Na posljednjoj sjednici Parlamenta Federacije BiH usvojen je Nacrt Zakona u javnom RTV servisu. Pozorni izvještači iz Parlamenta skloni su ocjeni da se radi o velikoj političkoj pobjedi Dubravka Lovrenovića. Naime, nakon izbora Jasmina Durakovića na mjesto direktora Federalne televizije, a uz ignoriranje preporuke i volje Vlade i uz optužbu iz Vladinih krugova da je ignorirana procedura, uslijedile su brojne medijske polemike. Tako se Lovrenović našao u središtu skandala u kojem je bio žrtvom nekontroliranih ispada različitih tv djelatnika i političara. Zanimljivo je da Lovrenović zapravo kritizira način na koji su donesene kadrovske odluke, a ne personalna rješenja sama po sebi.
Osim po televizijskom škandalu, Lovrenović je u našoj javnosti poznat i kao jedan od inicijatora za kreiranje novih obrazovnih programa, a i njegove znanstvene kolumne na temu povijesti su iznimno popularne.
Hrvatska riječ: Koliko ste zadovoljni dosadašnjim angažmanom u Ministarstvu i molim Vas da ocijenite rezultate onoga što je učinjeno u programskom i organizacijskom smislu, a u odnosu na obećane promjene s početka mandata ove Vlade?
Lovrenović: Moj angažman je dio kolektivnog koncepta kojeg smo pokušali uvesti ministar Demirović i ja. Smatram da smo u dobrom dijelu pitanja uspjeli uspostaviti nove i kvalitetnije odnose. Dijapazon naših aktivnosti je uvećan u odnosu na stanje koje smo zatekli. Mi smo ujedno i pokazali inicijativu koja je već donijela dobre rezultate u okviru nekoliko područja djelovanja. Evo, bit ću konkretan. Kada je riječ o obrazovanju i nastavnim programima napravili smo ozbiljan iskorak, a to smo mogli jedino uz puno razumijevanje cijele Vlade na čelu s premijerom Behmenom. Osobit je uspjeh programski napredak u predmetima historije i književnosti. Već za mjesec dana imat ćemo nove i vrlo moderno koncipirane planove za te tzv. kritične predmete u nas. Dakako, ti predmeti su takvi jer se preko njih najlakše manipulira, a i podložni su raznim ideološkim utjecajima. Upravo zbog toga smo u ovim oblastima i prvo reagirali. Uspjeli smo se izboriti za kvalitetniji proračun koji još uvijek nije dostatan, ali je svakako pomak naprijed u odnosu na raniji period. Naše aktivnosti su i teritorijalno proširene i to nakon poznatih političkih procesa i događaja koji su uslijedili nakon prošlih izbora. Trenutno se naši programi realiziraju u čak osam Županija Federacije BiH. Trudili smo se ponuditi sustavna rješenja kada su u pitanju kulturne institucije i Festivali. Vrlo dobro znamo da smo mi jedno siromašno društvo u kojem je dvjesto tisuća maraka ogroman novac, a zašto je to nekome smiješno, ja ne razumijem. U ovom segmentu ne mogu biti do kraja zadovoljan postignutim, ali ćemo taj problem premostiti i to na način da ćemo ponuditi transparentne ugovore o sufinanciranju. Očekujem da ćemo takvom politikom doprinijeti uvođenju reda u ovoj oblasti.
Hrvatska riječ: Na žalost, još uvijek smo svjedoci situacije u kojoj brojne institucije od Federalnog i državnog značaja jedva preživljavaju i to samo brigom Županijskih vlasti. Kada će, na primjer, Opera i Balet dobiti Federalni ili državni značaj?
Lovrenović: To je samo dio globalnog problema vezanog za zakonodavstvo i u nepostojanje funkcionalnog sustava. Naravno, moramo biti svjesni da smo dvostruki nasljednici negativnog nasljeđa. Prvo smo naslijedili lošu organizaciju iz komunističkog vremena, a i mnogi su osnivači institucija naprosto nestali, a zatim su na sceni dobili i političke prvake kojima je kultura na posljednjem mjestu. Ovo je Ministarstvo dalo brojne inicijative i o njima se trenutno raspravlja unutar sustava. Dakle, radi se o uobičajenoj proceduri. Kada me već pitate za operu i balet oni trebaju biti ustrojeni na državnoj razini.
Hrvatska riječ: Najveća pozornost javnosti je ovih dana usmjerena k spornim imenovanjima na Federalnoj televiziji i prema Zakonu o javnom tv servisu. Zbog potpuno suprotstavljenih stavova, raznih sudionika u "slučaju", molim Vas da nam pojasnite što se zapravo dogodilo?
Lovrenović: Kada su Svetog Augustina nešto upitali on je odgovorio: "Znao sam dok me niste pitali". Tako bih i ja vama mogao reći, a vjerujte mi da bih dijelom imao pravo. Međutim, kad uđem u bit stvari, postaje mi jasno da se radi o važnom tranzicijskom pitanju iz predmodernog političkog doba. Treba biti realan pa kazati da se u ovih šest godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, procesi na televiziji ne odvijaju na najbolji način. Zašto je to tako, teško je kazati, jer bi to tražilo mnogo prostora i vremena. Ono što se meni čini važnim je sadržano u sljedećem. OHR je izrazio inicijativu prema Vladi, u smislu našeg aktivnijeg pristupa. Vlada je žurno reagirala, formirajući radnu skupinu koja je vrlo brzo ponudila rješenje. Zapravo smo ušli u žarište problema u kojem smo tražili najvažnije točke. Ako uzmemo u obzir da se u posljednje dvije godine vrši transformacija televizije, dok istodobno nije riješeno pitanje direktora. Naš kandidat nije prošao jer su proradile razne "kuhinje". Koji su to planovi i interesi uskoro će biti jasno. Zbog toga sam ja kao koordinator ove radne skupine informirao javnost. Ipak, nakon toga su slijedile očekivane reakcije, ali neočekivano žestoke. Pokazalo se da imamo veliki broj mešetara kako u RTV Domu tako i van njega, a njihov je zajednički cilj osiguranje svojih pozicija. Izbor Jasmina Durakovića mene personalno ne intrigira. Da je bio izabran najbolji menadžer CNN-a ja bih reagirao na isti način, jer su povrijeđeni temeljni principi. Što će Duraković napraviti, teško je kazati, ali je važno da smo na izvanrednoj sjednici Vlade usvojili nacrt Zakona koji je prihvaćen od strane Parlamenta. Druga stvar koja je važna je da Parlament ne upadne u stupicu različitih političkih utjecaja. U demokratskim zemljama Parlament ima utjecaj na izbor čelnih ljudi, ali se nitko ne može miješati u programsku politiku. Kako mi nemamo niti elementarne političke kulture, a stvar je još gora. Kada su u pitanju komunikacije, onda se često zamjenjuju teze. Tako je bizarna izjava nekog Straje Krsmanovića koji je mene žigosao kao hrvatskog nacionalistu primjer potpuno nesuvislog ponašanja. Meni predbacivati da sam nacionalist i to u ovom trenutku, bilo bi isto kao, crncu zamjerati što nije bijelac. Od prilike je to rezime problema.
Hrvatska riječ: Kako je moguće da se preskoči sustav kada je riječ o tako važnim pitanjima kao što jeste ustrojavanje javne televizije?
Lovrenović: Bosna i Hercegovina je postala primjer nemogućeg, a vi mene pitate kako je to moguće. Eto, moguće je. Kada je Ivu Andrića jedan gospodin iz Beograda upitao za savjet o Bosni on mu je odgovorio da se čuva ljudi koji nude jake inicijative. Ja sam to dobro osjetio na svojoj koži. Ipak, mi moramo promišljeno djelovati ako ne želimo otići u potpuni paradoks.
Hrvatska riječ: Kako cijenite prve poteze čelnika Federalne televizije koji su preko noći doveli mlade i potpuno neafirmirane kadrove, a da bi tobože zadovoljili etničku strukturu, iako je posve jasno da je njihov utjecaj ponižavajući i vrlo ograničen?
Lovrenović: Nisam upoznat sa svim potezima nove uprave. Ono što znam jeste postavljanje Ivana Kordića za urednika programa iz kulture. Taj potez pozdravljam. Kada je riječ o nepoznatim ljudima koji su stigli, u načelu držim da je to dobra orijentacija, ali istina je da to može biti dvosjekli mač. Meni je jasno da televizija mora biti koncipirana tako da je prihvate i Hrvati iz Zapadne Hercegovine i da je prepoznaju kao svoju. Pribojavam se da se ovakvom kadrovskom politikom samo improvizira i da su ti ljudi dovedeni kao brojevi i imena koja popunjavaju određena mjesta, a da nam kvalitetni ljudi ostaju na ulici ili su angažirani u nekim međunarodnim organizacijama.
Hrvatska riječ: Koliko će po vašim prosudbama Federalna televizija moći odgovoriti zahtjevima i potrebama tržišta i to osobito Hrvatima u BiH, a u svijetlu ukidanja signala Hrvatske televizije u BiH?
Lovrenović: Kada me pitate za signal HTV-a žao mi je što ne mogu biti potpuno otvoren. Osobno se na principijelan način zalažem za tržišni princip jer gledatelja zanima kvaliteta programa. Nadam se da su odluke temeljito promišljene jer se Hrvati nalaze u specifičnoj poziciji. Sasvim ozbiljna politička budućnost BiH znači i jasnu poziciju Hrvata u njoj.
Hrvatska riječ: Nedavno je Ministar kulture u Županijskoj vladi u Sarajevu Gradimir Gojer kritički govorio o položaju Hrvatskog jezika u BiH. Nakon toga su uslijedile lavine vrlo zluradih komentara i objeda na račun spomenutog ministra, a sve je kulminiralo škandaloznim dvojezičnim tekstom u niskonakladnom dnevniku Oslobođenja...
Lovrenović: Mi smo mali narod i normalno je da smo politički isfrustrirani zbog svega što se događalo proteklih godina. Pitanje jezika je najvažnije pitanje i ja se tu zalažem za novu zakonsku regulativu koja je poznata u drugim složenim društvima kako je recimo u Švicarskoj. Ta rješenja su uz određene prilagodbe vrlo prihvatljiva i za BiH. Stvarni položaj nekog naroda u jednoj državi se prosuđuje upravo po mogućnosti očuvanja identiteta koji se njeguje kulturom i jezikom. Osobno nosim kompozitni identitet u kojem se njeguju razne bosanske duhovnosti. Nikada neću zbog ideoloških razloga izvršiti neko onečišćenje, jer ja vjerujem da su različiti kulturni utjecaji dobro došli. Dakle, pitanje jezika smatram važnim, zapravo presudnim u očuvanju naših različitih identiteta.

Odlazim na Američko sveučilište Yale uz suglasnost premijera Behmena i ministra Demirovića Hrvatska riječ: Zbog čega odlazite u SAD i koliko će vaše šestomjesečno odsustvo utjecati na poslove koje ste započeli u Ministarstvu? Lovrenović: Priča oko mog odlaska na Sveučilište u Yale počela je davno i najmanje deset mjeseci prije nego što sam stupio na dužnost u Ministarstvu. Prije nego sam prihvatio poziv iz SAD-a razgovarao sam s ministrom Demirovićem i predsjednikom Vlade, Behmenom. Izrazio sam spremnost da se povinujem svakoj odluci ili preporuci premijera Behmena jer sam svjestan svih započetih poslova u Vladi. Na inzistiranje ministra Demirovića, koji je i sam ugledni sveučilišni profesor, pa poznaje značaj ovog poziva, ipak sam prihvatio privremeno biti izvan Vlade. Slutim da će moj odlazak izazvati razne medijske špekulacije, ali o tom po tom.