Tito je umro kao musliman, objavio je beogradski “Pressmagazin”, tvrdeći da to “šokantno otkriće” temelji na ekskluzivnom materijalu “iščačkanom” u dokumentaciji Radio Beograda!
Problematizirajući iznova činjenicu da na Titovu grobu nema zvijezde petokrake, list piše: “Iako je prošlo čak tri decenije od Titove smrti, i dalje svaki trenutak njegovog života izaziva kontroverze širom bivše Jugoslavije. Zagorski bravar sa manirima bečkog aristokrata, bez poznatog datuma rođenja, svoje narode i narodnosti nije udostojio da makar umre u ‘normalnim’ i ‘čistim’ okolnostima.” “Pressmagazin” dalje piše da pitanje “tajne groba dugo nakon njegove smrti niko nije smio naglas postaviti, ali su se mnogi pitali zašto na Brozovom grobu, tog velikog komunista, socijalista i samoupravljača, nije postavljena crvena petokraka”.
Najviše se sumnjalo da bi crveni pentagram bio u suprotnosti sa njegovom masonskom pripadnošću, piše list, ali onda navodi da je svojevremeno Titov unuk Joška Broz rekao kako je potpuna glupost da je njegov djed bio mason, da je Tito samo želio najjednostavniji mogući natpis na grobu te da bi možda i „stavili petokraku na ploču, ali je u onoj gunguli nakon smrti to vjerojatno bio propust”.
I onda otkriće: “Pressmagazin je u dokumentaciji Radio Beograda došao do ekskluzivne snimke razgovora sa nekadašnjim beogradskim muftijom Hamdijom Jusufspahićem od prije desetak godina, gde je muftija u svojoj ispovijesti o druženjima sa predsednikom SFRJ prvi i jedini put izgovorio najveću tajnu koju je čuvao – Tito je umro kao musliman! Vjerodostojnost snimke potvrdio nam je autor intervjua, koji nije želeo da mu se spominje ime.”
Jusufspahić je, piše “Pressmagazin”, opisao susret sa Titovim šefom kabineta Berislavom Badurinom, nedugo nakon Titove smrti: “Kada je umro Tito, zajedno smo išli ja i veleposlanik Alžira Abdul Hamid Adžali da se upišemo u knjigu žalosti. Taman kad smo došli tamo, odmah nam je prišao Berislav Badurina, valjda se tako zvao, njegov šef kabineta ili osobni tajnik. I on priđe meni i kaže:
- Čestitam vam.
- Što mi čestitaš, pobogu brate? Čovjek je umro, što mi čestitaš?
- Umro je u vašoj vjeri!
- Što – zaprepastio sam se ja.
- U vašoj vjeri. Umro je čitajući Kuran. Kuran je treći put čitao…
Badurina se potom na francuskom jeziku obratio i veleposlaniku Adžaliju. Jusufspahić je pitao šta da radi sa tim saznanjem.
- Da znate to, i ništa više – odgovorio mu je Badurina, a nakon upisivanja u knjigu žalosti dodao:
- Vidjet ćete kad bude pokopan. Biće samo ime i prezime, godina rođenja i godina smrti, jer tako se muslimani pokapaju…”
Zanimljiva priča, valja priznati. No, ne i tako ekskluzivna kako tvrdi “Pressmagazin”, “uvaljujući” u nju navodne arhivske intervjue i navodnog autora intervjua koji želi ostati anoniman.
Godine 2003. “Slobodna Dalmacija” je objavila opširan intervju s muftijom Jusufspahićem, u kojem je, uz ostalo, naveden gotovo u riječ identična muftijina priča o susretu s Berislavom Badurinom!