Kompanija “Royal Frislend Kampina” je na svjoj web stranici objavila da je sa kompanijom “Salford Capital Partners” potpisala memorandum o preuzimanju beogradskog “Imleka” i subotičke “Mlekare”, s ciljem da utvrdi svoju poslovnu poziciju u jugoistočnoj Europi, prenose “Nezavisne novine”.

Ovim preuzimanjem Nizozemaci će svom mljekarkom carstvu pridodati šest proizvodnih pogona i četiri ureda u Srbiji, BiH i Makedoniji, a oko 1470 zaposlenih .

Time će sadašnje poslovanje u Mađarskoj, Rumunjskoj i Grčkoj proširiti i na Srbiju, BiH i Makedoniju, čime će opsluživati tržište od 76 milijuna potrošača i, kako ističu, stvoriti čvrstu podlogu za dalji rast kompanije.

Ona bi prema riječima Duljke Hasić, eksperta Vanjskotrgovinske komore BiH (VTK BiH), trebala biti gotova do lipnja ove godine.

Mogućnost preseljenja svoje proizvodnje u BiH sve jače najavljuju hrvatske tvrtke iz prehrambenog sektora jer se boje da će izgubiti veliki dio tržišta regije kada Hrvatska uđu u EU. To će značiti izlazak ove zemlje iz bescarinskog kruga zemalja CEFTA-e. Tako procjene hrvatske konditorske industrije pokazuju da će im ulaskom u EU izvoz pasti do 30 posto i da će biti prisiljeni prepoloviti kapacitete i broj radnika.

Duljko Hasić vjeruje da će ukoliko dođe do preseljenja licencirane proizvodnje u BIH to ugušiti domaću proizvodnju, posebno oblast hrane, gdje mi nemamo dobre poticaje, gdje je proizvodnja rascjepkana i izložena brojnoj konkurenciji. Sve to, kaže, može uzrokovati gašenje velikog broja bh. proizvodnje.

Ipak, ono što u svemu tome može biti pozitivno za BiH je i dolazak nove tehnologije, zapošljavanje domaćih kapaciteta te razvoj.

O tome očekuju li da će kompanije iz Hrvatske ići na kupovinu već postojećih tvornica ili na greenfield investicije Hasić navodi da će se od hrvatskih kompanija tražiti da to ne budu samo prebacivanje proizvodnje nego greenfield investicije kako bi se razvijalo i bh. gospodarstvo. Ipak, čekamo, navodi Hasić, a prenosi ekapija, završetak analize koja će pokazati i prednosti i nedostatke takvog poteza hrvatskih kompanija na domaće tržište.

Kako piše Vjesnik.hr, čak četvero od šestero anketiranih ekonomista dužničku krizu i recesiju u Europi navodi kao glavni razlog slabljenja domaćeg BDP-a. Dvojica pak primat daju domaćoj fiskalnoj prilagodbi.

Kad je riječ o nezaposlenosti, najveći optimist među ekonomistima očekuje stopu nezaposlenosti potkraj ove godine na 13,1 posto, a najveći pesimist na 16,4 posto (prema međunarodno usporedivoj ILO-metodi), a daljnji rast nezaposlenosti treba tumačiti u kontekstu činjenice da se najveći doprinos padu BDP-a očekuje zbog nastavka kontrakcije investicijskih aktivnosti.

Što se deviznog tržišta tiče, očekuje se stabilan tečaj koji bi na kraju 2012. trebao biti na sličnoj razini na kojoj je i sada (od 7,5 do 7,6 kuna za jedan euro).

U sklopu ankete ekonomisti su odgovarali i na pitanja o perspektivama uvođenja eura u Hrvatskoj. Očekivanja su koncentrirana oko 2020., a najveći optimist spominje 2018., dok pesimist 2023., jer očekuje zaoštravanje uvjeta za pristupanje eurozoni.

U priopćenju za javnost što ga je objavilo britansko veleposlanstvo ističe se kako Casey smatra da bi nepronalaženje rješenja ovoga problema umanjilo povjerenje javnosti u sposobnost bh. političara da provedu sporazum postignut 28. prosinca 2011.

Otplatu dospjelih inozemnih dugova BiH je morala prekinuti jer službeno nije objavljen proračun za 2011. godinu ni zakon o njegovu izvršenju, iako je parlament BiH 30. prosinca prošle godine donio odgovarajuće odluke o tome.

Ministar financija BiH Dragan Vrankić prošlog je tjedna izjavio kako mu ni samom nije jasno zbog čega odluka o proračunu za 2011. nije objavljena u “Službenom istu BiH” odnosno ima li država uopće proračun ili ne.

Upozorio je kako nema zakonske osnove da u postojećim okolnostima bilo tko potpiše odluke o plaćanju dospjelih rata inozemnog duga.

Županija Hercegovačko-neretvanska živi od Aluminija, koji uplaćuje doprinose, carine, puni proračune pa tek onda isplaćuje plaću radnicima. To bi značilo ‘gašenje’ županije, drastično umanjivanje prihoda u proračunu Federacije BiH i narušavanje odnosa s Republikom Hrvatskom koja je 12-postotni vlasnik Aluminija, izjavio je Bradvica na konferenciji za novinare u sjedištu uprave Aluminija.

Kazao je i da bi urušavanje Aluminija značajno umanjilo promet Luke Ploče i Hrvatskih željeznica, a u pitanje bi došao i rad TLM-a Šibenik.

Predložio je da Aluminij umjesto poskupljenja električne energije uzme zajam kako bi pomogao Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne koja je u iznimno teškoj situaciji zbog hidrološki loše godine i visoke uvozne cijene električne energije koju nabavlja po približno 60 eura po megavatsatu (MWh), a prodaje Aluminiju po 48 eura po MWh.

Ocijenio je nepoštenim da Aluminij otpušta radnike i provodi uštede, a da Elektroprivreda u posljednjih godinu dana zapošljava novih 350 radnika.

Elektroprivreda Herceg-Bosne sa sjedištem u Mostaru uputila je zahtjev Regulacijskom povjerenstvu za električnu energiju Federacije BiH za povećanje cijene struje od 33 posto za potrošače na visokome naponu od 110 kilovolti, ne tražeći istodobno poskupljenje za male i srednje potrošače.

Procjenjuje se da će Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne ostvariti gubitak od 10 milijuna eura ukoliko ne dođe do poskupljenja električne energije

Kodak se na tom području dokazao i predstavljanjem foto-CD-a te, nešto kasnije, specijalnog foto-diska, ali nije uspio zaizeti potrebni dio novog tržišta, a analogna tehnika doživljavala je rapidan pad prodaje.

Uprava Kodaka spas je pokušala naći u prebacivanju težišta proizvodnje s kamera na pisače, ali to nije dalo očekivani rezultat.

Zadnji pokušaj spasa Kodaka bilo je oglašavanje prodaje paket od čak 1100 patenata, za koji stručnjaci kažu da vrijedi između dvije i tri milijarde dolara, ali i podizanje tužbi protiv velikih konkurentskih kompanija za neovlašteno korištenje Kodakovih patenata. U samo tjedan dana podnesene su tužbe protiv četori kompanije – Apple, Samsung, HTC-a i Fuji – zbog “krađe patenata”.

Sve je to na kraju tek dio neuspješne borbe Kodaka s konkurencijom koja se brže prilagodila digitalnom dobu.

Institut za razvoj mladih KULT prenosi tekst kolumne Rusmira Pobrića pisane povodom zabrinjavajućeg postotka nezaposlenih mladih i diskriminacije s kojom se susreću tijekom traženja prvog zaposlenja.

“Kako su prenijeli mediji prošle godine, hrvatska stopa nezaposlenosti mladih približila se 40 posto te je prema podacima Eurostata druga najveća stopa nezaposlenosti mladih u Europi. Ispred naših susjeda samo je Španjolska. Međutim, Španjolskoj baš i nije bilo teško osvojiti ovu ‘laskavu titulu prvaka’ jer je izostalo sudjelovanje prave konkurencije, istinskog prvaka u nezapošljavanju mladih, Bosne i Hercegovine. Nazaposlenost mladih u BiH odavno je premašila 50 posto”, stoji u tekstu kolumne.

Autor među ostalim navodi da je alarmantno kada vlasti krše zakone, a posluh očekuju od građana. Sve što je vezano za mlade, općenito, vlasti ne smatraju ozbiljnim, pa tako ni zakone o mladima, što pokazuju ne provodeći ih.

Dugoročno, nezaposleni mladi postaju siromašni, a siromaštvo je glavni uzrok njihove pasivnosti i društvene isključenosti.

Uzrokovana pasivnost mladih dovodi do toga da naše društvo dobiva dugoročno neupotrebljive generacije, koje neće moći pokretati pozitivne promjene, koji neće moći sudjelovati u razvoju gospodarstva, koji neće moći zasnovati obitelji, koji se neće posvećivati cjeloživotnom učenju i konstantnom usavršavanju.

U našoj zemlji izostaju ozbiljni programi zapošljavanja mladih. Kada izostaju programi, normalno je da izostaju i proračunska sredstva za tu svrhu jer nema osnova za njihovo planiranje.

Autor kolumne ukazuje i na to da se prilikom apliciranja za posao od mladih traži radno iskustvo koje oni nigdje ne mogu steći: obrazovni sustav ne nudi praksu, a pripravnički staž rijetki dobiju priliku obaviti. Dobrovoljni volonterski rad ne priznaje im se kao radno iskustvo.

Novi zakon o radu u Federaciji, čije se usvajanje uskoro očekuje, trebao bi ispraviti ovu nelogičnost i preimenovati volontiranje u besplatan pripravnički rad.

Prema podacima Središnje banke BiH, u razdoblju od siječnja do rujna 2010. godine BiH iz inostranstva dobila 2,49 milijardi maraka, dok su u cijeloj 2010. godini doznake iznosile 3,4 milijardi KM.

Ovi podaci pokazuju da se financijska pomoć iz inozemstva rođacima u BiH nakon tri godine počela povećavati. Naime, zbog globalne kriza, koja je ostavila značajne posljedice i na financijsku moć građana BiH u inozemstvu, pa je, prema službenim podacima, od 2008. godine pomoć rođacima u BiH bila značajno smanjena.

Zavod za zapošljavanje tijekom protekle godine nije bilježio značajne pomake na planu zapošljavanja, ali nije bilo ni masovnih otpuštanja. Inače, zavodima za zapošljavanje u studenom se prijavilo 689 osoba. Najviše ih je s trećim stupnjem stručne spreme, blizu 38 posto. I među nezaposlenim koji od ranije traže posao također je najviše osoba sa svršenom trogodišnjom srednjom školom, nešto više od 38 posto.

S evidencije nezaposlenih u studenom su brisane 623 osobe. Skoro 60 posto pronašlo je posao, a ostali su brisani uglavnom zbog neredovitog javljanja zavodima za zapošljavanje.

Što se statistike nezaposlenih po srednjobosanskim općinama tiče, ni ondje nije bilo značajnijih promjena. Statistika je krajem studenoga pokazala kako je Travnik imao 7.436 nezaposlenih, Bugojno 5.588, Vitez 3.931, Novi Travnik 3.752, Jajce 3.558, Busovača 3.091, Uskoplje njih 3.075, Donji Vakuf 2.731, Kiseljak 2.689, Fojnica 2.158, Kreševo 629, a Dobretići 123. [Kresevo.ba]

“Poseban je osjećaj ponosa što ova vijest stiže u ovim strahovito teškim okolnostima, kada nam je cijena metala najniža u posljednjih 15 godina, kada nam je cijena struje vrtoglavih 48 €/MWh, a cijene ulaznih sirovina ne prestaju rasti. Znatno nam je pomoglo to što smo prvih šest mjeseci 2011. završili s dobiti od otprilike 4,5 milijuna maraka te što smo proveli drastične mjere štednje. Želim stoga iskreno pohvaliti sve naše djelatnike koji godinama proizvode najkvalitetniji i najčišći aluminij na svijetu i to u najvišem mogućem kapacitetu ove tvornice, ali moram odmah kazati u 2012. ne očekujem neki poseban boljitak niti će ga biti. Dapače, sljedeća će godina, prema svim predviđanjima, biti teža i gora od ove i, najvjerojatnije, tjerat će nas i na neke nezahvalne mjere, ali ova nam pobjeda daje onu nužnu snagu za nastavak grčevite borbe, jer sačuvani su i Aluminij i sva naša djelatna mjesta”, rekao je direktor Bradvica, istaknuvši kako je ostvario obećanje koje je dao u prosincu prošle godine, ali kako se za sljedeću ne bi usudio davati takove prognoze.

Upoznao je novinare s činjenicom da je Aluminij u protekloj godini pokrio gubitak od 13,5 milijuna KM iz prošle godine, isplatio na vrijeme sve plaće s ukupnim dodatcima, izmirio sve račune, sveo na neznatnu razinu izvanjske dugove, čak i krenuo u projekte ulaganja.

Bradvica je upozorio da, kako sada stvari stoje, “niti jedna tvrtka u našemu okružju, pa rijetko koja i u Europi, napose u metalnoj industriji, ne će moći poslovati pozitivno na kraju 2012. godine”.

“Iz dana u dan čujemo za bankrote, rasprodaju imovine, otkaze, gašenje onih tvornica aluminija koje plaćaju struju po 12 do 18 €/MWh. S našom cijenom struje moram biti realist te sam danas, teška srca, izvijestio naše otkupljivače aluminija u BiH kako u 2012. moraju računati na teže, nepovoljnije uvjete otkupa našega aluminija, jer i mi za idući godinu planiramo gubitak i ne možemo sami nositi teret nepovoljnoga tržišta”, dodao je.

Stanje je takovo, nastavio je dorektor Aluminija, da bi povišenje cijene struje od samo jednoga eura po MWh moglo značiti kolaps tvrtke kojoj je na čelu. “Premda je Vlada FBiH 90-postotni vlasnik Elektroprivrede HZ HB i ima značajan udio u strukturi kapitala Aluminija i premda uporno tvrde kako prepoznaju strateško značenje Aluminija kao tvornicu koja osigurava 900 djelatnih mjesta i nosi državni izvoz, ipak čujemo o najavama poskupljenja cijene električne energije”, rekao je Bradvica te dodao: “Zato smo i mi primorani promijeniti svoj načini poslovanja s domaćim partnerima i postavljati cijene naših proizvoda sukladno tržišnoj cijeni metala, s objektivno uračunatim našim troškovima ulaznih sirovina, u prvomu redu struje.”

“Poremećaje će morati svi pretrpjeti, ako Vlada ne pokaže dobru volju i razumijevanje jer su dogovori uvijek mogući, a tu mislim na ekonomske formule, vezivanje cijene struje za cijenu metala”, dometnuo je Bradvica.

Inače, tijekom 2011. godine Aluminij je ostvario ukupnu planiranu proizvodnju od 160 tisuća tona, od čega nešto manje od 130 tisuća primarnoga aluminija, i 30 tisuća dorađenog krutog materijala, koliko je u planu i za 2012. godinu. Sutra dovršavamo i bitan projekt plinofikacije u Ljevaonici, dovršena je projektna dokumentacija za revitalizaciju 220 kV visokonaponskog postrojenja, riješena je problematika silosa u Luci Ploče, i niz drugih strateških projekata, a neumorno se radi i na iznalaženju rješenja gorućega pitanja stabilnoga, vlastitog izvora energije odnosno izgradnju Aluminijeve energane.