Ekonomske posljedice 2009.

(Philip P. Philipoff za City24)
U sumoran osvit 2009. godine većina predviđanja je ukazivala da ćemo svjedočiti već viđenom scenariju, u kojem će srednja i istočna Europa (CEE) neminovno ponoviti istočnoazijsku krizu kasnih 90-tih godina 20. stoljeća. Međutim, kraj godine pružio je dokaze da će regija pasti na dosta “blaži” način. Tržišta dionica i obveznica CEE zemalja uspjela su postići trom oporavak od gubitaka iz 2008. i 2009. godine. Krhak financijski sustav regije pokazao je neke znakove stabilizacije, jer su se u mnogim CEE zemljama međubankovne kreditne stope smanjile a dugoročni prinos narastao. Regionalni izvozi, koji su 80 posto ovisni o zapadnoeuropskim tržištima i koji su naglo pali s tamošnjim smanjenjem potražnje, počeli su se polako, ali sigurno oporavljati. Regionalno smanjenje BDP-a došlo je do dna i počelo opet rasti, pripremajući teren za skroman rast u 2010.
city24 U ovoj je fazi jasno da će oporavak od recesije biti polagan i neujednačen. Jedna od glavnih posljedica recesije bit će daljnja diversifikacija gospodarstava u regiji. Rast BDP-a neće u dogledno vrijeme uspjeti dostići razine prije krize te će postići samo stope niže od onih drugih tržišta u nastajanju. Fiksna ulaganja i privatna potrošnja su međutim, još uvijek razmjerno slabi, a očekuje se da će takve ostati u 2010. Stoga će u većini CEE zemalja oporavak vjerojatno veoma nalikovati onome u eurozoni. Manje razvijene zemlje (u pogledu BDP-a po glavi stanovnika) će vjerojatno iskusiti brži rast od prosjeka. Konzultantska kuća IHS Global Insight navodi da će se rast u svim regijama u razvoju oporaviti u 2010., i s mogućom iznimkom Europe u nastajanju, nadmašiti SAD, Europu i Japan. “Azija (bez Japana) će biti na prvom mjestu, s rastom BDP-a od 7,1 posto. Latinska Amerika, Srednji istok i Afrika imat će rast BDP-a u rasponu od 3 do 4 posto, a najsporija će biti Europa u nastajanju, sa rastom od samo 1,7 posto. Međunarodni monetarni fond (MMF) za 2010. godinu predviđa malo optimističniju prognozu za regiju CEE zemalja, rast BDP-a u iznosu od 1,8 posto.
Temeljna uloga koju Europska unija ima u ekonomijama CEE zemalja razlikuje ta tržišta od drugih tržišta u nastajanju. Stoga se pojedinosti nedavne krize u regiji razlikuju od onih što su ih prethodno iskusile ekonomije u nastajanju. Jedna od glavnih razlika je u tome što strani ulagači u CEE zemlje nisu napustili regiju kada su sve prethodne turbulencije na tržištu potaknule opsežno povlačenje kapitala. Raiffeisen banka i druge austrijske banke s velikim ulaganjima u regiji, kao i UniCredit banka, zadržale su svoje pozicije dok su se te CEE zemlje susretale s utjecajem financijske krize. Swedbank i SEB, kao i druge banke sa sjedištem u nordijskim zemljama, iako teško pogođene “snažnim padom u recesiju” baltičkih država, ostale su prisutne sa svojim podružnicama u Estoniji, Latviji i Litvi.
S prvim znacima regionalnog oporavka, te financijske institucije vjerojatno se neće trebati predugo žaliti na teška vremena. “Pomak na bolje dogodio se brže nego što smo se usudili nadati”, priznao je Erik Berglöf, glavni ekonomist Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) te osoba koja je pomogla u razvitku rješenja za stabilizaciju bankovnih sustava u srednjoj i istočnoj Europi, švedskom poslovnom listu “Dagens Industri” (02.02.2010.). Prema Berglöfovim riječima, financijski sektor istočnoeuropskih i baltičkih država više nije u opasnosti. “Sve su istočnoeuropske zemlje osim Ukrajine uspjele izbjeći oštar pad tečajnih stopa, kolaps financijskih sustava i bankovne krize” ustvrdio je ovaj analitičar.
Bliska veza između Europske unije i ekonomija CEE zemalja potaknula je razmatranje EU-a da ubrza usvajanje eura u CEE zemljama, unatoč zabrinutosti radi problema poput onih koje je potaknula Grčka. Monetarna unija koja bi bila rezultat tog usvajanja, kakva ne postoji u ostalim ekonomskim zonama, trebala bi regiju učiniti otpornijom na sve buduće turbulencije.
Čini se da je izvoz održiviji pokretač rasta, kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom razdoblju. Kako je izvoz ekonomija CEE zemalja (i posljedično, rast BDP-a) vrlo ovisan o potražnji zapadnoeuropskih potrošača, uz smanjenje kriznih vremena ovog potonjeg, kriza je ostavila više traga na srednjoj i istočnoj Europi nego na drugim regijama. Očekuje se da će većina zapadnoeuropskih zemalja povratiti rast BDP-a u 2010. godini. Ipak, rast osnovne potražnje potrošača u zapadnoj Europi, te kao posljedica potražnja za izvozima iz CEE zemalja će ostati slab u godinama koje slijede, s predvidim učinkom za CEE zemlje.
Zemlje CEE regije su sada jednostavno previše različite da bi se na njih gledalo kao na jednu zasebnu jedinicu. Danske Bank očekuje cjelokupno smanjenje ekonomske aktivnosti u CEE zemljama u 2009. od 7,5 posto, dok bi većina ekonomija trebala u 2010. godini rasti – baltičke zemlje ne značajno do 2011. “Postoje velike razlike između zemalja u regiji, no općenito će oporavak biti krhak za većinu zemalja zahvaljujući godinama pretjeranog trošenja i neodrživih stopa rasta kredita” navodi viši analitičar Lars Tranberg Rasmussen. Stope rasta koje predviđa većina analitičara dijele države članice EU-a u CEE regiji u tri skupine: (1) Poljska, najsnažnija ekonomija u regiji; (2) četiri zemlje za koje se predviđa da će postići skroman rast BDP-a u 2010. godini (Češka, Slovenija, Slovačka i Rumunjska); i (3) pet zemalja za čije se ekonomije očekuje daljnje smanjenje ekonomske aktivnosti u 2010. (Mađarska, Bugarska, Estonija, Litva i Latvija).
Sa snažnim težnjama ka članstvu u Europskoj uniji, Hrvatska pokazuje vlastite specifičnosti. Srbija je ostala relativno nedirnuta, dok je Ukrajina najjače pogođena. Glavni pokretači ove diferencijacije su razina prijašnjeg “pregrijavanja”, razina zdravlja lokalnog financijskog sektora i fleksibilnost odgovora lokalnih politika na krizu.
Poljska je nedvojbeno najjača ekonomija zemalja CEE regije, s obzirom da je jedina europska zemlja koja je postigla pozitivan rast BDP-a u 2009 godini. Nekoliko je faktora koje tome pridonose. Poljska ima veliko domaće tržište te je manje ovisna o izvoznim tržištima EU-a koja su u padu. Ima raznoliku ekonomsku bazu, uključujući industrije poput svemirske, energetske, automobilske (2004. Poljska je bila među tri vodeće zemlje koje nude najbolje lokalizacijske uvjete za tvrtke koje proizvode sastavne dijelove za automobile), te farmaceutske industrije. Poljska također posjeduje snažan ljudski kapital, dodatno dopunjen mladim stručnjacima koji su se vratili u Poljsku nakon razdoblja provedenog u zapadnoj Europi. Svi ti aspekti povećavaju sposobnost Poljske da privuče direktna strana ulaganja, što je ključna odrednica održivog razvoja. Analitičari tvrde da je Poljska završila kao najjača europska ekonomija kroz niz nepovezanih slučajnosti: ekonomija joj je snažno orijentirana prema velikom domaćem tržištu od 38 milijuna ljudi, relativno bogati poljski potrošači nisu potpuno zatvorili svoje novčanike kad je kriza pogodila regiju, a trošenje i ulaganja su također održani zahvaljujući stalnom pritjecanju EU fondova u Poljsku, pogotovo za projekte infrastrukture. Drugi faktor koji je koristio ekonomiji bio je pretjeran pad vrijednosti poljskog zlota 2009. godine.
Drugu grupu zemalja predvodi Češka, koja se uspijeva održavati bez duga uglavnom zbog snažne inženjerske baze i kvalificirane radne snage u zemlji. Sposobnosti Češke u naprednoj proizvodnji i povoljan geografski položaj tradicionalno ju čine omiljenom lokacijom za austrijske, njemačke i švicarske multinacionalne kompanije u potrazi za nižim troškovima rada. Istraživanje Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCATD) o stranim ulaganjima, stavlja Češku i Poljsku kao jedine dvije ekonomije CEE zemalja na popis top 30 odredišta za izravna strana ulaganja (FDI). Bankovni sustav u Češkoj je snažan, a konzervativna priroda njenih državljana značila je da nisu jako zaduženi prema regionalnim standardima. Ne bi trebalo biti iznenađenje da dvije zemlje koje će vjerojatno izaći iz krize kao najbolje, Češka i Poljska, imaju male omjere kredita i depozita, što se odražava u njihovoj slaboj ovisnosti o vanjskom financiranju. Kao kontrast, ostatak CEE zemalja ima omjer kredita i depozita znatno iznad razine od 100 posto.
Slovenija i Slovačka su bile jedine CEE zemlje koje su ušle u eurozonu prije krize, te su ostale relativno izolirane od turbulencija na deviznim tržištima. No članstvo u eurozoni također sprečava te zemlje da koriste devizni tečaj kao mehanizam prilagodbe. Velika briga za Slovačku prije usvajanja eura početkom 2009. bila je hoće li doživjeti sličan nagli rast inflacije kakav su iskusile druge zemlje koje su usvojile euro. Kriza je otklonila tu mogućnost i godišnja inflacija u Slovačkoj od 0 posto u studenom je bila niža od stope u cijeloj eurozoni, koja je iznosila 0,5 posto. Kako je Slovačka veliki izvoznik u EU te kako početni šok od smanjenja potražnje u zapadnoj Europi počinje blijedjeti, čini se da euro nije baš bio na teret slovačkoj ekonomiji. Andreas Tostmann, šef poslovanja u Volskwagen Slovačka, navodi da je gledajući buduća ulaganja, stabilnost deviznog tečaja puno važnija od bilo kakvog privremenog dobitka od promjena deviznog tečaja. “To što je Slovačka u eurozoni je za nas prava prednost” izjavio je Tostmann. Najveći skorašnji rizik prema riječima analitičara predstavlja pogoršanje na tržištu rada.
Rumunjska je 2009. godine pretrpila jedno od najvećih smanjenja BDP-a u regiji (8,5 posto). Unatoč tome, MMF u 2010. predviđa blago pozitivan rast (0,5 posto). Veličina zemlje (unutarnje tržište od skoro 22 milijuna ljudi) i snažna baza resursa polažu temelje za rast u nadolazećim godinama. Po procjeni MMF-a, Rumunjska će doseći rast BDP-a od 5,0 posto do 2014. godine.
Mađarska je bila jedna od ekonomija s najboljim rezultatima u post-socijalističkoj istočnoj Europi. Međutim, u godinama prije krize, počela je bilježiti osrednje brojke rasta, da bi 2008. godine konačno došla do rasta od nule. Godine 2009. smanjenje BDP-a bilo je 6,7 posto. Povjerenje investitora u ekonomiju Mađarske bilo je potkopano faktorima poput fiskalnog lošeg upravljanja, klimavog bankovnog sustava i previše zaduženog sektora kućanstava. Ipak, ogromna multinacionalna baza u Mađarskoj ostaje znatna konkurentna prednost. Hoće li Mađarska uspjeti u iskorištavanju te prednosti za održivi razvoj ovisi o sposobnosti zemlje da nadvlada distanciranost domaće politike koja dugo odgađa strukturne reforme.
Proteklih godina Mađari su intenzivno financirali aktivnosti potrošača koristeći strane kredite, kladeći se na stabilnu forintu. Međutim, s naglim padom mađarske valute krajem 2008. i početkom 2009., ovi krediti su postali znatno skuplji, kako za otplatu tako i za uzimanje novih. Zajedno s gubitkom raspoloživosti kredita, tržišta rada su se izrazito pogoršala u 2009., sa stopama nezaposlenosti koje su osjetno rasle i rastom plaća koji je obuzdan. Konačno, vlada nije uspjela upumpati novac u ekonomiju s obzirom na slab fiskalni položaj koji prethodi krizi.
Globalna kreditna kriza krajem 2008. stavila je Bugarsku u vrlo bespomoćan položaj radi velikog deficita tekućeg računa zemlje u iznosu od 25,5 posto BDP-a. Drastično smanjenje provedenih uvoza prepolovilo je vanjski deficit. No ova mjera jest i dalje će biti prepreka budućem rastu.
Estonija, Latvija i Litva koje su početkom i sredinom 2000-tih dobile nadimak “baltički tigrovi”, pretrpile su krizu u najakutnijem obliku. Za vrijeme navedenih godina, Latvija je bilježila godišnji rast od 10 -12 posto koji su blisko slijedili njeni neposredni susjedi na sjeveru i jugu. No baloni nekretnina, golemi deficiti tekućeg računa, te neproporcionalni rast kredita gurnuo je nezaštićene ekonomije baltičkih država usred turbulencije. U 2009. godini BDP Latvije je pao za 18 posto, a BDP Estonije za 14 posto. Litva je dospjela na samo dno popisa sa 18,5 posto pada BDP-a, više nego bilo koja druga europska zemlja. Nakon što su veće prilagodbe nametnute izvana kako bi se smanjili deficiti tekućih računa, Latvija i Litva dosegle su viškove na tekućem računu u 2009. godini.
MMF predviđa da će trebati nekoliko godina da baltičke države povrate rast BDP-a. Kad se to dogodi, stope rasta najvjerojatnije neće biti ni blizu onima sredinom proteklog desetljeća.
Usvajanje eura je prioritet broj jedan za Estoniju ili njena “izlazna strategija”. Europska centralna banka će nakon inspekcijske turneje u travnju i svibnju odlučiti može li se Estonija pustiti u eurozonu 2011. godine. “Stabilna Estonija može oteti ulaganja i trgovinu Latviji i Litvi koje su kaotičnije i nepredvidljivije. Baltička suradnja zasigurno neće prevladati – kao što to i obično biva,” navodi Morten Hansen iz Stockholmske škole za ekonomiju sa sjedištem u Rigi.
U slučaju novog šoka, baltičke zemlje, Bugarska i Mađarska sve ostaju zabrinjavajuće izložene, s razinama vanjskog duga koje prelaze 100 posto BDP-a. Newsweek piše o “tihoj krizi koja se sprema u istočnoj Europi, gdje se Bugarska, Mađarska i baltičke države suočavaju s golemim vanjskim dugovima koji premašuju njihov BDP.” Kako je ugledni investitor Warren Buffett izjavio još 2001. godine, “Tek kad se plima povuče, možeš vidjeti tko pliva gol.”
Na jugu, u Hrvatskoj, na njenom putu ka članstvu u EU, hrvatski BDP je godinama rastao zahvaljujući državnim ulaganjima, potrošnji kućanstava i turizmu, dok su industrija i izvoz zaostajali. Hrvatski turizam i sveukupna uslužna ekonomija su prilično ranjivi u pogledu bilo kakvih fluktuacija u kupovnoj moći potrošača iz Europske unije. MMF predviđa rast BDP-a od 0,4 posto u 2010. godini, dok će se proračunski deficit popeti na 3,6 posto.
U susjednoj Srbiji se po riječima tamošnjeg Državnog ureda za statistiku očekuje da će se ekonomija smanjiti za realnih 2,9 posto u 2009., nakon što je narasla realnih 5,5 posto u 2008. Global Finance predviđa rast od 1,5 posto 2010. godine. Guverner Nacionalne banke Srbije Radovan Jelašić je još 2009. godine procijenio situaciju u odnosu na kreditni aranžman između MMF-a i Srbije u iznosu od tri milijarde eura. Prema njegovim riječima, kredit u iznosu od 2,2 milijarde eura bit će dostupan za korištenje do kraja 2009., a ostatak će biti dostupan 2010. godine. Sa svoje strane, šef misije MMF-a za Srbiju Albert Jaeger izjavio je da očekuje da će srpska ekonomija u 2010. godini stagnirati.
Prema istoku, krizna je godina bila strašna za Ukrajinu, koja je pogođena jače od gotovo bilo koje druge zemlje u Zajednici nezavisnih država (ZND). Kombinacija urušenih cijena čelika, devaluacija nacionalne valute, nevolje bankovnog sektora, politička nestabilnost, i što je najgore, loše upravljanje javnim financijama, sve je to doprinijelo padu BDP-a. Procjene su da će potpuni pad BDP-a za 2009. doći na oko 12-13 posto. Svi ukrajinski analitičari se slažu da će ekonomija povratiti rast u 2010., premda sporijim tempom. Neki su čak optimističniji, jer unatoč svim svojim problemima, Ukrajina ostaje jedna od najatraktivnijih destinacija za ulaganje u ZND-u. “Vjerujemo da bi Ukrajina lako mogla iznenaditi rezultatima u prvom tromjesečju,” navode analitičari ruske banke Renaissance Capital. Iako je ukrajinska ekonomija krizom bila pogođena jače nego bilo koja druga ekonomija u regiji, krajem 2009. već se počela oporavljati. Oporavak će se nastaviti u 2010. godini, no sporijim tempom nego kod drugih zemalja u regiji. Prema konsenzusu analitičara – sa 3,8 posto rasta u 2010. godini.
Prema izvješću UniCredita “CEE Quarterly/Q1 2010”, oporavak zemalja CEE regije je u tijeku, ali diferencijacija rasta će ostati relativno jaka u 2010. Manje razvijene zemlje (u smislu BDP po glavi stanovnika) će najvjerojatnije iskusiti brži rast od prosjeka.
Izgledi za 2010. godinu su slabi za ulaganja i potražnju kućanstava, pogotovo u zaduženijim ekonomijama. Gledajući nakon 2010. godine, očekuje se da će diferencijacija rasta BDP-a postupno opadati radi ispravljenih neravnoteža u zaduženijim ekonomijama, te također radi manje globalne nepredvidivosti.
Usporavanje ekonomskog rasta i paraliza bankovnih kredita utječe na aktivnost tržišta nekretnina u cijelom svijetu. Prema analizi RGE Monitora, vodeće američke tvrtke za ekonomsku analizu, tržišta nekretnina u zemljama CEE regije su među najpogođenijima. Zemlje u regiji su postigle toliki višak stambenih i komercijalnih nekretnina, da će čak i kad se ekonomski oporavak dogodi, njihova apsorpcija trajati najmanje nekoliko godina.
City24 će uskoro objaviti “Izvješće s tržišta nekretnina 2009. godine” u kojem će se fokusirati na promjene u sektoru nekretnina u zemljama CEE regije u 2009. godini te na predviđanja stručnjaka za 2010. godinu.
U međuvremenu, stručnjaci koji se bave nekretninama slažu se da su visoka nezaposlenost i povezana niska razina povjerenja potrošača, smanjenje salda i prometa od stambenih kredita te razine niskih cijena bili među glavnim negativnim faktorima koji utječu na tržište 2009. godine. Neki pozitivni znaci koji su se počeli pokazivati u drugoj polovici 2009., bili su rastući broj transakcija nekretninama, ponovno oživljavanje ulagača (uključujući strane ulagače) na tržištu, objave nekih velikih projekata (ili projekata za koje se očekuje da će ih developeri objaviti), te signali iz bankovnog sektora o pripremama za bolje uvjete kreditiranja.


City24 je najveća mreža portala za nekretnine u srednjoj i istočnoj Europi. Stručno osoblje i portali City24 nalaze se u Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Ukrajini, Hrvatskoj i Srbiji, uz portale podružnica u Finskoj i Švedskoj. City24 je dio vodeće finske medijske korporacije Alma Media.
Copyright © Alma Media, 2010

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*