Premijer Milanović trebao bi posjetiti Sarajevo, a u poslijepodnevnim satima i općinu Vitez, gdje bi se susreo s općinskim predstavnicima, ali i viteškim gospodarstvenicima, neslužbeno doznaje Fena.

Dva su termina posjeta Milanovića u opciji, utorak, 20. ili utorak 27. veljače ove godine.

(Hrvatska riječ)

Od 2006.godine u Bosni i Hercegovini (BiH) i regiji zapadnog Balkana nije zabilježen evidentniji napredak. Ključni politički lider, koji je najodgovorniji za takvo stanje je aktualni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik (SNSD), kojem je u tome svojim političkim potezima vrlo često asistirao Haris Silajdžić (SBiH) sve do debakla na izborima 2010.godine.

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiji je predsjednik Milorad Dodik čak je i član Socijalističke internacionale iako njegova politika i djelovanje od 2006.godine do danas nemaju vrijednosnih dodirnih tačaka sa Socijalističkom internacionalnom. Zbog toga je pokrenut postupak za isključenje SNSD iz Socijalističke internacionale i trenutno je SNSD suspendirana iz te organizacije. Ipak, oprezniju su bili u stranci europskih socijaldemokrata (PES), koji su onemogućili članstvo SNSD u europskoj porodici socijaldemokrata. Politika Dodika i SNSD-a je u mnogu čemu bliža politici francuskog ultranacionaliste Jean-Marie Le Pena ili pokojnog austrijskog političara Jörga Haidera. Zbog toga se u ovoj godini očekuje definitivno isključenje SNSD-a iz Socijalističke internacionale, koja će ubuduće morati voditi više računa koga prima u svoje članstvo.

ZLOPORABA USTAVNE STRUKTURE BiH

Ustavna struktura BiH utemeljena je na aneksu IV Daytonskog mirovnog sporazuma kao njen ustav, prilično je krhka i na nivou države Bosne i Hercegovine omogućava različite opstrukcije i blokade. Dodik i njegova SNSD gotovo redovito zloupotrebljavaju postojeću ustavnu strukturu i blokiraju djelovanje države Bosne i Hercegovine. To se pokazalo prilikom donošenja niza zakona, koji su važni za funkcioniranje države BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća ministara BiH, koje još uvijek nije formirano iako su parlamentarni izbori održani 3.10.2010.godine ponajviše zahvaljujući blokadama, koje dolaze od strane SNSD-a i političkih stranaka iz RS. U posljednje vrijeme to je najvidljivije kroz pritiske, koji dolaze od strane Dodikovog establišmenta i kroz pokrenutu proceduru u Parlamentu BiH za ukidanje Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Umjesto pokretanja inicijative za formiranje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine pokušava se ukinuti Sud i Tužiteljstvo BiH, koji se bave procesuiranjem počinjenih ratnih zločina i procesuiranjem počinitelja organiziranog kriminala. Te institucije potrebno je ojačati, a ne ukidati.

Razlog za ukidanje Suda i Tužiteljstva BiH, između ostaloga, je u činjenici da značajan broj vodećih funkcija obnašaju pojedinci koji su nosioci kriminala i/ili su u povezani sa organiziranim kriminalom. Upravo zbog toga su Sud i Tužiteljstvo BiH snažna prepreka Miloradu Dodiku. Dodik je 2004. godine bio optužen po 33.tačke optužnice, kasnije u sudskom procesu oslobođen tih optužbi. Međutim, kasnije je utvrđeno, da je mnogobrojne dokaze falsificirao i vršio pritisak na svjedoke, koji su kasnije nagrađeni funkcijama u njegovom režimu. Slučaj Dodik još uvijek nije zaključen u Tužiteljstvu BiH.

Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita pojava u Parlamentu BiH, koja uglavnom dolazi iz Republike Srpske. Koristi se svaka prigoda, da se opstruira djelovanje države BiH i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa država. Kada bi se ponašanje i djelovanje poput Dodikovog toleriralo u drugim državama mnoge od tih država vrlo brzo bi postale nefunkcionalne. Sve to upućuje da je postojeća ustavna struktura kamen spoticanja za napredak Bosne i Hercegovine, kojoj su potrebne korjenite ustavne promjene kojima bi se došlo do novog ustavnog uređenja BiH, jer je Daytonski mirovni sporazum u mnogim aspektima nadživljen.

DODIK PODRŽAVAO GRANATIRANJE ZAGREBA 1995.GODINE

Izborom Ive Josipovića za predsjednika Republike Hrvatske uspostavili su se prijateljski odnosi između Josipovića i Dodika. Za bolje razumijevanje odnosa u BiH i regiji potrebno je razotkriti ulogu Dodika tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.godine. Dodik se međunarodnoj zajednici tijekom i poslije rata predstavljao kao borac protiv Radovana Karadžića i Srpske demokratske stranke (SDS). U osnovi njegov sukob sa SDS-om, posebno tijekom rata, postojao je zbog njegovog kriminala i krijumčarenja visokotarifnim robama, a ne zbog političkog neslaganja. Kada analiziramo zapisnike ratnih sjednica Narodne skupštine Republike Srpske jasno je, da se Dodik nije suprotstavljao politici SDS-a kada su u pitanju ratni zločini i odnos prema nesrpskom stanovništvu. Posebno zabrinjava činjenica da je Dodik javno podržavao granatiranje Zagreba 2.i 3. maja 1995.godine, što je evidentno iz transkripata sa 3.vanredne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske održane 23. i 24.maja 1995.godine pod predsjedavanjem osuđenika za ratne zločine Momčila Krajišnika. Iz transkripta, čija je autentičnost ovjerena na haaškom Tribunalu je jasno, da je Dodik podržavao bombardiranje Zagreba, između ostalog, javno izrečenim riječima na sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske riječima: „Ono oko bombardiranja Zagreba, ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći, ako je to trebalo da kaže se, ne onaj način se prenijeti, to je morao da bude oprezan urednik koji je to pušto…“

Faksimil transkripta sa 3.vanredne sjednice Narodne Skupštine Republike Srpske održane 23. i 24.maja 1995.godine ovjeren sa strane haškog Tribunala.

Za zločin granatiranja Zagreba je pravosnažnom odlukom haaškog Suda Milan Martić osuđen na 35 godine zatvora, jer je planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje granatiranja civilnih dijelova grada Zagreba i civilnog stanovništva tog grada, pri čemu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.

Zašto Milorad Dodik nije procesiran od strane Republike Hrvatske? Otvoreno se postavlja pitanje kakva je ulogo u tome Milorada Pupovca (SDSS) i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, kojeg je Dodik prošle godine putem svog režimskog medija „(Ne)zavisnih novina“ iz Banja Luke proglasio „Ličnošću godine u Republici Srpskoj“. Kakva je uloga banjalučkog biskupa Franje Komarice, kojeg je Dodik nedavno odlikovao ordenom časti Republike Srpske i kojeg je biskup sa zadovoljstvom primio, a pri tome je zaboravio povijesnu činjenicu da je zaslugom vlasti Republike Srpske, čiji je Dodikov režim pravni nasljednik u Republici Srpskoj živi svega 5% prijeratnog stanovništva hrvatske nacionalnosti. Kako je u cijelu priču uvučena i Katolička crkva? Da li će Republika Hrvatska pokrenuti krivični postupak protiv Dodika zbog poticanja i podržavanja ratnog zločina ili će ga aktualna vlast u Hrvatskoj abolirati?

Kada je u pitanju „slučaj Dodik“ pred najvećim iskušenjem naći će se hrvatsko pravosuđe, od kojeg se očekuje da na osnovu već postojećih dokaza pokrene procesuiranje Dodika zbog njegovog poticanja i javne podrške Martićevom bombardiranju Zagreba 1995.godine.

DODIK PRIJETNJA EUROPSKOJ SIGURNOSTI

Postojanje (para)obavještajnih i (para)vojnih formacija u Republici Srpskoj pod kontrolom Milorada Dodika nisu nikakva tajna. Dio formacija su registrirane kao zaštitarske tvrtke, dok ostale djeluju na druge načine. Jake (para)obavještajne i (para)vojne snage nalaze se u blizini Brčko Distrikta, jer bi u slučaju svojih novih političkih avantura Dodik sa tim snagama pokušao osigurati neometeni koridor preko Brčkog, preko kojeg bi zapadni dio Republike Srpske bio povezan sa istočnim dijelom i tako sa Republikom Srbijom.

Podrška osuđenicima i optuženima za ratne zločine je redovita praksa Milorada Dodika. Još uvijek nitko u Bosni i Hercegovini nije pokrenuo inicijativu, da se svim licima, koja su osuđena ili su bila osuđivana za ratne zločine trajno oduzmu pojedina građanska prava.

Da Dodik predstavlja istinsku prijetnju europskoj sigurnosti je i činjenica njegove povezanosti sa događajima na sjeveru Kosova. Dodik strateški ima „svoje prste“ u tim događajima i tako najneposrednije šteti Srbiji. Na sjeveru Kosova, koji predstavlja teritorij za različite oblike kriminala, osigurava povoljne poslove, a istovremeno usmjerava pozornost međunarodne zajednice umjesto na sebe na sjever Kosova. Stabilizacijom prilika na sjeveru Kosova međunarodna zajednica bi svoju snagu usmjerila na definitivni obračun sa Dodikom.

Posljednjih nekoliko godina Banja Luka postala jedan od glavnih uporišta i centar za kriminalce u regiji pod pokroviteljstvom aktualnog režima. Tome svjedoče i mnogobrojni međusobni oružani obračuni između kriminalaca u Banja Luci, koja je prema procjenama jedan od najnesigurnijih gradova u regiji.

Međunarodni institut IFIMES istražuje ulogu Milorada Dodika i bivšeg guvernera Centralne banke BiH Petera Nicholla (Australija, kasnije državljanin BiH) u nestanku znatne količine novca prilikom konverzije tzv. srpskih dinara u bh. konvertibilne marke. Gdje su nestali milijuni i u čije privatne džepove su otišli. U ovom slučaju Dodik pokazuje dvoličnost kada su u pitanju međunarodni predstavnici u BiH. Oni koji koriste Dodikovim interesima nisu smetnja, dok su drugi predstavljaju smetnju i traži se njihov odlazak iz BiH. Također, istražujemo, koji su međunarodni zvaničnici uključeni u korupciju od strane Dodikovog režima.

ZLOPORABA TRAGEDIJE ŽIDOVSKOG NARODA

Dodik u svom političkom djelovanju često zloupotrebljava tragediju židovskog naroda. Dodik negiranjem počinjenog genocida u Srebrenici pokušava se u Izraelu dodvoriti određenim ekstremnim krugovima i predstaviti se kao veliki prijatelj Židova, dok istovremeno negira genocid u Srebrenici. Trenutni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta, Republike Srpske, Milorad Dodik, negira genocid u Srebrenici usprkos presudi haaškog Tribunala, koji je zločin u Srebrenici okvalificirao kao genocid i činjenici da je Europski parlament 15. januara 2009. usvojio Rezoluciju kojom se od članica Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana traži obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Narodna Skupština Republike Srpske još uvijek nije prihvatila rezoluciju EP o Srebrenici.

Jula 1995. godine je na području općine Srebrenica u svega nekoliko dana ubijeno preko 8.000 Bošnjaka civila uglavnom muškaraca i djece. Prema presudi Međudržavnog suda u Haagu iz februara 2007.godine zločin su izvršili Vojska i Policija Republike Srpske. Odgovornost za genocid snose tadašnji organi Republike Srpske. Vlada Republike Srpske je pravni nasljednik tadašnje vlade. Dodik je tokom rata u BiH bio poslanik u Karadžićevoj Narodnoj Skupštini Republike Srpske i tako je participirao u tadašnjoj političkoj strukturi RS. Dodika je za ratne zasluge odlikovao Radovan Karadžić ordenom Nemanjića. U presudi Suda u Haagu, zbog nepoduzimanja mjera za sprječavanje genocida, navedena je odgovornost Republike Srbije. Ne postoje jasni dokazi, da je se Dodik suprotstavio tadašnjoj vlasti Republike Srpske, koja je vršila sistematski i organizirani progon nesrpskog stanovništva. Njegov sukob sa ratnim rukovodstvom RS odnosno Srpskom demokratskom strankom (SDS) proizašao je zbog njegovih kriminalnih aktivnosti odnosno zbog krijumčarenja cigareta, naftnih derivata i neplaćanja poreza, a ne zbog njegovih političkih stavova.

Dodik predstavljajući sebe kao navodnog borca protiv navodne islamske prijetnje u BiH pokušava pridobiti jeftine poene u ekstremnim židovskim krugovima. Postaje zabrinjavajuće, da je Dodik u takve insinuacije uspio uvući i izraelskog predsjednika nobelovca Shimona Peresa.

Evidentirano je nekoliko antisemitskih izjava članova njegove stranke SNSD. Primjeri su: Nikola Špirić, Dubravko Suvara i Rajko Vasić.

Slučaj predsjedajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića (SNSD), koji je javno izražavao antisemitizam prema ministru vanjskih poslova BiH Svenu Alkalaju, Židovu, izjavljujući, da je Alkalaj „ministar koji nikome ne treba“.

Poslije parlamentarnih izbora održanih 1.oktobra/listopada 2006.godine zabilježen je slučaj antisemitizma izražen od predsjednika Mladih SNSD-a Dubravka Suvare prema Miroslavu Mikešu, Jevreju, uglednom advokatu iz Banja Luke. Suvara je medijima izjavio, da je etničko čišćenje Mikeša iz redova ove partije “već gotova stvar koja će se desiti u naredna 24 časa”.

Miroslav Mikeš, pripadnik židovskog naroda, je tom prilikom medijima izjavio precizno ukazujući da je progonjen zbog nacionalne pripadnosti, od antisemita u redovima SNSD-a i dodao “Ipak sam Jevrej, ipak sam nacionalna manjina i iskreno mislim da većina ljudi nisu takvi. Ima pojedinaca kojima to smeta, vi ste u potpunosti u pravu. Da li je slučajno da nema nijednog ne-Srbina u rukovodstvu partije (SNSD). Ja ne želim da razmišljam na takav način”, izjavio je Mikeš medijima optužujući direktno neke članove SNSD-a za antisemitizam, ali ne navodeći njihova imena. Istovremeno, on je SNSD, kojem je htio pomoći na svoj “mali, mini skromni način”, teško optužio za nacionalnu netrpeljivost i supremaciju jednog naroda, iako u ovoj stranci tvrde da su otvoreni za sve.

Zbog toga ne iznenađuje i izjava izvršnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića, da Židov ne može biti predsjednik Bosne i Hercegovine.

Upravo SNSD blokira promjenu ustava BiH na osnovu presude Suda za ljudska prava iz Strazbura u slučaju „Sejdić-Finci“, kojom bi se omogućilo da i predstavnici manjina (Židovi, Romi i ostali) imaju pravo da budu izabrani u Predsjedništvo BiH. Dakle, neminovnost je, da postojeće Predsjedništvo BiH umjesto tri ima i četvrtog člana, koji bi predstavljao manjine odnosno nekonstitutivne narode.

Opravdanim se postavlja pitanje, da li je antisemitizam sastavni dio politike SNSD i da li je kao takav prisutan čak i među članovima pomlatka ove stranke odnosno da li je duboko ukorijenjen među pojedinim članovima SNSD-a?

BLOKADA RAČUNA SNSD

Američka administracija je februara/veljače 2008. godine uvela „tihe“ sankcije prema SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih Američkih Država, uključujući agenciju za međunarodni razvoj (USAID), američki nacionalni demokratski institut (NDI) i međunarodni republikanski institut (IRI) prestali pružati pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad Dodik. Vlada SAD je odlučila da prekine financiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne ispunjava kriterije za program USAID pomoći političkim strankama, pošto američka administracija ne pruža financijsku ili tehničku pomoć nijednoj političkoj i/ili nacionalističkoj stranci u Bosni i Hercegovini zasnovanoj na etnicitetu ili nacionalizmu. Program SNSD-a nije u suglasnosti sa opredjeljenjem BiH za euroatlantske integracije. Administracija je ocijenila, da postupci i izjave SNSD-a nisu doprinijele napretku BiH, i da nisu u skladu sa Daytonom i da podrivaju državne institucije neophodne za ostvarivanje euroatlantskih ciljeva BiH.

Američka administracija je uvela sankcije protiv SNSD. Međutim, očito da sankcije te vrste nisu urodile plodom. Blokada računa SNSD-a kao prva faza pokrenula bi niz pozitivnih procesa unutar SNSD-a u vrijeme dok unutar te stranke traju žestoke borbe za dominaciju. Druga faza je zabrana putovanja za Dodika i vidljivije predstavnike njegovog režima i članove njihovih porodica u države EU i SAD-a. Zabrana ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu putovanja u države zapadnog Balkana. Tako se ne bi dogodilo, da Dodik nedavno javno zabranjuje dolazak u RS jednom članu Europskog parlamenta, umjesto da EU njemu i njegovim suradnicima zabrani ulazak u EU.

Potrebno je istražiti kako je Dodik došao do enormnog bogatstva čija se vrijednost procjenjuje na preko 500 milijuna eura, dok je nezaposlenost u RS 42%, budžetski deficit preko milijardu KM. Obavještajne agencije najutjecajnih država došle su do saznanja da je Dodik prebacio znatnu količinu novca u jednu od baltičkih država. SNSD jer stranka-konglomerat od mnogobrojnih članova, koji su prebjegli iz SDS-a i Socijalističke partije i dobrim dijelom preuzeli su vođenje te stranke.

Kada je 2009.godine bila već gotovo najavljena inauguracija novog srpskog vođe u BiH Igora Radojičića došlo je do naglog zaokreta, jer je Dodik osujetio pokušaj tadašnjih najbližih suradnika da ga se riješe, a kasnije vjerojatno i procesuiraju. Posljednjih nekoliko godina su Igor Radojičić, nekadašnji Socijalista i Nikola Špirić intenzivirali česte mnogobrojne tajne susrete sa predstavnicima međunarodne zajednice nudeći se kao alternativa za Dodika. Pošto Radojičić i Špirić to rade svako za svoj račun bilo bi korisnije kada bi njihovo djelovanje imalo sinergetske efekte odnosno kada bi se Igor Radojičić i Nikola Špirić udružili i zajednički reformirali SNSD. Problem se pojavljuje ko bi od njih dvojice postao novi srpski vođa broj 1.

Međunarodne vojne, policijske i obavještajne strukture moraju izvršiti detaljan nadzor u Republici Srpskoj posebno na lokalitetima oko Banja Luke, Brčko Distrikta i na širem području Romanije.

O kakvom se tipu političara radi kazuje Dodikovo ponašanje prema svojim koalicionim partnerima Socijalističkoj partiji (SP) i Demokratskom narodnom savezu (DNS), koji su potpisom Povelje za budućnost 2005.godine izrazili podršku i kroz vidove zajedničke suradnje dali značajan doprinos njegovom povratku na vlast. Dodikov odnos do SP-a i DNS-a nije na očekivanom nivou, vrlo često je ignorantski i podcjenjivački. Dodik ima pripremljenu zamjenu za svoje dosadašnje koalicione partnera SP i DNS i priprema ulazak SDS-a u Vladu RS. Na sličan način u Federaciji BiH SDP pokušava eliminirati SDA i uvesti u vlast Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH). Dodik se vrlo često koristi zamjenom teza i prebacivanjem odgovornosti na druge.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da EU i SAD ne smiju podcijeniti Dodikovu prijetnju europskoj sigurnosti i da je potrebno pokrenuti dodatne aktivnosti kako bi se pravovremeno spriječile negativne konzekvence Dodikovog djelovanja.

Neophodno je izvršiti reviziju sudskog postupka protiv Dodika iz 2004.godine zbog falsificiranja dokaza u sudskom postupku. Izuzetno je važno obnoviti i proširi optužnicu protiv Milorada Dodika, koja je tada sadržavala 33 tačke. U proteklom sudskom procesu, koji je završen 2005.godine došlo do falsificiranja dokumenata i vršeni su pritisci na svjedoke o čemu postoje saznanja i dokazi.

Visoki predstavnik u BiH zajedno sa ambasadorima država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) treba da sankcioniraju svako političko djelovanje i retoriku, koja narušava odnose unutar BiH i koja nije u funkciji jačanja države BiH na njenom putu ka članstvu u NATO i EU.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu za terorizam protiv ova tri bosanskohercegovačka državljana koji su uhićeni zbog sumnje da su postavili eksplozivnu napravu u automobil dvojice zastupnika HDZ BiH u Parlamentu Federacije BiH odnosno u skupštini Zeničko-dobojske županije.

Mjere zabrane prema Boniću su sljedeće:

1. Zabrana napuštanja mjesta boravišta. Mjesto boravišta optuženi ne može napustiti bez prethodnog odobrenja ovog Suda, izuzev ukoliko ga ne napušta da bi se pojavio u ovoj kaznenopravnoj stvari po pozivu Suda ili Tužiteljstva;

2. Zabrana putovanja uz privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih, kao i zabranu korištenja osobne iskaznice za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine;

3. Zabrana sastajanja i kontaktiranja s određenim osobama;

4. Optuženom se naređuje da se jednom sedmično javlja nadležnoj policijskoj stanici.

Izrečene mjere zabrane mogu trajati dok za time postoji potreba, a kontrola opravdanosti će se vršiti svaka dva mjeseca. U slučaju da optuženi prekrši neku od izrečenih mjera zabrane, prema njemu se može odrediti mjera pritvora, službeno je priopćeno.

Ona bi prema riječima Duljke Hasić, eksperta Vanjskotrgovinske komore BiH (VTK BiH), trebala biti gotova do lipnja ove godine.

Mogućnost preseljenja svoje proizvodnje u BiH sve jače najavljuju hrvatske tvrtke iz prehrambenog sektora jer se boje da će izgubiti veliki dio tržišta regije kada Hrvatska uđu u EU. To će značiti izlazak ove zemlje iz bescarinskog kruga zemalja CEFTA-e. Tako procjene hrvatske konditorske industrije pokazuju da će im ulaskom u EU izvoz pasti do 30 posto i da će biti prisiljeni prepoloviti kapacitete i broj radnika.

Duljko Hasić vjeruje da će ukoliko dođe do preseljenja licencirane proizvodnje u BIH to ugušiti domaću proizvodnju, posebno oblast hrane, gdje mi nemamo dobre poticaje, gdje je proizvodnja rascjepkana i izložena brojnoj konkurenciji. Sve to, kaže, može uzrokovati gašenje velikog broja bh. proizvodnje.

Ipak, ono što u svemu tome može biti pozitivno za BiH je i dolazak nove tehnologije, zapošljavanje domaćih kapaciteta te razvoj.

O tome očekuju li da će kompanije iz Hrvatske ići na kupovinu već postojećih tvornica ili na greenfield investicije Hasić navodi da će se od hrvatskih kompanija tražiti da to ne budu samo prebacivanje proizvodnje nego greenfield investicije kako bi se razvijalo i bh. gospodarstvo. Ipak, čekamo, navodi Hasić, a prenosi ekapija, završetak analize koja će pokazati i prednosti i nedostatke takvog poteza hrvatskih kompanija na domaće tržište.

Prema ovom zakonu, popis će se provesti od 1. do 15. travnja 2013. godine, prema stanju na dan 31. ožujka 2013. godine u ponoć, što se smatra referentnim datumom popisa.

S obzirom na to da je Dom naroda ovaj zakon usvojio u različitom tekstu u odnosu na Zastupnički dom bit će potrebno obaviti usuglašavanje između domova.

Zastupnički dom državnog parlamenta prijedog ovog zakona usvojio je u prošlom sazivu. (F)

Služba za odnose s javnošću Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u svom Saopćenju od 20. siječnja ove godine spominje Vaš pohod Australiji. O kakvom se pohodu radi i koliko su točne riječi koje su prenijeli mediji?

Kardinal Puljić: Vijest da sam bio u Australiji potpuno je netočna jer sam tamo bio posljednji put 1995. godine. Kako sada stvari stoje, vjerojatno tamo neću ni ići u skoro vrijeme. Riječ je o mom putu u njemačku crkvenu institucije „Kirche in Not“ (Crkva u nevolji) u gradu Königstein nedaleko od Frankfurta. U razgovoru s predstavnicima ove institucije, koja nam trajno pomaže u raznim socijalnim i drugim projektima i na čemu smo im jako zahvalni, govorio sam i o stanju u Bosni i Hercegovini odnosno djelovanju Katoličke Crkve. Žao mi je da su od svega uzete samo neke moje misli koje nisu sasvim točno prenesene iako je bilo riječi o onome što je napisano.

U priopćenju se spominje da su katolici sistematski dovedeni u neravnopravan položaj. Možete li to pojasniti i zašto i kome može smetati traženje jednakopravnosti?

Kardinal: Mislim da u političkom smislu u Bosni i Hercegovini općenito onaj, koji je jači, smatra da ima privilegije u odnosu na manjinu. Tako se događa na cijelom prostoru BiH. Ako su Hrvati, koji su u ogromnoj većini katolici, na većem dijelu BiH u manjini, onda nije teško zaključiti da sve teže postižu jednaka prava na raznim razinama. Oni koji imaju neke prednosti u politici, ne žele se odreći tih prednosti kako bi se stvorio balans jednakih prava.

Spominje se i povratak imovine Islamskoj zajednici i nevraćanje imovine Katoličkoj Crkvi. O čemu se točno radi?

Kardinal: O temi vraćanja imovine puno se govori, a poznato je da još nije donesen zakon o restituciji, nego lokalne vlasti često vraćaju svojima imovinu na korištenje dok nerijetko ne vraćaju onima koji su manje brojni. Općenito govoreći svi teško dolazimo do svoje imovine tamo gdje smo manje brojni, a nerijetko i tamo gdje smo brojni jer se imovina teško vraća. I danas neka svoja zdanja otkupljujemo i imamo velikih problema da ih proknjižimo jer su već mijenjali nekoliko vlasnika. Naveo sam im primjer Travnika u kojem su vlasti vratili na korištenje imovinu Islamskoj vjerskoj zajednici, a više od sedam godina ne žele izvršiti presudu Doma za ljudska prava i vratiti dio zgrade Nadbiskupske gimnazije u tom gradu, a ta zgrada za Vrhbosansku nadbiskupiju ima osobitu važnost.

U kojem kontekstu ste spominjali izgradnju džamija?

Kardinal: Izgradnju džamija spominjao sam u kontekstu dobivanja dozvola za izgradnju odnosno administrativnih poteškoća koje imamo na pojedinim mjestima kada je riječi o dobivanju dozvola za izgradnju pojedine crkve. Spomenuo sam i primjer Sarajeva u kojem vlasti daju dozvole za izgradnju džamija dok mi ni nakon trinaest godina traženja ne uspijevamo dobiti dozvolu za izgradnju crkve na Grbavici. Prema dokumentima Islamskoj zajednici je darovano zemljište za izgradnju džamije u Općini Novo Sarajevo dok mi moramo platiti lokacijsko zemljište za gradnju crkve na Grbavici iako nam je oduzeto toliko zemlje koju nam ne vraćaju. Dakle, sve je to povezano s vlastima koje daju dozvole, a ne sa Islamskom zajednicom, a još manje s odnosom prema komšijama ili susjedima.

Mediji prenose da ste govorili i o broju vehabija. U čemu se izražava zabrinutost katolika u vezi s njima?

Kardinal: Pitali su me i o broju članova vehabijskog pokreta u BiH, na što sam im odgovorio da mediji govore o brojci od tri do pet tisuća te da je to drugačiji mentalitet od onih muslimana i kulture u BiH koje mi poznajemo. Ipak, mora se priznati da postoje određena teška iskustva u vezi s njima pa ne treba čuditi što se ukazuje na strah u vezi s njihovim učenjem i djelovanjem.

U vrlo oštrom i nimalo „komšijskom“ Saopćenju Rijaseta optužuju Vas da ste otišli u Australiju da optužite „svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake“ i na taj način pokazali „dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost“ . Kako odgovarate na takve optužbe?

Kardinal: To su nekorektne optužbe. Zar netko ima veće pravo voljeti ovaj grad od mene? Upravo zato što ga volim, želim da u njemu vlada pravednost i jednakopravnost. I u teškim vremenima ostao sam u ovom gradu govoreći iz ljubavi prema svome gradu i svojoj zemlji. Ako me moj grad i moja zemlja ne želi čuti, a govorio sam toliko puta, onda se ne treba čuditi što moram o tome progovoriti i šire. Nebrojeno puta sam govorio i molio dozvolu za gradnju crkve na Grbavici kao i tražio povrat dijela zgrade Nadbiskupske gimnazije u Travniku. Nikad ne govorim protiv muslimana nego protiv diskriminacije.

Poznata je Vaša trajna privrženost dijalogu o čemu dovoljno svjedoči činjenica da jedino Vi osobno kao vjerski poglavar sudjelujete na sjednicama Međureligijskog vijeća od njegova osnutka do danas. Kakva je Vaša poruka u vezi s dijalogom?

Kardinal: Nama nema drugog puta nego tražiti put razumijevanja i uzajamnog prihvaćanja i poštivanja. To je moguće samo na temeljima istine i jednakih prava. Na tome ću ustrajavati i dalje

Kakva je Vaša poruka ljudima u BiH?

Kardinal: Ova zemlja i ovi ljudi koji u njoj žive moraju poći putem načela: što tražim za sebe, to moram priznati i drugome.

Izvor: KTA

- To će biti odnos između vrlo bliskih zemalja koje imaju jasnu europsku perspektivu i prelaze isti put koji je prošla i završila Hrvatska. Naši susjedi ili zemlje sa kojima smo bliski tu će naći i neke komparativne prednosti, rekla je Pusić novinarima u Bruxellesu, gdje je kao promatrač učestvovala na sjednici Vijeća ministara vanjskih poslova EU.

Ona navodi da ne treba zanemariti činjenicu da se u području govori jezikom koji razumije skoro dvadeset milijuna ljudi i da će bliskim zemljama biti pristupačni svi europski propisi, zakoni i tekstovi koji postoje na hrvatskom, makar u radnoj fazi.
Odgovarajući na pitanje hoće li u tom odnosu biti “europske arogancije”, Pusić kaže da bi to bilo bespotrebno i kontraproduktivno.
“Mi smo to konačno nadrasli. Nećemo valjda ovu našu veliku pobjedu sada sebi, takvim ponašanjem, izvaditi iz usta”, rekla je Pusić.
Ona ističe da je Hrvatska dorasla do shvaćanja da stabilnost svake zemlje u području zavisi od stabilnosti cijelog područja, odnosno, ako je samo i jedna zemlja nestabilna, cijelo je područje nestabilno.

Pusić kaže da je tokom bilateralnog susreta s njemačkim ministrom vanjskih poslova Guidom Westerwelleom bilo riječi o području: «Njemačkog ministra su najviše interesirali pogledi Zagreba na BiH, kao i Srbiju i Kosovo», rekla je Pusić, prenosi agencija Srna.

- Međunarodna zajednica mora zagovarati postratni sporazum zbog toga što neki politički lideri nisu spremni obavljati ni osnovne funkcije vlasti, te zbog direktnog osporavanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava i vladavine zakona, rekao je visoki predstavnik obraćajući se akademskom osoblju i kreatorima politike na seminaru o miru u BiH održanom na Univerzitetu u Grazu.

Inzko je rekao da Daytonski mirovni sporazum otvara prostor u kojem se može organizirano graditi trajni mir, prostor u kojem se institucije države mogu razviti u funkcionalnu modernu demokraciju i raditi na pružanju sigurnosti i prosperiteta za građane, ali da sam sporazum ne može biti zamjena za ovakav dugotrajan proces, često pun izazova.

Osiguravajući poštivanje Daytona i, samim tim, osiguravajući stabilnost, OHR omogućuje okruženje u kojem Europska unija (EU) i druge međunarodne organizacije mogu obavljati svoje mandate, izjavio je Inzko.

On je naglasio da usprkos trenutnoj političkoj klimi, suštinska promjena usmjerava BiH u pravcu u kojem njeni građani žele da zemlja ide.

“Proces euroatlantske integracije, čak i pri sadašnjem tempu, mijenja društveno-političko tkivo BiH, kao što je to učinjeno kod svake druge zemlje članice. Dugoročno, to će donijeti prevagu u korist progresivnih društvenih i političkih sila”, kazao je.

Zdravstveni ili tzv. seksualni odgoj dosad nije imao sreću s dužim zadržavanjem u školskom programu. Nakon eksperimentalnog uvođenja dvaju programa s različitim svjetonazorima u škole, čiji su se autori medijski obračunavali mjesecima, programi nikad nisu došli dalje od početne, esksperimentalne faze. Obzirom da je rad dvaju udruga – Forum za slobodu odgoja i Glas roditelja za djecu (GROZD) te edukaciju nastavnika za provođenje njihova programa plaćalo Ministarstvo znanosti, jedan od rezultata neuspjelog eksperimenta bio je bačen novac. Doduše, u udrugama su ustanovili da su na koncu najveći financijski gubitaši bili upravo oni.

Dosad su sva istraživanja među adolescentskom populacijom pokazala da je zdravstveni odgoj mladima nužno potreban te da ga priželjkuju što prije u školi, piše Vjesnik.

U vijesti ove agencije prenose se riječi Ivanke Mihaljević, nadstojnice franjevačkog samostana Školskih sestara Krista Kralja, a po kojima su časne sestre sve češće izložene verbalnim uvredama u javnosti i zbog straha od zlostavljanja samostan napuštaju samo u paru, ako je to uopće moguće.

Mihaljevićeva je navela niz primjera za ove tvrdnje tijekom posjeta međunarodnom sjedištu katoličke dobrotvorne ustanove Pomoć crkvi u nevolji (Aid to the Church in Need/ACN) u Njemačkoj.

- Svakodnevni život je generalno sve teži. Sve više muslimanskih ekstremista emigrira iz Saudijske Arabije i otvara firme u BiH, rekla je ona.

Nastojnica samostana kaže da su, nasuprot ovim ekstramistima, bosanski muslimani miroljubivi i često ih je stid ponašanja ekstremnih muslimana koji dolaze u BiH.

- Iznova i iznova mi osjećamo da nismo dobrodošli, iako je to naš dom, rekla je.

Organizacija Pomoć crkvi u nevolji (ACN), pod okriljem Svete stolice, podržava vjernike gdje god da su progonjeni, pod pritiskom ili u nevolji.