Filmsko-književna večer o vlč. Ivanu Buriku

U organizaciji Vrhbosanske nadbiskupije i Udruge “Dr. Ante Strarčević” iz Tovarnika, u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, 8. lipnja, upriličena je filmsko-književna večer posvećena mučki ubijenom (1991.) svećeniku Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Ivanu Buriku. Tom su prigodom predstavljeni: roman “Burik” autorice Nevenke Nekić i dokumentarni film “Mučenik vlč. Ivan Burik” redatelja Jakova Sedlara.

Nazočne je na početku pozdravio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić i izrazio dobrodošlicu gostima iz Tovarnika. Pozitivno se izrazivši o knjizi i filmu s kojima se imao prigodu već susresti, istakao je kako je osobno poznavao svećenika Burika i kako njegov svjedočki život zaslužuje biti ovjekovječen na ovakve načine.

Potom se auditoriju obratio producent i nakladnik gosp. Antun Ivanković koji je govorio o projektu otrgnuća zaboravu vlč. Burika. Zatim je načelnik općine Tovarnik gosp. Jakob Asić nazočne upoznao s osnovnim odlikama mjesta iz kojeg dolazi spomenuvši da je u njemu rođen proslavljeni hrvatski književnik A. G. Matoš. Kao znak zahvale, on je kardinalu Puljiću uručio prigodni dar pozvavši ga da posjeti Tovarnik.

Posebno zanimanje izazvala je autorica romana gđa Nevenka Nekić koja je pročitala dva odlomka iz svoga djela o svećeniku Buriku te kazala nekoliko riječi o nastanku istoga. Istaknula je kako je roman temeljen na istinitim dokumentima ali napisan literarnim stilom. “Ono što sam napisala je istina, a ono što sam dodala su okolnosti. Sve je najprije zamišljeno kao pripovijetka, a kada sam čitala kratki životopis vlč. Ivana Burika ličio mi je na životopis blaženoga Stepinca, pa sam počela dalje istraživati. To radeći otkrivala sam i svoju povijest”, posvjedočila je autorica te se osvrnula na reakcije koje je izazvalo ovo djelo kada je objelodanjeno.

“Uvjetno rečeno, lijeva kritika je apsolutno šutjela, a pozitivni komentari su stizali od drugih. Razlog tomu vidim u činjenici da Crvenima nikako ne ide u prilog to što se o ovomu uopće piše. A da ima i jedna neistina u svemu već bi se javili mnogi koji bi na mnogo načina reagirali. Ako ništa onda bi barem vaš bivši sugrađanin Miljenko Jergović na sebi svojstven način ocrnio djelo. Ali ne! Nitko nije imao što dodati jer je ovdje prikazana istina i samo istina. I to mi pričinja zadovoljstvo”, naglasila je gđa Nekić.

Nakon prigodnih govora projektiran je film o “mučeniku Srijema” vlč. Buriku. Kroz ovaj dokumentarac, o svećeniku Ivanu su pored ostalih govorili: nadbiskup đakovački mons. Marin Srakić i časna sestra Lucija Baticeli koja je bila svjedok Burikovih posljednjih dana i nepokolebljivosti njegove odluke da ostane sa svojim narodom. Redatelj je također, progovorio o zemljopisnom i povijesnom kontekstu u kojem se radnja odvijala naglasivši da su zločinci u Domovinskom ratu osim svećenika Burika usmrtili još 67 Tovarničana. Kroz cijeli je film posebno istaknuta svećenička vjernost službi i ekumenska raspoloženost kod vlč. Ivana koji je uvijek bio u službi mira i pravde među ljudima.

Nakon projekcije filma svoj osvrt na život svećenika Burika dao je mons. Mato Zovkić kojemu je vlč. Burik propovijedao na mladoj misi. Mons. Zovkić se posebno zaustavio na tri segmenta govoreći o: svećeničkom zvanju, odnosu prema celibatu i ženama te o ekumenskoj dimenziji i odnosu prema vlasti. “Ovaj se svećenik nije bojao ali je ostao razborit. To su odlike koje, prema mome mišljenju, čine vlč. Ivana velikim”, zaključio je mons. Zovkić.

Gosti iz Tovarnika su potom nazočnima darovali nekoliko primjeraka romana i filma koji su donijeli sa sobom ističući kako su ovakve večeri znak zajedništva i povezanosti jednog naroda u dvije države.

Ivan Burik se rodio 8. studenoga 1928. u srijemskom selu Neštin koje je u sastavu župe Ilok. Nakon završenih 6 razreda zaposlio se kao pisar te pomagao u prehranjivanju obitelji. Oca su mu 1943. ubili partizani, a on je s majkom i bratom morao pobjeći u Ilok. Odatle su s ostalim hrvatskim pučanstvom 1945. krenuli put Blaiburga. Vraćajući se natrag u Domovinu nisu smjeli kročiti na svoje staro ognjište nego su se nastanili u Strizivojni, u Slavoniji.

Nakon kratkog službovanja u mjesnoj zajednici komunisti su ga istjerali, a on se odlučio privatno završiti gimnaziju na Šalati. Potom se odlučio za svećeništvo te je nakon završetka teološkog studija, u svojoj tridesetoj godini zaređen za svećenika 1960.

Najveći dio svoga svećeništva proveo je u Tovarniku gdje je bio župnik punih 28 godina. Ostao je zapamćen kao vrijedan svećenik, razborit pastir i čovjek otvoren drugima. Posebno je njegovao dobre odnose s Pravoslavnom crkvom kojoj je u oporuci ostavio dio svoga novca.
U teškim i dramatičnim trenutcima 1991. odlučio je ostati sa svojim narodom u Tovarniku. Ubile su ga srpske paravojne postrojbe 8. listopada 1991., a nakon ekshumacije iz masovne grobnice pokopan je na mjesnom groblju 31. siječnja 1998. [kta]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*