Damir Zlatar-Frey je poznati teatarski umjetnik koji je već dva puta nagrađen Zlatnim lovorovim vijencem MESS-a, a osim toga, osnivač je i privatnog kazališta "Koreodrama". Sudjelovao je u realizaciji preko stotinu različitih predstava. U koprodukciji MESS-a i Kamernog teatra 55 u Sarajevu režira "Noževe u kokoškama". Odlukom selektora Hrvatsku produkciju predstavljala je upravo njegova predstava koja je nastala u Gradskom dramskom kazalištu Gavella.
Iako je jako usredotočen na redateljski posao, Damir Zlatar-Frey stigne se i prošetati Titovom ulicom i tad, po osobnom priznanju, razmišlja o svojim predrasudama koje je imao prije ponovnog dolaska u glavni bh. grad.
"Tražim sjećanja o Sarajevu, o onome što je nekada bilo, a i moram vam kazati da na sarajevskim pločnicima nisam naišao na tragove mojih koraka. Sve se to jako mnogo promijenilo, a ni ja nisam isti kao prije desetak godina", kazao nam je ugledni redatelj u Caffeu Kamernog teatra 55. Ipak, Damir kaže da je napunjen optimizmom i da je tijekom rada i boravka u Sarajevu zavolio mnogo ljudi.
Hrvatska riječ: Predstava "Sluškinje" je odigrana dva puta, i to iste večeri, umjesto planirane jedne izvedbe. Kako komentirate takav uspjeh kod publike u Sarajevu?
Zlatar: Veseli me povezanost moje predstave s nekadašnjom izvedbom ovog Genetovog djela u okviru MESS-a. Ova predstava se dogodila nakon što sam duže vrijeme izbivao iz Zagreba i rezultat je mog kontakta s ljudima iz Gavelle, jer Genet dugo nije igran u hrvatskom kulturnom prostoru, a moja je želja bila da se u Zagreb vratim upravo s njim. Umjetnički doseg predstave i uspjeh kod publike govori mi o izuzetno posloženim emocijama koje smo ugradili u zagrebačku predstavu. Ovo što se dogodilo u Sarajevu slično je našim zagrebačkim problemima. Naime, i tamo smo zbog velikog interesa publike prebacili predstavu s male na veliku scenu. Zanimljivo je da je i kritika izuzetno glasno potvrdila naš repertoarski izbor, ali i uradak uopće. Imao sam sreću da glumačku postavu čine tri izuzetna mlada glumca i da je taj dio posla sjajno obavljen. Čini mi se da je dobro što je selektor odabrao upravo našu predstavu jer je to najuzbudljiviji dio trenutnog kazališnog repertoara u Zagrebu.
Hrvatska riječ: Svojedobno ste osnovali privatno kazalište koje je širilo ideju osvajanja umjetničke i autorske slobode. S obzirom da je vaše kazalište Koreodrama osnovano 1986. godine zanima nas jeste li zadovoljni ostvarenim rezultatima i na kojim osnovama kazalište djeluje danas?
Zlatar: Kazalište Koreodrama je potpuno ostvarilo svoju svrhu postojanja. Meni je preko tog Teatra omogućeno da radim projekte koje volim i to bez obzira na cijenu. Poznato je kako je kazališna produkcija vrlo skupa, ali bez obzira na to, institucije kulture u Sloveniji su prepoznale vrijednost i značaj kazališne umjetnosti. U Sloveniji se njeguje repertoarska politika ali se mnogo ulaže i u projekte osobite autorske lirike. Moja autorska poetika mnogo košta poreske obveznike tako da sam ja vrlo zahvalan na prigodama koje mi se pružaju. Zanimljivo je da se u Koreodrami razvio repertoar širokog raspona, od malih teatarskih predstava do ogromnih produkcija i sretan sam što je to tako. Najveći uspjeh smo ostvarili s predstavom Shizofrenija koja je bila apsolutni hit i na Sjeveru Italije. Nakon svega moram priznati da se napokon osjećam kao odrastao čovjek i zreo umjetnik.
Hrvatska riječ: Što pripremate nakon završetka vaših projekata u Sarajevu?
Zlatar: U stalnom sam kontaktu sa Slavenkom Drakulić, jer s njom radim dramatizaciju komada Božanska glad, koji će biti prvo pretopljen iz romana u dramski tekst, a scensko će uprizorenje biti u Kazalištu ITD u Zagrebu. Dramaturg je Darko Lukić, a premijera se očekuje u svibnju sljedeće godine. U Italiji ću raditi "Dijaloge vagine", tako da mi se slika kulturnog prostora jako proširila. Stvaralački nemir koji je nastao u Koreodrami se prenjeo na različite geografske prostore.
Hrvatska riječ: Koliko ste zadovoljni uprizorenjem teksta "Noževi u kokoškama" i koliko je ta priča o mržnji u jednom škotskom selu iz 17. stoljeća korespodentna s današnjim dvojbama u suvremenom životu kod nas i u susjedstvu?
Zlatar: Harrowerov tekst ima dodirnih točaka sa svakim prostorom jer je apsolutno genijalan i uspješan, a zbog toga ga u ovom trenutku igra više od šezdeset teatarskih kuća u svijetu. Tema ljudske gladi u smislu slobode i želje da se postane Božije dijete, najvažnija je poruka ovog teksta, a to je toliko slojevito i dobro prikazano da predstava mora polučiti veliki uspjeh. Ovo je tekst koji potiče i promišljanja o različitim strahovima i nadama.
Hrvatska riječ: S predstavom "Noževi u kokoškama" na kazališnu scenu u Sarajevu se vraća beogradska glumica Mirjana Karanović. Kako ste došli do ideje da angažirate glumicu iz Jugoslavije?
Zlatar: S Mirjanom sam surađivao prije dramatičnih ratnih događaja, a mislim da je vrijeme da baš u Sarajevu napravimo ovu predstavu. Njena uloga je vrlo složena, tekst je sjajan i tražili smo jaku ženu. Sam rad na ovoj predstavi je nešto najljepše što se moglo dogoditi. Mene su uznemirile sudbine likova, glumci su sjajni i siguran sam da će se u publici dogoditi erupcija oduševljenja. Susret ovo troje glumaca (osim Mirjane Karanović, glume sarajevski glumci Ermin Bravo i Edhem Husić) je zapravo dramatičan sukob njihovih osobnosti, a kako se to događa na sceni to će biti sjajno za samu izvedbu.

Bezobzirno dosadna izvedba crnogorskog Narodnog kazališta Ovogodišnji MESS se završava u subotu, 27. X. 2001. godine kada će biti dodijeljene i glavne Festivalske nagrade. U prvoj nedjelji Festivala dominirale su dvije predstave. Prva je "Čekajući Godota" u izvedbi Slovenskog narodnog gledališća, a druga je "Majstor i Margarita" Oscar Kuršunov teatra iz Litvanije. Završna nedjelja Festivala, i sama završnica, ovog iznimno uspješnog teatarskog događaja u znaku je Litvanskog redatelja Eimuntas Nekrosiusa koji se predstavio s predstavom Othello. I ovom prigodom on je potvrdio svoj kultni status ali i fenomen litvanske teatarske produkcije. Brojno gledateljstvo je preko četiri sata uživalo u ovom remek djelu Nekrosiusa. Sasvim suprotne reakcije izazvalo je sudjelovanje crnogorskog Narodnog kazališta koje se predstavilo radikalnom obradom Ibsenovog djela "Nora". Već nakon pola sata trajanja predstave dobar dio publike je napustio gledateljstvo pod pritiskom bezobrazno dosadne gestikulacije glumaca, koji su uz to, i nešto vrlo nerazgovjetno pričali.