SAD će robusnim pristupom čuvati Dayton, Bruxelles će se baviti EU integracijom BiH

Međunarodna zajednica najavila je na posljednjoj sjednici Vijeća za provedbu mira da od 1. rujna u BiH počinje novi eksperiment. Imat ćemo situaciju da će Amerikanci, koji kontroliraju Ured visokog predstavnika (OHR) i visokog predstavnika Valentina Inzka, biti odgovorni za očuvanje Daytona, mira i stabilnosti zemlje i puta BiH k NATO-u, a s druge strane specijalni predstavnik EU-a bit će zadužen za proces europskih integracija.

Tako je Milorad Živković, srpski član kolegija Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, opisao rezultate prošlotjednog dvodnevnog sastanka Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), međunarodnog tijela koje nadzire provedbu Daytonskog sporazuma. Živković, koji je član stranke SNSD, predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika, kazao je da unutar međunarodne zajednice »ne znaju što će s BiH«, niti se mogu dogovoriti oko zajedničkoga cilja, pa je stoga i »novi eksperiment osuđen na neuspjeh«.

Premda se ta izjava može tumačiti u kontekstu već dugotrajne politike službene Banje Luke i Dodikova SNSD-a, koji priželjkuje odlazak međunarodne zajednice iz BiH, ipak je jasno da su neke ocjene iz gore citirane izjave srpskog političara – točne. Prije svega to se odnosi na vidljivo nejedinstvo unutar međunarodne zajednice kad je riječ o pristupu rješavanju problema u Bosni i Hercegovini.

Rusija na jednoj, ostali na drugoj strani

S jedne strane, tu su razlike između Rusije s jedne i ostalih članica Vijeća za implementaciju mira s druge strane. O tim je razlikama ovoga tjedna govorio i veleposlanik Ruske Federacije u BiH Aleksandar Bocan-Harčenko, potvrdivši da se Rusija usprotivila oštrijoj osudi Milorada Dodika zbog provokativnih poteza kakav je bio najava referenduma o pravosuđu BiH ili nacionalističke i secesionističke retorike u Republici Srpskoj.

»Tijekom svakog zasjedanja Vijeća za provedbu mira ima točaka u kojima se dosta stavova podudara, ali ima i točaka gdje se nastavlja žestoka polemika, jer u PIC-u postoje različiti stavovi između Rusije i nekih drugih članica. Kad bismo napravili presjek, taj odnos je pola-pola«, kazao je Bocan-Harčenko u razgovoru koji je prenio banjolučki Glas Srpske.

Ruski veleposlanik također je kazao da ni najnovije zasjedanje, održano 6. i 7. srpnja, nije razriješilo temeljne proturječnosti koje postoje unutar PIC-a te da je Rusija svoje stavove, poput onog da raspisivanje referenduma u RS-u nije predstavljalo kršenje Daytona, iznijela i pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Osim tih razlika koje postoje između Rusije i zapadnih zemalja, primjetno je da i Washington i Bruxelles imaju određene razlike u pristupu BiH, premda se one ne iskazuju tako transparentno. Očito je američki pristup robusniji, a glavnina utjecaja SAD-a na zbivanja u Bosni i Hercegovini ide preko Vijeća za implementaciju mira i NATO-ova stožera u toj zemlji. S druge strane, Europljani računaju da političare u BiH na konstruktivniji pristup može potaknuti perspektiva članstva u Europskoj uniji.

Što može Sorensen?

Nakon dugo vremena, Unija je imenovala novog voditelja svog izaslanstva u BiH, to je Danac Peter Sorensen, koji bi sa svojim suradnicima od početka rujna trebao u punom kapacitetu raditi na ispunjenju planova prema kojima EU u dogledno vrijeme treba preuzeti vodeću međunarodnu ulogu u BiH.

Ipak, stvari za sada ne izgledaju najsjajnije. Dok susjedne zemlje ubrzano napreduju na europskom putu, ne samo Hrvatska koja je na pragu punopravnog članstva nego i Srbija i Crna Gora, dotle je u Bosni i Hercegovini posve zaustavljena provedba reformi. Štoviše, zemlja ni više od devet mjeseci nakon provedenih izbora nema novu državnu vladu, odnosno Vijeće ministara, a vladu većeg entiteta, Federacije BiH, osporavaju iz dviju vodećih hrvatskih stranaka (HDZ BiH i HDZ 1990) tvrdeći da je ona nelegalna i formirana protivno na izborima iskazanoj većinskoj volji hrvatskog naroda u BiH.

Tu je dakako i problem s reformama Ustava iz Daytona. Postojeći Ustav BiH, podsjetimo, zapravo je samo jedan dio mirovnog sporazuma postignutog 1995. godine i pokazuje se prilično nepodesnim za izgradnju stabilne države. Neke odredbe postojećeg ustava BiH mora promijeniti kako bi uopće mogla istaknuti kredibilnu kandidaturu za članstvo u Europsku uniju. To se prije svega odnosi na provedbu presude Suda za ljudska prava iz Strasbourga u predmetu »Sejdić-Finci«, u kojem je sud donio odluku prema tužbi jednog Roma (Dervo Sejdić) i jednog Židova (Jakob Finci), ocjenivši da država BiH uskraćuje temeljna ljudska prava svojim državljanima, pripadnicima manjinskih naroda, onemogućujući im ustavnim odredbama i izvedenim izbornim zakonodavstvom pravo da biraju i budu birani u neka tijela vlasti, uključujući tročlano Predsjedništvo BiH. U to tijelo, naime, mogu biti birani samo po jedan Hrvat i Bošnjak iz Federacije BiH i jedan Srbin iz RS-a, a svima ostalima je uskraćeno to pravo, što je sud u Strasbourgu okvalificirao kao kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima.

Krizi se (ne)nazire kraj

U svakom slučaju, posve je jasno da se političkoj krizi u Bosni i Hercegovini ne nazire kraj te da su tome pridonijele podjele unutar međunarodne zajednice, ali i manji interes ključnih zemalja za BiH, jer su u fokus u međuvremenu dospjele druge zemlje, od Iraka i Afganistana do Libije.

Pokazuje se, međutim, da bez neke intervencije međunarodne zajednice u BiH i dalje stvari u toj zemlji napreduju sporo ili nikako, a nije malo onih koji misle da se zemlja zapravo kreće unatrag.

Uostalom, i Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, nakon spomenutog sastanka u Sarajevu izdali su Komunike u kojem je izražena »ozbiljna zabrinutost« situacijom u BiH, odnosno problemima kao što su kriza oko implementacije izbornih rezultata, neispunjavanje uvjeta za zatvaranje OHR-a i slično.

Izvor: Vjesnik, Zagreb

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*