Bosanski Hrvati

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova s lijeve strane, gledano od ulaza, dva vitraja koja su najbliže prezbiteriju nose likove sv. Ivana Krstitelja i sv. Ilije, proroka. Godina gradnje je 1887., a darovatelji su, kako tamo piše: “Katolici Bošnjaci grada Sarajeva”.

S desne pak strane, nasuprot njima, dva su vitraja na kojima su prikazani sv. Franjo Asiški i sv. Juraj, mučenik. Za njihove darovatelje stoji da su to: “Katolici Hercegovci grada Mostara”. A budući da se tabernakul – najsvetije mjesto u crkvi – nalazi s lijeve strane, nekako inercijom stvari prvo se ugledaju ovi koje su darovali katolici Bošnjaci. To često zbuni posjetitelje i navede na zaključak kako se radi o nacionalnoj odrednici “Bošnjak” koja danas ima drugi sadržaj. No kada se vidi da s druge strane stoji pojam “Hercegovci” i neupućenima postaje jasno kako se radi o regionalnom obilježju jednakom kao što su: Dalmatinac, Zagorac, Istrijan, Slavonac i sl. Tragom ovoga danas se može govoriti o bosanskim katolicima ili katolicima Bosancima koji imaju svoje posebnosti i po kojima ih drugi prepoznaju, iako pripadaju jednoj većoj obitelji hrvatskog naroda. Iz te činjenice opravdan je i naziv Bosanski Hrvati. Njega se, u govoru najčešće podrazumijeva, ali se ovisno o tome gdje žive oni koji se tako zovu, naglašava prvi, odnosno njegov drugi dio. Tako, ako žive u BiH ističu ovo: Hrvat, a čim prijeđu u RH govore ovo “bosanski” tj. Bosanac. No, bez obzira gdje žive “govor ih izdaje” (usp. Mt 26,73), prepoznaju se po nekim karakteristikama prisutnim i kod drugih Hrvata, ali koje su kod njih izrazito naglašene.
Kada se govori o Hrvatu iz Bosne koji danas živi u Hrvatskoj veliki broj domicilnog stanovništva neće se pretjerano pohvalno izraziti o njemu. Štoviše, lakše će uočiti negativne strane njegove kolektivne ličnosti nego li one pozitivne. Upravo onako kako npr. Sarajlije gledaju na ljude iz Sandžaka koji sada žive pored njih. Razlog tomu jest mnogostruk, a ogleda se u dvjema činjenicama: prvo, domaće stanovništvo je ljubomorno na doseljenike koji su uspjeli od ničega stvoriti nešto i u nemalo slučajeva bolje žive nego oni; a drugo, određeni broj doseljenika stvarno je na “civilizacijski nižoj razini” od ljudi koji su tu i prije njih živjeli.
I jedni i drugi se teško asimiliraju i još uvijek zadržavaju svoj stil života i naglasak u govoru. Poštapalice i upiti kao: “Đe si, bolan, bona, ba” i sl. još uvijek su dio uobičajenog rječnika premda već godinama ne žive u Bosni.
Osim rečenoga, bitna odlika Bosanskih Hrvata je njihova vjera. Odreda su to jednostavni vjernici iz čijih obitelji dolaze mnogi svećenici koji službuju u biskupijama diljem Hrvatske. (…) [Josip Vajdner / Katolički tjednik / KTA]

2 Comments

  1. Pogrešnom politikom HDZ BiH nema Hrvata u Sarajevu.Pozivi na iseljenje sa stoljetni ognjišta dovodi do izumiranja Hrvata u Sarajevu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*