“Čedomir Jovanović se nije sjetio, njegova služba mu to očito nije pripremila, da Dodika podsjeti na zasjedanje Skupštine srpskog naroda u BiH, održano 12. maja 1992. u Banjaluci, kad je donesena famozna odluka o strateškim ciljevima Karadžićevih Srba. Prvi od šest ciljeva odnosio se na ‘razgraničenje od druge dvije na cionalne zajednice’. General Mladić je na to reagovao riječima: ‘Ja ne znam kako će gospodin Karadžić i gospodin Krajišnik objasniti ovo svijetu. Ljudi, to bi bio genocid.’ Kao da je slutio da će mu ruke biti krvave do lakata. Ali, mržnja pre ma Bošnjacima i Hrvatima, epska zatucanost i lična svirepost bi le su jače od sve ga.”
Gojko Berić, kolumnist, u Oslobođenju od 9. veljače 2012.
Moj dragi Gojko, divim se tvojoj iskrenosti, postenju,i dobroti,pratio sam svaku tvoju izgovorenu rijec kroz sve ove godine, imam cak i neke tvoje knjige,i uvek sam se divio tvom nacinu razmisljanja,i prezentiranja cinjenicnog stanja.
Eto podsjetio si velikog poglavicu iz Dodikstana, sta je Ratko Mladic rekao, a i u jeku tih zbivanja podsjecao ga je i sam Vuk Draskovic,dok je on krvario ruke, ostvarujuci ciljeve onog ludog psihijatra u Hagu, rijcima ” Stante braco Srbi, da su osmanlije za svojih 500 godina vladavine bili takvi kao vi, danas na ovim prostorima nebi bilo srpskog uha” Nesto slicno je rekao i onaaj dok. Raskovic iz Kninu- “Stanite, nisam tako mislio” i poslase ga u legendu.
A danas ovi u Hagu priznaju svoje zlocine i zlodjela, poput Plavsicke,dok ovi na vlastu RS ih docekuju i dodelju ordenje za njihova krvava djela,poput Dodika i njegovih poltrona.Da je ziv Radoje Domjanovic,jedan od najvecih satiricara u srpskoj knjizevnosti, sad bi napisao jednu novelu o jedno vozdu koji je zlocice i ubice docekivo i predstavljao ih svom narodu kao najvece heroje, a oni mu zato onako histericno zahvaljivali,klanjajuci mu se kao spasiocu svekolikog srpstva.A narod ko narod uvek izvuce najdeblji kraj.