Bez ustavne reforme koja će jamčiti Hrvatima sva prava konstitutivnog naroda nema ulaska BiH u EU i NATO. Zato moramo biti složni u dogovoru i jedinstveni u traženju promjena Ustava koje će hrvatskom narodu omogućiti jednaku ustavnu i svaku drugu poziciju i ista prava kao što imaju druga dva naroda što je i bit Kreševske deklaracije, ističe predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić u intervjuu za “Dnevni list”.
Ponovno je međunarodna diplomacija pripremila dokument za domaće političke lidere u BiH pod nazivom Madridska deklaracija. Od njih će se tražiti da taj dokument potpišu. Što Vi mislite o tome?
- Bosna i Hercegovina treba istinsku i korjenitu ustavnu reformu umjesto još jedne deklaracije da ćemo pristupiti reformi. HDZ 1990. i ja osobno smo inicirali i predvodili reforme u posljednje četiri godine i smatram nepotrebnim da se sada obvezujem, ili da me netko obvezuje da ću to raditi i sljedeće četiri godine. Mi ćemo to činiti i ubuduće s deklaracijom i bez nje.
Ovo mi više sliči na relativiziranje odgovornosti onih koji su opstruirali te iste reforme. U nacrtu Madridske deklaracije nije sporno opredjeljenje za ustavnu reformu, za EU i NATO, sporno je to što ona u postojećem obliku zadaje vrlo uzak okvir tih reformi, koji je ispod potreba BiH. Sporno je to da ona potpuno zanemaruje činjenicu da Bosna i Hercegovina može biti stabilna i prosperitetna samo kao država tri ravnopravna konstitutivna naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka u kojoj će Ustav standardizirati kako prava konstitutivnih naroda, tako i prava nacionalnih manjina i svih građana. Danas je svima jasno da Hrvati nisu ravnopravni niti u entitetima niti na državnoj razini, a ostala dva naroda ovisno u kojem entitetu žive.
U tom smislu deklaracija je korak nazad i u odnosu na nepravedan Ustav iz Daytona jer suverenitet utemeljuje na građaninu i na okviru ustavno zajamčena dva entiteta. Pri tome se zaboravlja činjenica da se radi o dva ratna entiteta, jednog utemeljenog na Palama 1992., a drugog u Washingtonu 1994. prvog temeljito, a drugog nešto manje temeljito etnički očišćenog, posebice od Hrvata. Ideal suvremene zapadne demokracije, građanskog društva, ljudskih prava, koegzistencije kultura, religija i svjetonazora pretvara se u koegzistenciju dva ratna etnički dominantna entiteta. Ugađa se najjačima i najdrskijima, a Bosna i Hercegovina kao država ostavlja u žalosnom stanju.
Parafrazirat ću Vaclava Havela iz njegova govora pred Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe 1993., koji kaže: “Razlog ovom žalosnom stanju jest jednostavan: leži u osjećaju da na povijesni poziv možemo odgovoriti varkom, u nojevskom uvjerenju da nužnost velikodušnog i požrtvovanog angažmana možemo zamijeniti pukim smirivanjem ratnika i ustupcima njihovim zahtjevima“.
Isto tako kako smo bili u stanju odbiti tzv. Travanjski paket jer je definitivno dijelio BiH na dva ratna entiteta jednog pod srpskom, a drugog bošnjačkom dominacijom, to ćemo učiniti opet ako naši legitimni i opravdani zahtjevi ne budu ugrađeni u dokument.
Bosni i Hercegovini nužno treba ustavna reforma kako bismo ispunili uvjete potrebne za EU i NATO, funkcionalnu državu koja će jamčiti ubrzani gospodarski razvoj i socijalnu stabilnost.
Stoga ću predstojeći susret s gosp. Moratinosom , ministrom vanjskih poslova Kraljevine Španjolske i gosp. Jamesom Steinbergom zamjenikom državne tajnice SAD-a iskoristiti da se u ovaj dokument unesu nužne promjene.
Znače li sve ove inicijative međunarodne zajednice da nisu odustali od Butmirskoga procesa?
Nemojmo Butmirski proces brkati s pojedinim prijedlozima ustavnih promjena. Ja želim vidjeti Butmirski proces kao metaforu za koherentan pristup Amerike i EU-a ustavnim promjena u BiH bez čijeg zajedničkog sudjelovanja, s obzirom na dijametralno različit položaj i ciljeve “strana u BiH” kada je Ustav u pitanju, teško može doći do suštinske ustavne reforme. Zato ja ovaj pristup podržavam i dalje. Smatram da ovaj koherentan projekt Amerike i EU-a treba dići na višu institucionalnu razinu, uključiti sve one koji mogu pomoći i kojih se to tiče, u vidu “multilateralne konferencije o BiH” kako je to istaknuto i u rezoluciji Vijeća Europe i pristupiti korjenitom preustroju Bosne i Hercegovine.
Jeste li možda stekli dojam kako međunarodni krugovi možda očekuju druge partnere nakon općih izbora?
- Ne trebamo mi međunarodnoj zajednici, međunarodna zajednica treba nama. Stoga mi trebamo tražiti partnere, a ne oni. Slažem se da mnogi iz međunarodne zajednice misle i govore da bi BiH išla bolje i brže k EU-u kad bi ovdje bile na vlasti “odgovornije političke elite”.
Međutim, analizirajmo postojeću konfiguraciju političke scene. Vjeruje li netko da bi BiH išlo bolje ako bi vladajuću koaliciju danas sačinjavali npr. SDS, Srpski radikali, SDP, DNZ, BPS… nabrajam samo neke stranke iz oporbe koje imaju zastupnike. Ne! Prvo takva koalicija ne bi bila moguća jer nema dovoljnu natpolovičnu većinu i ne bi imala uopće hrvatskog predstavnika. Zar međunarodni čimbenici nisu uporno ponavljali prije desetak godina da su problem BiH tzv. nacionalističke stranke, SDS, SDA, HDZ. Evo danas niti jedna od ovih stranaka nema predstavnika u Predsjedništvu, a dogovaranje nikada nije bilo lošije. Problem BiH nisu loše političke elite, iako bi mogle i morale biti bolje, već ustavna struktura države koja zapravo diktira ponašanje političkih elita.
Mjesecima se pokušavalo doći do “jedinstva i sloge” hrvatskih političkih stranaka kako bi Hrvati ojačani i spremni dočekali razgovore oko budućnosti BiH: Ne ide baš sve po planu, postoji li zapravo “kreševska šestorka” i deklaracija? Čak ni u odnosu prema ponuđenoj deklaraciji niste jedinstveni, Čović je naime, izjavio da je spreman potpisati!?
- Kreševska deklaracija postoji, načela iz deklaracije imaju neprolaznu vrijednost kao putokaz za moguću Bosnu i Hercegovinu. Postoji li “kreševska šestorka” nije moguće jednoznačno odgovoriti jer neke od stranaka su u međuvremenu izgubile svoj politički subjektivitet, neke su se integrirale sa strankama koje nisu bile potpisnice. No, niti jedna politička stranka koja predstavlja Hrvate ne bi smjela iznevjeriti načela iz deklaracije. Tim više me čudi izjava Dragana Čovića koji je izjavio da je spreman u ime HDZ-a BiH potpisati ovakvu Madridsku deklaraciju koja projicira BiH kao državu dva “građanska entiteta”. Gdje bi on tu smjestio “federalnu jedinicu s hrvatskom većinom” o čemu često govori i koja je prema njegovim obećanjima već do sada trebala biti realnost?
Vjerujete li da će 12. travnja ipak doći do konsenzusa oko zajedničkoga kandidata za Predsjedništvo BiH ili će HDZ 1990. objaviti da je to Martin Raguž?
- Ja ću učiniti sve da do dogovora dođe. Što se tiče kandidata HDZ-a 1990. za člana Predsjedništva mi nismo odredili kandidata iako imamo nekoliko osoba koje su kompetentne za ovu funkciju. Konkretno mislim da Martin Raguž ima sve reference koje ga preporučuju i kao prihvatljivog kandidata za dogovor s ostalim strankama, i kao osobu sposobnu da bude izabran i da kvalitetno obavlja funkciju člana Predsjedništva. Međutim, čak i ako ne bude dogovora, čak i ako na sljedećim izborima ponovno ne bude izabran legitimni predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvo, to nije smak svijeta, ali nastojat ćemo doći do zajedničkog kandidata.
Slažete li se s izjavom Sulejmana Tihića da je Vaš savez sa SDA “etički i državotvorni savez” dok je suradnja između Čovića i Dodika “interesni savez”?
- HDZ 1990. nastoji graditi partnerski odnos s relevantnim strankama koje pokazuju spremnost za konstruktivan dijalog i smatramo da je SDA jedna od njih. Zato kažem da HDZ 1990. nije ni u savezu niti sa SDA niti s bilo kojom drugom strankom. Sljedećih dana i tjedana imamo planirane susrete i s još nekim strankama koje predstavljaju i Bošnjake i Srbe, a u stalnom smo dijalogu s predstavnicima hrvatskih stranaka. A što se tiče Tihićeve izjave smatram da samo ako bude dovoljno državotvorne ideje u većini stranaka koje zastupaju narode i građane, BiH kao država ima budućnost.
Kako će se suradnja HDZ-a 1990. i SDA odraziti na bosanskohercegovačku i posebno na hrvatsku političku scenu? Zar ne bilo produktivnija suradnja s Miloradom Dodikom?
- Ne znam zašto bi se Hrvati opredjeljivali bilo za Dodika bilo za Tihića i još nekih drugih političara iz drugih naroda. Vrijeme je konačno da se riješimo kompleksa manje vrijednosti i podaničkog mentaliteta. Ako je nekada za vrijeme osmanske okupacije jedini način očuvanja vjerskog i nacionalnog identiteta bila paradigma koju je prakticirao fra Anđeo Zvizdović, kleknuti pred sultana i izmoliti Ahdnamu da katolici mogu ispovijedati svoju vjeru, danas nije nužno ići na poklonjene Dodiku (niti bilo kome drugome) i tražiti pomoć za izbor hrvatskog člana Predsjedništva niti druga prava. Moramo biti složni u dogovoru i jedinstveni u traženju promjena Ustava koje će hrvatskom narodu omogućiti jednaku ustavnu i svaku drugu poziciju i ista prava kao što imaju druga dva naroda.
Partnerstvo sa SDA “devedesetki” otvara vrata zajedničkog formiranja vlasti u FBiH. Potrebna je još jedna jaka stranka, je li moguće da to bude SDP ili je bliža Silajdžićeva SBiH?
- Poslijeizborna partnerstva će zavisiti od izbornog legitimiteta. I jedna i druga spomenuta stranka mogu biti potencijalni partneri, naravno ako su spremne surađivati na načelima koja utemeljuje HDZ 1990.
Kakve posljedice po hrvatski nacionalni korpus u BiH u budućnosti može imati tijesna suradnja i približavanje političkih opcija HDZ -a BiH i SNSD-a. Gdje su zapravo te opcije najbliže?
- Ono što opravdava atribute “interesnog saveza” partnerstva Čović-Dodik jest to da je ono bazirano i motivirano prakticiranjem vlasti i ponovnim osvajanjem vlasti, a ne principijelnim savezom na bitnim pitanjima kao što je npr. povratak Hrvata u Republiku Srpsku, potpora legitimnim zahtjevima za pravednijom BiH, posebice boljom pozicijom Hrvata. Da je tako onda ne bi Dodik i njegov SNSD bio izričit u tijeku tekućih pregovora oko implementacije presude suda u Strasbourgu protiveći se posrednom izboru članova Predsjedništva. Naime, SNSD je predlagao da se jednostavno postojeća ustavna klauzula pri kojoj se u Predsjedništvo bira jedan Srbin iz RS-a, a Hrvat i Bošnjak iz Federacije, izmjeni na način: “da se bira izravno jedan predstavnik iz RS-a i dva predstavnika iz Federacije (bez spominjanja nacionalnog predznaka), znajući da će izabrani iz RS-a biti uvijek Srbin, a što iz Federacije sigurno ne bi bio izabran Hrvat to ga očito ne zanima. Što pri tome znači potpora njegovih nekoliko tisuća pristaša u Federaciji kandidatu HDZ-a BiH? Kada bi Dodikovi prijedlozi bili prihvaćeni, i teoretski bi bila izgubljena mogućnost izbora Hrvata u Predsjedništvo. [Razgovarao: Antun Mrkonjić / Dnevni list]