Aluminij: Vlada FBiH prešutno odbila naše prijedloge

Direktor Aluminija d.d. Mostar Ivo Bradvica poslao je 27. srpnja 2011. godine dopis federalnomu ministru energetike, rudarstva i industrije Erdalu Trhulju, u kojemu je iznio jasan i precizan prijedlog Aluminija za konačno i potpuno rješavanje dva krupna pitanja, od životnoga značenja za mostarsku tvornicu, a riječ je o upisu strukture kapitala u Registar vrijednosnih papira i rješavanje pitanja bivših djelatnika, priopćeno je Ured za odnose s javnošću Aluminija d. d.

Preslike toga dopisa dostavljene su i predsjedniku Vlade FBiH Nerminu Nikšiću, predsjedniku FBiH Živku Budimiru, Povjerenstvu za vrijednosne papire, Instituciji ombudsmana BiH, RVP-u i Agenciji za privatizaciju FBiH, s ostavljenim rokom od 30 dana za precizno očitovanje iz resornoga ministarstva.

S obzirom na to da je (premda je sa sadržajem toga dopisa upoznat i predsjednik Vlade FBiH osobno, pri dolasku u Aluminij, 18. kolovoza 2011. godine) potpuno izostalo bilo kakovo očitovanje sa strane federalnih vlasti, na žalost i rukovodstva Aluminija i, pogotovu, bivših djelatnika, ovim putom upoznajemo cjelokupnu javnost s najbitnijim izvacima iz direktorova dopisa, kako bi se znalo što je Aluminij ponudio, u prvomu redu kao sudbonosno rješenje za osjetljivu populaciju bivših djelatnika, a što je Vlada FBiH prešutno odbila prihvatiti:

Poštovani, poznato Vam je da je Aluminij upisan u sudski registar kao dioničko društvo 11.11.1997. godine te da je zakonski rok za poništenje upisa u sudski registar najprije bio dvije godine, a potom tri godine i na kraju deset godina, pa imajući u vidu da je od upisa prošlo više od 13 godina potpuno je jasno da je sudsko rješenje o upisu Aluminija pravomoćno i sada bez ikakve mogućnosti za bilo kakva pobijanja ili osporavanja. Isto tako vjerujem da vam je poznato da su svi podaci o upisu u sudski registar bili objavljeni u Službenim novinama Županije u Mostaru, potpuno u skladu sa zakonskim odredbama. Inače kao jedan od priloga dostavljenih Registarskom sudu u Mostaru, prigodom registriranja kao dioničkog društva bila je Lista dioničara-djelatnika Aluminija s naznakom imena i prezimena, imena oca, JMBG broj i u najvećem broju s adresom. Kod ove činjenice postavlja se pitanje kako netko može ovo nazivati nenominiranim kapitalom jer onaj tko posjeduje ovako precizne podatke ni u kom slučaju ne može dobivati prefiks nou nomina. Slijedom prednjeg u sudski registar je upisan ukupan iznos sredstava osnivača i svakoga ulagača i to kako slijedi:

1. Aluminij d.o.o. Mostar iznos od 73.902.814,00 DM

2. TLM Šibenik iznos od 15.813.000,00 DM, koji ulog je povećan za 3.000.000,00 DM dana 29.10.1998. godine

3. Aluminij d.o.o. Mostar – djelatnici/dioničari prema popisu u prilogu (iznos od 97.394.716,00 DM).

U prilogu Vam dostavljam presliku Izvoda iz sudskoga registra od 11.11.1997. godine iz koje je naprijed navedeno u cijelosti vidljivo i potpuno jasno.

Isto tako, Program privatizacije, a naknadno i početna bilanca stanja sa stanjem na dan 31.12.1999. godine predana je županijskoj Agenciji za privatizaciju Mostar, a što je vidljivo iz njihovog dopisa od 25.1.2011. godine, iz čega jasno proizlazi da je tri mjeseca nakon prijema u tu agenciju početna bilanca Aluminija d.d. Mostar u cijelosti usvojena, imajući u vidu članak 9 Zakona o privatizaciji, tako da ni eventualne primjedbe, ma s koje strane dolazile, u smislu da nije usvojena početna bilanca, su potpuno neutemeljene.

Nadalje, kao što vam je također poznato, 2006. godine potpisan je famozni Sporazum između Vlade FBiH i Aluminija d.d. Mostar, kojim je ugovorena tj. sporazumno riješena struktura kapitala: 44%, 44%, 12%, kao i još neke druge stvari i obveze, koje su vam dobro poznate. Nažalost, ovaj Sporazum nije nikad realiziran, da ne ulazim u razloge zbog čega, jer su Vam, siguran sam, vrlo dobro poznati, ali je činjenica da je Sporazum istekao 8.11. prošle godine i da više nije na snazi, niti proizvodi nikakav pravni učinak, jer nije potpisan od strane Aluminija d.d. Mostar. No i pored toga iz određenih sredina, a prije svega iz Agencije za privatizaciju FBIH i RVP-a se i dalje barata s podacima iz nevažećeg i nepostojećeg Sporazuma, što je u pravnom smislu zaista nonsens i prava besmislenost, ali u svakom drugom smislu ukazuje na jednu drskost i bezobzirnost u ponašanju.

Ilustracije radi, za naprijed navedeno dostavljam Vam preslike ukupne prepiske s RVP-om i Agencijom za privatizaciju FBiH, uz napomenu da je također pravi nonsens da je RVP dioničko društvo, a ne neka entitetska ili državna institucija. Pa molim Vas lijepo, je li moguće da je jednom dioničkom društvu, koje je skupina interesno povezanih dioničara, kao i svako dioničko društvo, dano ovlaštenje da odlučuje koga će upisati u registar a koga neće, a upravo takvo rješenje imamo u nas u Federaciji. Pa da apsurd bude još veći, većinski dioničari u RVP-u su, izgleda, članovi Povjerenstva za vrijednosne papire, kojima je opet, usput rečeno, istekao mandat ima 3 i više godina, a za čije imenovanje je ovlašten i nadležan predsjednik Federacije. Jest da je ovo sve više nego pravna stvar, ali moram ukazati na ove činjenice da biste shvatili kako ovdje ne postoji pravni problem, nego isključivo politički.

U ovom istom kontekstu moramo napomenuti da smo poslije Skupštine Društva, održane 29.11.2010. godine, na kojoj je između ostalog imenovan i novi saziv našeg Nadzornog odbora, na 4 godine, dobili Rješenje od Povjerenstva za vrijednosne papire kojim je ovo imenovanje i cjelokupna procedura u cijelosti potvrđena, nakon čega smo potpisali početkom ove godine i Ugovor za RVP-om.

U prilogu Vam dostavljam sve naprijed spomenute dokumente iz kojih je vidljivo da RVP nije još uvijek svoju obvezu izvršio iako mu je davno protekao rok od 30 dana i premda smo uredno izvršili uplatu oko 7.000,00 KM na ime njihovih troškova registracije. Zbog svega toga podnijeli smo žalbu Instituciji ombudsmana BiH, jer smatramo da je povrijeđeno naše pravo na imovinu, kao i pravo svakog dioničara ovakvim nepostupanjem direktorice RVP-a, i obaviješteni smo da je Institucija ombudsmana zaprimila i uzela našu žalbu u rad.

Parlament FBiH je na sjednici Zastupničkog doma od 21.4.2009. godine i na sjednici Doma naroda od 2.6.2009. godine, između ostalih zaključaka, donio i Zaključaj broj 9 kojim Parlament nalaže Vladi FBIH da završi privatizaciju Aluminija d.d. Mostar u roku od 30 dana, sukladno Sporazumu, na što se naravno tadašnja Vlada FBiH nije ni osvrnula, a sada iz istih krugova se ponovno spominju i predlažu stvari iz Sporazuma, zanemarujući grubo notornu činjenicu da Sporazum ne egzistira i da nema nikakav pravni učinak.

Ministre, ovakvo ponašanje ne možemo nikako drugačije ocijeniti nego kao pravno nasilje, ma s koje strane i iz kojih krugova dolazilo.

Ovo naprijed izneseno su činjenice i zapravo postojeće faktičko stanje, koje je neumoljivo, zbog čega smatram da ovo sve skupa nije nikakav pravni problem jer je situacija kristalno jasna i tu nema nikakvih dvojbi. Ukoliko pak netko iz Vašeg ministarstva ili iz bilo koje druge sredine misli drukčije, spreman sam bilo kada i bilo s kim na pravno sučeljavanje ili pak na bilo kakvu pravnu ekspertizu od neovisnih stručnjaka u FBiH.

Zbog svega naprijed navedenog po mom mišljenu za legalan pristup i ex lege rješenje, a samo se za takvo zalažem, postoje dvije opcije i mogućnosti i to:

1. da se Vlada FBiH najprije očituje o postojanju i validnosti nekadašnjeg Sporazuma između Vlade FBiH i Aluminija i da Vlada jasno izrazi svoju spremnost za konačnu realizaciju postupka privatizacije, te da svoje odluke u tom pravcu dostavi i nadležnim tijelima, da ne bi i dalje inzistirali na nečemu što danas ne postoji.

2. U suprotnom, Vlada FBiH može donijeti Odluku o reviziji privatizacije Aluminija d.d. Mostar, što bi po mom mišljenju dovelo do pravnog nonsensa i što bi zapravo značilo stupanje na teren potpune pravne nesigurnosti, jer po zakonu nije moguće pobijati sudska rješenja koja su postala davno pravomoćna. Uostalom to bi možda i imalo nekog smisla kad bi se izvršilo potpuno ukidanje svih aktivnosti na planu privatizacije u cijeloj FBiH, a ni u kom slučaju kod samo jednog pravnog subjekta.

Po meni, nema treće mogućnosti niti opcije, međutim, bez obzira na potpuno jasan pravni aspekt, iznoseći samo gole činjenice, potpuno sam svjestan da je ovo zapravo isključivo politički problem i bit ću slobodan pa konstatirati da je takav problem umjetno napravljen. Zbog toga sam kategoričan da sve učinim i da mi iz Aluminija d.d. Mostar damo sve od sebe da nađemo rješenje. Ovo prvenstveno zbog toga što smo svjesni da je to najprije problem Vlade FBiH, ali dalje i svih nas iz Aluminija d.d. Mostar, zbog čega istinski nastojim doći do rješenja pa vam predlažem da Aluminij preuzme na sebe rješenje problema bivših radnika (i isplata otpremnina i uvezivanje staža), naravno uz uvjet da Vlada prije donese odluke iz točke 1. tj, da prihvaća podatke iz sudskog registar a ne Sporazuma koji više ne važi.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*