Atraktivna Posušanka u Austriji gradi vrhunsku nogometnu karijeru

‘Laufen, kämpfen und aggressiv spielen’ (trčati, boriti se i igrati agresivno)! Moto je to kojeg se drži mlada atraktivna Posušanka Iva Landeka, nogometašica koja je igrarije s gumenom loptom iz podruma obiteljske kuće u Posušju, dogurala do zavidne europske karijere u Austriji, te do dresa najdraže joj reprezentacije – Hrvatske!

Uz svoja dva brata, ali i tri sestre, ova Hercegovka je još kao djevojčica naučila šutirati loptu, a već s 14 godina dobila je priliku da uđe u svijet “pravog” nogometa, koji joj je kasnije otvorio mnoga vrata. Počela je u splitskom ŽNK Marijanu, tada najboljem ženskom hrvatskom nogometnom klubu, a kasnije je obukla dres “najljućeg” rivala – ŽNK Dinamo – Maksimir!

Tri godine dobrih igara u Hrvatskoj odvele su je u klub iz Klagenfurta (Austrija) St. Veit, sadašnji Kelag Kärnten čiji dres nosi i danas.

“Oduvijek sam znala da je lopta ono što će me veseliti u životu”, govori nam 20-godišnja Posušanka, opisujući kako je zavoljela taj, uobičajeno je mišljenje, muški sport.

“Nogomet je još od malena bio nešto posebno za mene, nije bilo dana koji bi prošao a da lopta nije bila u mojim nogama. Zašto baš nogomet? Pa eto, nogomet me je okruživao, igrali su ga rođaci i prijatelji i uvijek je bio glavna tema o kojoj se raspravljalo. A i najčešća lopta koja je bila u podrumu je bila nogometna pa mislim da i nisam baš imala izbora”, duhovito nam je ispričala vezna igračica Kärntena, koja je “zauzela” broj 8, koliko i njezina uža obitelj ima članova.

U djetinjstvu, svakome od njezinih šestero braće i sestara nogomet je bio omiljena igra. Braća su i danas u nogometu, ali od sestara samo je Iva ustrajala i izgradila karijeru. Njezine sestre su s prvim simpatijama zbog srama odbacile nogometne lopte i odlučile se za neke ženstvenije zabave. Predrasude o ženskom nogometu u našim patrijarhalnim krajevima jako slabo jenjavaju, no Ivi to, sve dok ima podršku njezinih najbližih, ne predstavlja nikakvu prepreku na putu k uspjehu.

“Obitelj je uvijek bila uz mene i ta podrška mi je najvažnija. Bez podrške obitelji, posebno moga oca Ferde, koji je znao koliko volim i koliko mi znači nogomet, nikad ne bih uspjela. Važni su mi isto tako i moji prijatelji i rodbina koji su me podržavali i koji su cijenili ovo što radim. Bilo je naravno i onih kojima nije bilo jasno kako jedna cura može igrati nogomet, koji su podcjenjivali ženski nogomet i onih koji ga podcjenjuju i dan danas. No mislim da sam ustrajala u svojim ciljevima i sa sigurnošću mogu reći da mi je nogomet puno pomogao i da mi je otvorio mnoge putove u životu”. kaže Iva, dodajući da je jedan od njih studij poslovne ekonomije u Klagenfurtu, koji i uz profesionalni nogomet uspješno pohađa.

“Istina, nogomet mi je omogućio ponajprije školovanje, a potom i studiranje. Omogućio mi je i život u inozemstvu i puno drugih stvari koje bez nogometnog angažmana ne bih imala priliku upoznati, a samim time ih ne bi ni znala cijeniti u životu”, govori Iva.

Život u dijaspori san je mnogih mladih ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, poglavito Hrvata iz BiH, koji su svojoj državi teško ostvaruju istinska prava. Ali, Ivinim venama teče hercegovačka krv, pa tako kao nedostatak života u Austriji ističe udaljenost od obitelji, koja se najčešće okupi kada igra reprezentacija Hrvatske.

“Moji su uvijek među Vatrenima kada igra Hrvatska. Ima nas osmero i svi zdušno bodrimo Hrvatsku. I ja sam uvijek dodatno motivirana kada znam da me moji gledaju s tribina kada nosim nacionalni dres. Ipak, njihova podrška mi je najvažnija u životu”, pojašnjava mlada Posušanka, koja je za različite uzrasne kategorije hrvatske vrste odigrala više od 30 utakmica, a tek joj je 20 godina.

“Ne znate vi koliko u Hercegovini ima talentiranih cura koje znaju igrati nogomet i koje bi uz prave uvijete sigurno razvile velike karijere. U biti, ne samo u Hercegovini, čitav naš kraj je bogat talentima, ali problem je što se ne ulaže dovoljno u ženski nogomet”, kazala je Iva.

Reakcije ljudi na spomen ženskog nogometa su, kaže Iva, dosta različite, ponajprije skeptične. “Ne bih rekla da se situacija u BiH i Hrvatskoj razlikuje od ostalih zemalja u regiji. Po mojem mišljenju, općenito se ne ulaže dovoljno u ženski nogomet na našim područjima, nema ljudi koji bi napravili jedan korak naprijed što se tiče i samog ulaganja i ozbiljnosti u radu. Tako da je kod nas teško govoriti o ženskom nogometu kao sportu koji se shvaća ozbiljno, jer ni ljudi nisu upoznati s tom temom. U Austriji je, pak, druga priča. Više-manje ljudi normalno reagiraju kada čuju čime se bavim.”

Požalila se Iva kako Hercegovina nema nijedan ženski nogometni klub: “Žao mi je što kod nas doma nema nijedan ženski klub jer stvarno ima puno talentiranih cura. Što se tiče Hrvatske, reprezentacija je uistinu skup vrhunskih profesionalaca.”

Trenutačno, Iva se s Kärntenom bori za naslov prvaka Austrije, ali je dres hrvatske reperezentacije nešto čime se naviše ponosi. “Kakav je osjećaj igrati za Hrvatsku? Teško mi je opisati. Za mene su to trenuci koje si samo mogu poželjeti. Posebno sada kad igram u inozemstvu, pa i nema tog osjećaja da se boriš za nešto svoje, jer se ipak osjećaš kao stranac i ne pruža ti to toliko zadovoljstvo kao ono kada obučeš dres hrvatske reprezentacije. Tada znam da igram za nekoga, da predstavljam jedan veliki narod i da branim boje svoje najdraže države. Nositi dres hrvatske reprezentacije za mene je uvijek bio veliki san, koji se uz mnogo truda, rada, odricanja i zalaganja uspio ostvariti i ponosna sam što igram baš za Hrvatsku a ne za neku drugu zemlju”, kaže Iva.

Izvor: Cro Express

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*