“Ništa se ne može isplatiti jer u ‘Službenim novinama’ nije objavljena odluka o proračunu”, izjavio je zamjenik ministra financija BiH Fuad Kasumović banjalučkim “Nezavisnim novinama”.

Po njegovim riječima, nisu izdani nalozi za isplatu plaća, takve odluke nema jer se nadležna tijela ne mogu usuglasiti koliko je zapravo novca potrošeno u 2011., a dogovoreno je kako će se na temelju te procjene utvrditi koliki je proračun trebao biti.

U pozadini tog prijepora su stalna nastojanja iz Republike Srpske da se proračun na razini države što više smanji i tako ograniči učinkovitost tijela vlasti BiH, čime bi se ujedno osigurao što veći utjecaj entiteta.

Premijer Milanović trebao bi posjetiti Sarajevo, a u poslijepodnevnim satima i općinu Vitez, gdje bi se susreo s općinskim predstavnicima, ali i viteškim gospodarstvenicima, neslužbeno doznaje Fena.

Dva su termina posjeta Milanovića u opciji, utorak, 20. ili utorak 27. veljače ove godine.

(Hrvatska riječ)

Od 2006.godine u Bosni i Hercegovini (BiH) i regiji zapadnog Balkana nije zabilježen evidentniji napredak. Ključni politički lider, koji je najodgovorniji za takvo stanje je aktualni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik (SNSD), kojem je u tome svojim političkim potezima vrlo često asistirao Haris Silajdžić (SBiH) sve do debakla na izborima 2010.godine.

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiji je predsjednik Milorad Dodik čak je i član Socijalističke internacionale iako njegova politika i djelovanje od 2006.godine do danas nemaju vrijednosnih dodirnih tačaka sa Socijalističkom internacionalnom. Zbog toga je pokrenut postupak za isključenje SNSD iz Socijalističke internacionale i trenutno je SNSD suspendirana iz te organizacije. Ipak, oprezniju su bili u stranci europskih socijaldemokrata (PES), koji su onemogućili članstvo SNSD u europskoj porodici socijaldemokrata. Politika Dodika i SNSD-a je u mnogu čemu bliža politici francuskog ultranacionaliste Jean-Marie Le Pena ili pokojnog austrijskog političara Jörga Haidera. Zbog toga se u ovoj godini očekuje definitivno isključenje SNSD-a iz Socijalističke internacionale, koja će ubuduće morati voditi više računa koga prima u svoje članstvo.

ZLOPORABA USTAVNE STRUKTURE BiH

Ustavna struktura BiH utemeljena je na aneksu IV Daytonskog mirovnog sporazuma kao njen ustav, prilično je krhka i na nivou države Bosne i Hercegovine omogućava različite opstrukcije i blokade. Dodik i njegova SNSD gotovo redovito zloupotrebljavaju postojeću ustavnu strukturu i blokiraju djelovanje države Bosne i Hercegovine. To se pokazalo prilikom donošenja niza zakona, koji su važni za funkcioniranje države BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća ministara BiH, koje još uvijek nije formirano iako su parlamentarni izbori održani 3.10.2010.godine ponajviše zahvaljujući blokadama, koje dolaze od strane SNSD-a i političkih stranaka iz RS. U posljednje vrijeme to je najvidljivije kroz pritiske, koji dolaze od strane Dodikovog establišmenta i kroz pokrenutu proceduru u Parlamentu BiH za ukidanje Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Umjesto pokretanja inicijative za formiranje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine pokušava se ukinuti Sud i Tužiteljstvo BiH, koji se bave procesuiranjem počinjenih ratnih zločina i procesuiranjem počinitelja organiziranog kriminala. Te institucije potrebno je ojačati, a ne ukidati.

Razlog za ukidanje Suda i Tužiteljstva BiH, između ostaloga, je u činjenici da značajan broj vodećih funkcija obnašaju pojedinci koji su nosioci kriminala i/ili su u povezani sa organiziranim kriminalom. Upravo zbog toga su Sud i Tužiteljstvo BiH snažna prepreka Miloradu Dodiku. Dodik je 2004. godine bio optužen po 33.tačke optužnice, kasnije u sudskom procesu oslobođen tih optužbi. Međutim, kasnije je utvrđeno, da je mnogobrojne dokaze falsificirao i vršio pritisak na svjedoke, koji su kasnije nagrađeni funkcijama u njegovom režimu. Slučaj Dodik još uvijek nije zaključen u Tužiteljstvu BiH.

Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita pojava u Parlamentu BiH, koja uglavnom dolazi iz Republike Srpske. Koristi se svaka prigoda, da se opstruira djelovanje države BiH i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa država. Kada bi se ponašanje i djelovanje poput Dodikovog toleriralo u drugim državama mnoge od tih država vrlo brzo bi postale nefunkcionalne. Sve to upućuje da je postojeća ustavna struktura kamen spoticanja za napredak Bosne i Hercegovine, kojoj su potrebne korjenite ustavne promjene kojima bi se došlo do novog ustavnog uređenja BiH, jer je Daytonski mirovni sporazum u mnogim aspektima nadživljen.

DODIK PODRŽAVAO GRANATIRANJE ZAGREBA 1995.GODINE

Izborom Ive Josipovića za predsjednika Republike Hrvatske uspostavili su se prijateljski odnosi između Josipovića i Dodika. Za bolje razumijevanje odnosa u BiH i regiji potrebno je razotkriti ulogu Dodika tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.godine. Dodik se međunarodnoj zajednici tijekom i poslije rata predstavljao kao borac protiv Radovana Karadžića i Srpske demokratske stranke (SDS). U osnovi njegov sukob sa SDS-om, posebno tijekom rata, postojao je zbog njegovog kriminala i krijumčarenja visokotarifnim robama, a ne zbog političkog neslaganja. Kada analiziramo zapisnike ratnih sjednica Narodne skupštine Republike Srpske jasno je, da se Dodik nije suprotstavljao politici SDS-a kada su u pitanju ratni zločini i odnos prema nesrpskom stanovništvu. Posebno zabrinjava činjenica da je Dodik javno podržavao granatiranje Zagreba 2.i 3. maja 1995.godine, što je evidentno iz transkripata sa 3.vanredne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske održane 23. i 24.maja 1995.godine pod predsjedavanjem osuđenika za ratne zločine Momčila Krajišnika. Iz transkripta, čija je autentičnost ovjerena na haaškom Tribunalu je jasno, da je Dodik podržavao bombardiranje Zagreba, između ostalog, javno izrečenim riječima na sjednici Narodne Skupštine Republike Srpske riječima: „Ono oko bombardiranja Zagreba, ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći, ako je to trebalo da kaže se, ne onaj način se prenijeti, to je morao da bude oprezan urednik koji je to pušto…“

Faksimil transkripta sa 3.vanredne sjednice Narodne Skupštine Republike Srpske održane 23. i 24.maja 1995.godine ovjeren sa strane haškog Tribunala.

Za zločin granatiranja Zagreba je pravosnažnom odlukom haaškog Suda Milan Martić osuđen na 35 godine zatvora, jer je planirao, poticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje granatiranja civilnih dijelova grada Zagreba i civilnog stanovništva tog grada, pri čemu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.

Zašto Milorad Dodik nije procesiran od strane Republike Hrvatske? Otvoreno se postavlja pitanje kakva je ulogo u tome Milorada Pupovca (SDSS) i aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, kojeg je Dodik prošle godine putem svog režimskog medija „(Ne)zavisnih novina“ iz Banja Luke proglasio „Ličnošću godine u Republici Srpskoj“. Kakva je uloga banjalučkog biskupa Franje Komarice, kojeg je Dodik nedavno odlikovao ordenom časti Republike Srpske i kojeg je biskup sa zadovoljstvom primio, a pri tome je zaboravio povijesnu činjenicu da je zaslugom vlasti Republike Srpske, čiji je Dodikov režim pravni nasljednik u Republici Srpskoj živi svega 5% prijeratnog stanovništva hrvatske nacionalnosti. Kako je u cijelu priču uvučena i Katolička crkva? Da li će Republika Hrvatska pokrenuti krivični postupak protiv Dodika zbog poticanja i podržavanja ratnog zločina ili će ga aktualna vlast u Hrvatskoj abolirati?

Kada je u pitanju „slučaj Dodik“ pred najvećim iskušenjem naći će se hrvatsko pravosuđe, od kojeg se očekuje da na osnovu već postojećih dokaza pokrene procesuiranje Dodika zbog njegovog poticanja i javne podrške Martićevom bombardiranju Zagreba 1995.godine.

DODIK PRIJETNJA EUROPSKOJ SIGURNOSTI

Postojanje (para)obavještajnih i (para)vojnih formacija u Republici Srpskoj pod kontrolom Milorada Dodika nisu nikakva tajna. Dio formacija su registrirane kao zaštitarske tvrtke, dok ostale djeluju na druge načine. Jake (para)obavještajne i (para)vojne snage nalaze se u blizini Brčko Distrikta, jer bi u slučaju svojih novih političkih avantura Dodik sa tim snagama pokušao osigurati neometeni koridor preko Brčkog, preko kojeg bi zapadni dio Republike Srpske bio povezan sa istočnim dijelom i tako sa Republikom Srbijom.

Podrška osuđenicima i optuženima za ratne zločine je redovita praksa Milorada Dodika. Još uvijek nitko u Bosni i Hercegovini nije pokrenuo inicijativu, da se svim licima, koja su osuđena ili su bila osuđivana za ratne zločine trajno oduzmu pojedina građanska prava.

Da Dodik predstavlja istinsku prijetnju europskoj sigurnosti je i činjenica njegove povezanosti sa događajima na sjeveru Kosova. Dodik strateški ima „svoje prste“ u tim događajima i tako najneposrednije šteti Srbiji. Na sjeveru Kosova, koji predstavlja teritorij za različite oblike kriminala, osigurava povoljne poslove, a istovremeno usmjerava pozornost međunarodne zajednice umjesto na sebe na sjever Kosova. Stabilizacijom prilika na sjeveru Kosova međunarodna zajednica bi svoju snagu usmjerila na definitivni obračun sa Dodikom.

Posljednjih nekoliko godina Banja Luka postala jedan od glavnih uporišta i centar za kriminalce u regiji pod pokroviteljstvom aktualnog režima. Tome svjedoče i mnogobrojni međusobni oružani obračuni između kriminalaca u Banja Luci, koja je prema procjenama jedan od najnesigurnijih gradova u regiji.

Međunarodni institut IFIMES istražuje ulogu Milorada Dodika i bivšeg guvernera Centralne banke BiH Petera Nicholla (Australija, kasnije državljanin BiH) u nestanku znatne količine novca prilikom konverzije tzv. srpskih dinara u bh. konvertibilne marke. Gdje su nestali milijuni i u čije privatne džepove su otišli. U ovom slučaju Dodik pokazuje dvoličnost kada su u pitanju međunarodni predstavnici u BiH. Oni koji koriste Dodikovim interesima nisu smetnja, dok su drugi predstavljaju smetnju i traži se njihov odlazak iz BiH. Također, istražujemo, koji su međunarodni zvaničnici uključeni u korupciju od strane Dodikovog režima.

ZLOPORABA TRAGEDIJE ŽIDOVSKOG NARODA

Dodik u svom političkom djelovanju često zloupotrebljava tragediju židovskog naroda. Dodik negiranjem počinjenog genocida u Srebrenici pokušava se u Izraelu dodvoriti određenim ekstremnim krugovima i predstaviti se kao veliki prijatelj Židova, dok istovremeno negira genocid u Srebrenici. Trenutni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta, Republike Srpske, Milorad Dodik, negira genocid u Srebrenici usprkos presudi haaškog Tribunala, koji je zločin u Srebrenici okvalificirao kao genocid i činjenici da je Europski parlament 15. januara 2009. usvojio Rezoluciju kojom se od članica Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana traži obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Narodna Skupština Republike Srpske još uvijek nije prihvatila rezoluciju EP o Srebrenici.

Jula 1995. godine je na području općine Srebrenica u svega nekoliko dana ubijeno preko 8.000 Bošnjaka civila uglavnom muškaraca i djece. Prema presudi Međudržavnog suda u Haagu iz februara 2007.godine zločin su izvršili Vojska i Policija Republike Srpske. Odgovornost za genocid snose tadašnji organi Republike Srpske. Vlada Republike Srpske je pravni nasljednik tadašnje vlade. Dodik je tokom rata u BiH bio poslanik u Karadžićevoj Narodnoj Skupštini Republike Srpske i tako je participirao u tadašnjoj političkoj strukturi RS. Dodika je za ratne zasluge odlikovao Radovan Karadžić ordenom Nemanjića. U presudi Suda u Haagu, zbog nepoduzimanja mjera za sprječavanje genocida, navedena je odgovornost Republike Srbije. Ne postoje jasni dokazi, da je se Dodik suprotstavio tadašnjoj vlasti Republike Srpske, koja je vršila sistematski i organizirani progon nesrpskog stanovništva. Njegov sukob sa ratnim rukovodstvom RS odnosno Srpskom demokratskom strankom (SDS) proizašao je zbog njegovih kriminalnih aktivnosti odnosno zbog krijumčarenja cigareta, naftnih derivata i neplaćanja poreza, a ne zbog njegovih političkih stavova.

Dodik predstavljajući sebe kao navodnog borca protiv navodne islamske prijetnje u BiH pokušava pridobiti jeftine poene u ekstremnim židovskim krugovima. Postaje zabrinjavajuće, da je Dodik u takve insinuacije uspio uvući i izraelskog predsjednika nobelovca Shimona Peresa.

Evidentirano je nekoliko antisemitskih izjava članova njegove stranke SNSD. Primjeri su: Nikola Špirić, Dubravko Suvara i Rajko Vasić.

Slučaj predsjedajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića (SNSD), koji je javno izražavao antisemitizam prema ministru vanjskih poslova BiH Svenu Alkalaju, Židovu, izjavljujući, da je Alkalaj „ministar koji nikome ne treba“.

Poslije parlamentarnih izbora održanih 1.oktobra/listopada 2006.godine zabilježen je slučaj antisemitizma izražen od predsjednika Mladih SNSD-a Dubravka Suvare prema Miroslavu Mikešu, Jevreju, uglednom advokatu iz Banja Luke. Suvara je medijima izjavio, da je etničko čišćenje Mikeša iz redova ove partije “već gotova stvar koja će se desiti u naredna 24 časa”.

Miroslav Mikeš, pripadnik židovskog naroda, je tom prilikom medijima izjavio precizno ukazujući da je progonjen zbog nacionalne pripadnosti, od antisemita u redovima SNSD-a i dodao “Ipak sam Jevrej, ipak sam nacionalna manjina i iskreno mislim da većina ljudi nisu takvi. Ima pojedinaca kojima to smeta, vi ste u potpunosti u pravu. Da li je slučajno da nema nijednog ne-Srbina u rukovodstvu partije (SNSD). Ja ne želim da razmišljam na takav način”, izjavio je Mikeš medijima optužujući direktno neke članove SNSD-a za antisemitizam, ali ne navodeći njihova imena. Istovremeno, on je SNSD, kojem je htio pomoći na svoj “mali, mini skromni način”, teško optužio za nacionalnu netrpeljivost i supremaciju jednog naroda, iako u ovoj stranci tvrde da su otvoreni za sve.

Zbog toga ne iznenađuje i izjava izvršnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića, da Židov ne može biti predsjednik Bosne i Hercegovine.

Upravo SNSD blokira promjenu ustava BiH na osnovu presude Suda za ljudska prava iz Strazbura u slučaju „Sejdić-Finci“, kojom bi se omogućilo da i predstavnici manjina (Židovi, Romi i ostali) imaju pravo da budu izabrani u Predsjedništvo BiH. Dakle, neminovnost je, da postojeće Predsjedništvo BiH umjesto tri ima i četvrtog člana, koji bi predstavljao manjine odnosno nekonstitutivne narode.

Opravdanim se postavlja pitanje, da li je antisemitizam sastavni dio politike SNSD i da li je kao takav prisutan čak i među članovima pomlatka ove stranke odnosno da li je duboko ukorijenjen među pojedinim članovima SNSD-a?

BLOKADA RAČUNA SNSD

Američka administracija je februara/veljače 2008. godine uvela „tihe“ sankcije prema SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih Američkih Država, uključujući agenciju za međunarodni razvoj (USAID), američki nacionalni demokratski institut (NDI) i međunarodni republikanski institut (IRI) prestali pružati pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad Dodik. Vlada SAD je odlučila da prekine financiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne ispunjava kriterije za program USAID pomoći političkim strankama, pošto američka administracija ne pruža financijsku ili tehničku pomoć nijednoj političkoj i/ili nacionalističkoj stranci u Bosni i Hercegovini zasnovanoj na etnicitetu ili nacionalizmu. Program SNSD-a nije u suglasnosti sa opredjeljenjem BiH za euroatlantske integracije. Administracija je ocijenila, da postupci i izjave SNSD-a nisu doprinijele napretku BiH, i da nisu u skladu sa Daytonom i da podrivaju državne institucije neophodne za ostvarivanje euroatlantskih ciljeva BiH.

Američka administracija je uvela sankcije protiv SNSD. Međutim, očito da sankcije te vrste nisu urodile plodom. Blokada računa SNSD-a kao prva faza pokrenula bi niz pozitivnih procesa unutar SNSD-a u vrijeme dok unutar te stranke traju žestoke borbe za dominaciju. Druga faza je zabrana putovanja za Dodika i vidljivije predstavnike njegovog režima i članove njihovih porodica u države EU i SAD-a. Zabrana ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu putovanja u države zapadnog Balkana. Tako se ne bi dogodilo, da Dodik nedavno javno zabranjuje dolazak u RS jednom članu Europskog parlamenta, umjesto da EU njemu i njegovim suradnicima zabrani ulazak u EU.

Potrebno je istražiti kako je Dodik došao do enormnog bogatstva čija se vrijednost procjenjuje na preko 500 milijuna eura, dok je nezaposlenost u RS 42%, budžetski deficit preko milijardu KM. Obavještajne agencije najutjecajnih država došle su do saznanja da je Dodik prebacio znatnu količinu novca u jednu od baltičkih država. SNSD jer stranka-konglomerat od mnogobrojnih članova, koji su prebjegli iz SDS-a i Socijalističke partije i dobrim dijelom preuzeli su vođenje te stranke.

Kada je 2009.godine bila već gotovo najavljena inauguracija novog srpskog vođe u BiH Igora Radojičića došlo je do naglog zaokreta, jer je Dodik osujetio pokušaj tadašnjih najbližih suradnika da ga se riješe, a kasnije vjerojatno i procesuiraju. Posljednjih nekoliko godina su Igor Radojičić, nekadašnji Socijalista i Nikola Špirić intenzivirali česte mnogobrojne tajne susrete sa predstavnicima međunarodne zajednice nudeći se kao alternativa za Dodika. Pošto Radojičić i Špirić to rade svako za svoj račun bilo bi korisnije kada bi njihovo djelovanje imalo sinergetske efekte odnosno kada bi se Igor Radojičić i Nikola Špirić udružili i zajednički reformirali SNSD. Problem se pojavljuje ko bi od njih dvojice postao novi srpski vođa broj 1.

Međunarodne vojne, policijske i obavještajne strukture moraju izvršiti detaljan nadzor u Republici Srpskoj posebno na lokalitetima oko Banja Luke, Brčko Distrikta i na širem području Romanije.

O kakvom se tipu političara radi kazuje Dodikovo ponašanje prema svojim koalicionim partnerima Socijalističkoj partiji (SP) i Demokratskom narodnom savezu (DNS), koji su potpisom Povelje za budućnost 2005.godine izrazili podršku i kroz vidove zajedničke suradnje dali značajan doprinos njegovom povratku na vlast. Dodikov odnos do SP-a i DNS-a nije na očekivanom nivou, vrlo često je ignorantski i podcjenjivački. Dodik ima pripremljenu zamjenu za svoje dosadašnje koalicione partnera SP i DNS i priprema ulazak SDS-a u Vladu RS. Na sličan način u Federaciji BiH SDP pokušava eliminirati SDA i uvesti u vlast Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH). Dodik se vrlo često koristi zamjenom teza i prebacivanjem odgovornosti na druge.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da EU i SAD ne smiju podcijeniti Dodikovu prijetnju europskoj sigurnosti i da je potrebno pokrenuti dodatne aktivnosti kako bi se pravovremeno spriječile negativne konzekvence Dodikovog djelovanja.

Neophodno je izvršiti reviziju sudskog postupka protiv Dodika iz 2004.godine zbog falsificiranja dokaza u sudskom postupku. Izuzetno je važno obnoviti i proširi optužnicu protiv Milorada Dodika, koja je tada sadržavala 33 tačke. U proteklom sudskom procesu, koji je završen 2005.godine došlo do falsificiranja dokumenata i vršeni su pritisci na svjedoke o čemu postoje saznanja i dokazi.

Visoki predstavnik u BiH zajedno sa ambasadorima država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) treba da sankcioniraju svako političko djelovanje i retoriku, koja narušava odnose unutar BiH i koja nije u funkciji jačanja države BiH na njenom putu ka članstvu u NATO i EU.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu za terorizam protiv ova tri bosanskohercegovačka državljana koji su uhićeni zbog sumnje da su postavili eksplozivnu napravu u automobil dvojice zastupnika HDZ BiH u Parlamentu Federacije BiH odnosno u skupštini Zeničko-dobojske županije.

Mjere zabrane prema Boniću su sljedeće:

1. Zabrana napuštanja mjesta boravišta. Mjesto boravišta optuženi ne može napustiti bez prethodnog odobrenja ovog Suda, izuzev ukoliko ga ne napušta da bi se pojavio u ovoj kaznenopravnoj stvari po pozivu Suda ili Tužiteljstva;

2. Zabrana putovanja uz privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih, kao i zabranu korištenja osobne iskaznice za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine;

3. Zabrana sastajanja i kontaktiranja s određenim osobama;

4. Optuženom se naređuje da se jednom sedmično javlja nadležnoj policijskoj stanici.

Izrečene mjere zabrane mogu trajati dok za time postoji potreba, a kontrola opravdanosti će se vršiti svaka dva mjeseca. U slučaju da optuženi prekrši neku od izrečenih mjera zabrane, prema njemu se može odrediti mjera pritvora, službeno je priopćeno.

Jutarnji podsjeća da je kandidat za šefa HDZ-a Milan Kujundžić najavio je ovih dana da će Pašalića pozvati da se vrati u HDZ, a cijeloj priči na težini daje činjenica da je Andrija Hebrang javno izjavio da nema boljeg kandidata za predsjednika stranke od Kujundžića.

U neslužbenom razgovoru priznao je rekao kako je zadnjih mjeseci intenzivirao kontakte s političkim istomišljenicima u HDZ-u te osmislio platformu za povratak u aktivnu politiku. No, Pašalić ne radi samo na svom, nego i na povratku brojnih suradnika koji su, svrstavši se uz njega prije 10 godina, prešli u Hrvatski blok i postali stranački otpadnici.

Na pitanje kojem će se od kandidata za šefa HDZ-a prikloniti, načelno odgovara kako bi trebalo podržati “onog kandidata koji je za HDZ najmanje zlo”.

Pašalić je nekada bio najbliži suradnik pokojnoga predsjednika Franje Tuđmana i ljuti protivnik Ive Sanadera. Potkraj devedesetih bio je jedan od najutjecajnijih i najozloglašenijih ljudi stranke, predvodnik tzv. neokonzervativne struje koja je bila umiješana u niz političkih i gospodarskih skandala. Nakon poraza na unutarstranačkim izborima 2002. postao je nebitna politička figura.

Informacija, koju donosi Vjesnik, takva je da je valja, ako ništa drugo, usporediti s dosadašnjom sudskom praksom, pa Vjesnik u nastavku navodi riječi odvjetnika Ante Nobila, koji je u Haagu branio generala Tihomora Blaškića: “Dvije stvari su bitne. Prva, skraćivanjem rokova za donošenje presude žalbeno vijeće je poslalo prvi pozitivan signal – ako vidiš da za osudu nemaš dosta elemenata, onda je bolje ne činiti dodatnu štetu. Druga će pozitivna stvar biti, kaže Nobilo, dopusti li žalbeno vijeće izvanredno izvođenje dokaza u ožujku ili travnju, kako je najavljeno. Tada bi se jasno dalo do znanja svim zainteresiranim stranama da sudac Meron i njegovo vijeće smatraju realnim da bi predloženi dokazi mogli bitno promijeniti zaključak o odgovornosti Gotovine i Markača.”

“Obrane Gotovine i Markača puno su uložile u to da žalbom sruše tezu optužnice da su obojica sudjelovala u tzv. zločinačkom pothvatu. Pri obaranju te teze, koliko znam, branitelji su se služili i vrhunskim znanjima engleskih i američkih pravnika. Time su dodani u njemačko-engleski par eksperata u timu Mladena Markača”, kaže odvjetnik Branko Šerić.

Tomu valja dodati i ekspertizu vojnih pravnika SAD-a i Velike Britanije koji razbijaju tezu o prekomjernom granatiranju. Padnu li te dvije točke optužnice, odnosno presude na koje su naslonjene kazne od 24 godine zatvora za Gotovinu i 18 godina za Markača, bilo bi moguće da žalbeno vijeće izrekne osuđujuću, ali ipak znatno smanjenu kaznu.

Sastanak je završen u ranim poslijepodnevnim satima, a na njemu se razgovaralo o pitanjima kakva su inicijativa hrvatskog predsjednika Ive Josipovića za sklapanje međudržavnog sporazuma kojim bi se poboljšalo procesuiranje ratnih zločina, zatim o imovinsko-pravnim odnosnima, graničnim pitanjima te ukupnoj suradnji između Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, uključujući koordinaciju aktivnosti u borbi protiv organiziranog kriminala.

Josipović je nakon sastanka izjavio da se radi na tome da Hrvatska i Srbije sklope bilateralni sporazum o procesuiranju ratnih zločina. Kazao je da su on i predsjednik Srbije Boris Tadić suglasni o potrebi postizanja sporazuma koji bi se počinitelji ratnih zločina procsuirali prema mjestu njihova prebivališta , što bi spriječilo ponavljanje slučajeva kakav je onaj hrvatskoga branitelja Tihomira Purde.

“Nitko tko je počinio ratni zločin ne smije ostati nekažnjen”, kazao je hrvatski predsjednik, ali je istodobno naglasio da je on neobične važnosti izbjeći politiziranje ratnih zločina, odnosno njihovog procesuiranja.

Po njegovim riječima države u području bi trebale osnažiti zajedničku borbu protiv organiziranog kriminala, jer je to zajednički problem.

Kako se očekuje, vrijeme do subote ujutro, kada je planiran njihov odlazak s Jahorine, sudionici drugog trilateralnog sastanka iskoristit će i za bilateralne razgovore, ali i za šetnju, rekreaciju i obilazak planine.

Protokolom je, naime, predviđeno da predsjednici Srbije i Hrvatske sa članovima Predsjedništva BiH, tijekom boravka na Jahorini, razgledaju ovu olimpijsku planinu.

Sastanak na Jahorini prate izuzetne mjere sigurnosti, kao i veliki interes medija iz regije, tako da je akreditovano pedesetak ekipa i blizu 100 novinara, snimatelja i fotografa.

Prvi neformalni trilateralni sastanak predsjednika Srbije i Hrvatske i članova Predsjedništva BiH održan je u julu prošle godine na Brionima, gdje je razgovarano o saradnji u procesu evrointegracija i mogućnosti čvršćeg povezivanja kompatibilnih privreda Srbije, Hrvatske i BiH.

Kako je priopćeno iz HDZ-a BiH, Čović i Lajčak su istaknuli da je potrebno što prije realizirati dogovor šest političkih čelnika te da usvajanje zakona o popisu pučanstva u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, okončanje procedure usvajanja zakona o državnoj pomoći i usvajanja proračuna, kao i predstojeće imenovanje Vijeća ministara BiH, “otvaraju prostor za novi iskorak Bosne i Hercegovine”.

Pri tome je, stoji u priopćenju, Lajčak naglasio da će Europska unija snažno podržati prioritete novog saziva Vijeća ministara BiH u pravcu euroatlantskih integracija i oporavka gospodarstva.

Čović je pak dodao da je usporedno s tim potrebno provesti ustavne reforme. “Naš cilj je BiH u kojoj će svi njeni narodi i građani ustavno biti jednakopravni i osobno vjerujem da smo danas otvorili puno stranica s mogućnošću da se ostvari jedan takav projekt. Koliko god on izgledao daleko, mislim da nema nijednog razloga da ne završimo idućeg tjedna sve ono što su šestorica predsjednika stranaka krajem prosinca prošle godine usuglasila potpisanim sporazumom”, istaknuo je Čović.

“Mi smo kao društvo dovoljno zreli i nije nam više potrebna nikakva pomoć jednog visokog predstavnika. Međutim, Daytonski sporazum predviđa tog visokog predstavnika, i to je čisto pravni, formalni problem. BiH je bolje razvijena nego mnoge druge zemlje zapadnog Balkana”, ocijenio je Radmanović.

U BiH postoje problemi, i to i ozbiljni, rekao je radmanović, ali je naglasio da ti problemi nisu tako dramatični kao što tvrde neki u Europi.

“Osobno mislim da ako se svi u BiH trudimo i ako bude postojala veća podrška od strane EU-a, onda možemo za deset godina postati članica Unije, za koju mislim da ima strah od zapadnog Balkana, kao i da nema strateški plan za taj regiju. Naše unutaršnje državno uređenje će, međutim, na putu ka Europi ostati takvo kakvo jest, i kako to predviđa Daytonski sporazum – sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda”, podvukao je Radmanović.

Radio Slobodna Europa javlja da je šire područje Jahorine pod jakim je mjerama osiguranja sigurnosnih agencija BiH, kojima pomažu lokalne policijske snage.

Za petak je, u objektu “Koliba” na Jahorini, planiran neformalni trilateralni sastanak, a najavljene teme razgovara su koordinacija aktivnosti u borbi protiv organiziranog kriminala, zajedničko apliciranje za fondove EU-a za prekograničnu saradnju, međusobno zastupanje u konzularnim stvarima u trećim državama, pripreme za promjenu graničnog režima i zajedničke kandidature za sportska dešavanja.

“Razgovarat ćemo o borbi protiv organiziranog kriminala, koji zatjeva regionalni pristup, o načinima povlačenja sredstava iz fondova EU, ali i modalitetima procesuiranja optuženih za ratne zločine”, izjavio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić za Federalnu televiziju.

Predsjednik Jospović najavio je kako će osobno potaknuti i razgovore o mogućem sklapanju trilateralnog ili bilateralnih ugovora kojima bi se rješio problem paralelniih istraga ratnih zločina.

Prema zamisli hrvatskog predsjednika, to bi pitanje trebalo urediti tako da se počiniteljima sudi u zemlji u kojoj imaju prebivalište, no očito je da naizgled jednostavn prijedlog neće naići na opće odobravanje sudionika trilateralnog sastanka.

Naime, Željko Komšić je već se izjasnio protiv takvog dogovora. “Princip da svatko sudi svojim državljanima nije dobar za BiH, jer je najviše zločina počinjeno u našoj zemlji. Potrebno je naći kompromis kojim će se omogućiti suradnja tužilteljstava triju zemalje uz poštovanje međunarodnih ugovora i sporazuma”, izjavio je Komšić.