Brzopleti potezi međunarodne zajednice mogu dovesti do raspada Bosne i Hercegovine

Ako nastave s brzopletim potezima i kratkoročnim rješenjima, međunarodni predstavnici će doprinijet daljnjoj eskalaciji krize u Bosni i Hercegovini koja, čak i možda relativno brzo, može dovesti do de facto raspada zemlje, izjavila je Louise Arbour, predsjednica Međunarodne krizne skupine (ICG) i nekadašnja tužiteljica Haškog suda (ICTY).

Arbour je u intervju “Oslobođenju” govorila o svom nedavnom pismu koje je izazvalo prilično burne reakcije, rekavši pri tome kako je balkanski tim ICG-a radio na nekoliko projekata, ali su se početkom travnja ozbiljno zabrinuli kako se stvari odvijaju. “Zato sam odlučila da o tome moram nešto hitno reći kako bismo privukli međunarodnu pažnju na ono što se događa u Bosni i Hercegovini. Zbog toga sam poslala pismo 2. svibnja, jer sam htjela da upozorim i upoznam Europsku uniju i njene veleposlanike sa svojom zabrinutošću prije njihovog sastanka na kojem su trebali razgovarati o situaciji u BiH”, rekla je Arbour.

Na pitanje na koga misli kada kažete da bi međunarodna zajednica i njezini saveznici trebali razmatrati strategiju za budućnost BiH i što bi ta strategija trebala sadržavati, Arbour kaže kako međunarodna zajednica ima posebnu obvezu prema narodu BiH, a ona proistječe iz onoga što je, po njezinom mišljenju, bio njen neuspjeh da isti taj narod adekvatno zaštiti tijekom rata.

“Dio ove dužnosti je uključio i Međunarodni kazneni sud u Haagu gdje sam bila tužiteljica. Drugi dio te dužnosti je bio osigurati da se strahote rata više nikada ne ponove. Ali, to nije sve. Međunarodna zajednica mora pomoći građanima BiH da iznađu način kako da upravljaju sami svojom zemljom. Godinama nakon rata ovo je značilo da je međunarodna zajednica donosila odluke umjesto vaših lidera, jer oni ili nisu mogli ili nisu htjeli učinti taj minimum kako bi mir zaživio. To je tada bilo dobro i potrebno, ali stvari ne mogu više tako funkcionirati. Lideri BiH bivaju izabrani da donose odluke i oni moraju prihvatiti tu odgovornost umjesto da čekaju da visoki predstavnik odluči umjesto njih. Ni donošenje odluka od OHR-a više ne funkcionira. Vidite, svi vi ćete morati živjeti sa institucijama i pravilima koje postoje u BiH, godinu za godinom i tako dugo nakon što međunarodna zajednica ode odavde. Dakle, vi jednostavno trebate naći načina da se dogovorite, jednostavno baš tako. To također znači da se međunarodna zajednica treba isključiti iz dnevnopolitičkih dpgađanja”, rekla je Arbour.

Upitana koja su to radikalna rješenja s kojima bi se međunarodna zajednica mogla suočiti, Arbour je kazala: “Budimo otvoreni: odluke koje se donose u New Yorku, Bruxsellesu, kao i Banjoj Luci i Sarajevu, imat će golem utjecaj na to hoće li ova zemlja opstati i u kojoj formi. Nitko nema pravo, ni moralno ni pravno, cijepati BiH. Ali isto tako je istinito da nitko ne može na silu da je održi zajedno. BIH mora naći dovoljno zajedničkih interesa, dovoljno zajedničkog shvaćanja o tome kako da se upravlja zemljom.”

Jedna stvar oko koje se, čini se, svi slažu je ulazak u EU, što je jako dobro, ali mislim da tu treba još malo više, rekla je Arbour te dodala: “U praksi to znači sporazum između Banja Luke i Sarajeva i u nekoj mjeri Mostara također. U suprotnom, ni sve odluke OHR-a, makar ih provodio i NATO, neće biti dovoljne jer čim međunarodna zajednica opet okrene leđa, sve će se opet raspasti. Bojim se da neki u međunarodnoj zajednici nisu svjesni toga. Ako nastave s brzopletim potezima i kratkoročnim rješenjima, doprinijet će daljnjoj eskalaciji krize koja, čak i možda relativno brzo, može dovesti do de facto raspada zemlje.”

Po njezinom mišljenju, posezanje za sankcijama prema domaćim političarima nije jamstvo uspjeha: “Ako međunarodna zajednica pokuša koristiti sankcije bez pravog razloga, pažljivog planiranja, dobre strategije i snažne provedbe, može se suočiti s napuštanjem državnih institucija od Srba, a možda čak i Hrvata. To bi de facto značilo raspad BiH, što bi bilo izuzetno opasno za sve uključene strane. To bi bilo i tragično nepotrebno.”

“Ratne rane u BiH polako zarastaju. Toliko puno je postignuto nakon 1995: nemojmo to odbaciti”, poručila je Louise Arbour.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*