Biskup Perić: Ne okrećimo Božić po svojoj volji, nego svoju volju podložimo pravilima Božića

Božićnu poruku biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

Vjerenje – Marija iz Nazareta i Josip podrijetlom iz Betlehema, stanovnik Nazareta, jednoga su se dana zaručili pred dvojicom svjedoka. Josip je ponio najvrjedniji dar i u trenutku zaruka rekao Mariji: „Ti si po ovom zalogu moja zaručnica“. Marija nije ništa odgovorila nego je zahvalno primila dar u znak pristanka na zaruke. Vrijeme je zaručništva trajalo obično oko godinu dana. Zaruke su imale iste pravne učinke kao ženidba osim zajedničkoga života. Da se razvrgnu, trebalo je povesti pravni postupak razvoda. Mariju su mogli zvati zaručnicom ili ženom Josipovom, a njega zaručnikom ili mužem Marijinim, kako ih Evanđelja naizmjence i oslovljavaju. Kroz to vrijeme zaruka Marija je stanovala kod svojih, a Josip kod svojih, oboje svjesno da je dobrota Božja nad onima što se njega boje.

Utjelovljenje – Nedugo nakon toga anđeo se Gabriel pojavi u kući Marijinoj i prenese joj Božju poruku i zaruku: Marijo, začet ćeš i roditi sina. On će se zvati Sin Svevišnjega! Marija, sva u strahu, upita: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ (Lk 1,34). Ovo „muža ne poznajem“ – ándra ou ginósco – u grčkom je trajni prezent koji se odnosi i na futur – ne poznam muža i ne ću ga poznavati, kao kada hrvatski kažeš: Ja ne pijem, ne pušim, ne psujem, tj. ni sada i nikada – tako je i Marija, po nadahnuću Božjem, odgovorila da ne pozna i ne će poznavati muža, iako se s njime zaručila; iz čega se zaključuje da je kod zaruka posvetila Bogu svoje djevičanstvo. Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“ (Lk 1,35), koji je uzeo ljudsko tijelo iz Djevice Marije, jedinstven i veličanstven misterij u svoj ljudskoj povijesti.

Služenje – U tom je razgovoru anđeo otkrio Mariji tajnu Ivanova začeća: „A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona, u starosti svojoj, zače sina… ovo joj je već šesti mjesec“ (Lk 1,35-36). Marija, kao službenica Božja, potaknuta željom da posluži Elizabeti u njezinoj trudnoći i porođaju, sigurno sa znanjem Josipovim pohiti iz Nazareta u Ain Karim, 150 km. Elizabeta po Duhu Božjem prepoznaje Mariju kao Majku Gospodnju i naziva je ne samo blagoslovljenom među ženama, a blagoslovljenim plod utrobe njezine, nego i blaženom što je po anđelu odmah Bogu predano povjerovala.

Povjerenje u Boga – Marija, Josipova zaručnica, vrativši  se iz Ain Karima, gdje je provela oko tri mjeseca kod Elizabete, koja je rodila Ivana, nije više mogla kriti da je i sama u drugom stanju, a vjerila se s Josipom prije nekoliko mjeseci. O anđelovu posjetu i poruci i o najuzvišenijem otajstvu Utjelovljenja Sina Božjega, osjenjenjem Duha Svetoga, nikomu nije riječi rekla. Uzdala se u Boga da će on to najbolje izvesti.

Dvoumljenje – Po Marijinu povratku u Nazaret, Josip, primijetivši da mu je zaručnica u drugom stanju, zapade u tešku krizu. Ne mogaše sebi doći da se dogodio taj nenadani čin i da je ona, njegova zakonita zaručnica i s djevičanstvom Bogu posvećenim, ostala potajice noseća prije nego što će se uopće sastati i početi živjeti pod istim krovom. Smišljaše bi li je tužio sudu ili bi je potajice otpustio. I dok je on to snovao, ukaže mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu da se ne boji uzeti Mariju, svoju zaručnicu: „Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti im Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1,20-21). Josip je s Božjom pomoći pobijedio sumnje, povjerovao Bogu, uzeo je Mariju, prihvatio je njezino dijete, stavio se na put Božji.

Rođenje – Riješila se jedna životna poteškoća, eto odmah druge: puče glas iz Rima od cara Augusta da se učini popis svega svijeta i da svatko pođe na popis u svoj kraj: Josip u Betlehem! S njim će i Marija u visokoj trudnoći. U Betlehemu tada, kao i sada, samo čvrsta valuta otvara zaključana vrata. Josip nema ni valute ni kuće. I onda radost i drama: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu“ (Lk 2,6).

Marija iz nepoznata Nazareta išla je u Ain Karim i vratila se praznih ruku. Josip je od drvodjeljske zarade mogao Isusu napraviti kolijevku, ali kako će je nositi u Betlehem, 140 km od Nazareta. Vidjeli smo kako se snašao u Betlehemu – u štali! Najsiromašniji među najsiromašnijima. Cijelo je društvo šaka jada. Galileja je pod domaćim kraljem, Judeja pod protektoratom rimskoga cara. Vojske, carine, porezi, popisi, putarine, nekretnine, mita, korupcije… Pravde ni za lijeka, a pravoga mira još manje. Ipak dvoje Nazarećana bijaše najradosnije u duši dolaskom trećega člana unatoč svoj neimaštini.

Kako je u gradu Mostaru? Jedino mjesto u protektoratu gdje nije proveden „popis“, odnosno lokalni izbori prošloga listopada. Još uvijek nema datuma kada će se održati ti izbori, niti se zna po kojim će se pravilima provesti; samo se zna: ako se ne poštuje istina, ne će biti ni pravde, a ako se ne poštuje pravda, ne će biti ni mira; živjet će se i dalje na lažima, s nepravdama, u nemirima. Gradskomu vijeću istekao mandat, novoga nema. Nema proračuna za 2013., niti se zna kada će biti donesen. Preko 700 bolesnika liječi si u nekoliko gradskih bolnica. U Mostaru 28.296 zaposlenih, a 15.411 nezaposlenih, od toga dobar dio već devetu godinu na burzi rada; a ne računajući, naravno, starije osobe, djecu i učenike.

Inače u svim općinama na području hercegovačkih biskupija: nezaposlenih 39.945; a zaposlenih 61.271, još poraznija slika nego u samome gradu.

Čini se da najbolje rade kladionice – gdje god se nešto zatvori, kao da se kladionica otvori. Kažu da ih ima u Mostaru i okolici malo manje od dvjesta. Ljudi ulažu sigurni novac u nesigurni slučaj. I lakovjerno se nadaju sreći i blagostanju. I tako se cijele obitelji dodatno ugrožavaju.

Katolička Crkva upozorava da Isus svojim rođenjem nije mijenjao društvenih i političkih sustava; s političarima se susretao samo kada su ga priveli na suđenje!

Nije rješavao liste u uredima za zapošljavanje, nego je dokazao da se istinom može postići pravda, a pravdom trajan mir u duši i u društvu; siromaštvom se može postići pravo bogatstvo, a vjerom u Boga i ljudskim radom suze se pretvaraju u radost.

Nije došao da nas izbavi od križa nego samo prihvaćanjem križa; da se vjera kuša u vatri nevolje, a ljubav u odnosu na bližnjega svoga; da je trajna radost u mirnoj duši, a sreća u nesebičnosti srca i dlana.

Isus se rodio da nam kaže kako je duh onaj koji život daje, kako se isplati vjerovati i moliti, trpjeti i boriti; da nije sav život u 70-ak godina, nego postoji život vječni kojega treba biti dostojni; dokazao je da mu je već samo rođenje prigoda da se oda slava Bogu na visini, a da ljudi – miljenici Božji – zadobiju duševni mir na zemlji. Rodio se da spasi „narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1,21).

Ne okrećimo Božića po svojoj pameti i volji, nego svoju volju i pamet podložimo pravilima Božića. Onima koji ga primiše kako on hoće dade moć da postanu djeca Božja.

Na dobro vam došao Božić – Sveto Porođenje Isusovo!

I svima bila sretna Nova 2013. godina!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*