Helzova revizija ili kadija te tuži, kadija ti sudi

Na posebnom udaru ministra Helza, kojemu je brat poginuo u sukobu s HVO-om, jest Miroslav Zelić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO HB Općine Bugojno. Njemu se tzv. “revizijom” želi oduzeti status ratnog invalida i zatvoriti usta da ne svjedoči protiv počinitelja zločina nad Hrvatima Bugojna

Piše: Josip Vajdner | Katolički tjednik

Građani Republike Hrvatske referendumski su rekli “Da” Europskoj uniji. Time je – s hrvatske strane gledano – okončana priča o pristupanju ovoj zajednici naroda. Od sada one koji imaju hrvatsku putovnicu, na aerodromima zemalja EU carinici neće više pitati: “Jeste li prvi put u Europi?”

No, zbog toga će ih pitati mnogošto drugo. Euroskeptici – kako nazivaju ljude koji se protive ulasku u ovu uniju – upozoravaju da će time Hrvatska izgubiti dio svoje suverenosti te će biti pod kapom zapadnih moćnika koji će “krojiti” hrvatsku sutrašnjicu. Ipak, o tom potom. Međutim, Hrvati u BiH već su odavno iskusili što to znači kada netko drugi odlučuje o “tvojoj vlastitoj” sudbini. Štoviše, daytonska Bosna i Hercegovina na različitim mjestima i na različite načine pokazuje da to može “samo kod nas”. Najnoviji primjer toga jest obračunavanje s bugojanskim Hrvatima koje se događa pod krinkom prava i pravičnosti.

Oni koji iole poznaju događaje iz posljednjeg nesretnog rata na ovim prostorima prisjetit će se da je Bugojno – gradić u jugozapadnom dijelu Bosne – bio mjesto stradanja i progona Hrvata. Ovdje je – manjim dijelom u obrani grada od srpske JNA, a većim u sukobu s bošnjačkom Armijom BiH – 311 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i civila izgubilo život. Osim progona hrvatskog stanovništva, pljačkanja i paljenja njihovih kuća, posebno tragično mjesto za Hrvate predstavljaju logori koje je, tijekom sukoba u ovomu gradu, bošnjačka strana često ad hoc formirala. Među najzloglasnijima su bili logori: Gimnazija, Banka, Kloster, Salon namještaja…

Naposljetku je ustanovljen zajednički logor Stadion koji se nalazio pod tribinama stadiona NK Iskra. Tu su ljudi tijekom osam mjeseci premlaćivani, vođeni na prinudni rad, korišteni kao živi štit i bili meta za selektivni odstrjel (iz bugojanskih logora odvedeno je 20 Hrvata za čiju sudbinu znaju samo oni koji su ih odveli).

Unatoč tomu, ove činjenice nisu dovoljne određenom broju Bošnjaka danas da priznaju kako je to uistinu bio logor, a ne neki “sabirni centar”. Štoviše, one Hrvate koji su svjedoci toga, pokušavaju diskreditirati i ušutkati.

U tom smjeru, ministar Federacija BiH za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Zukan Helez, pod krinkom revizije branitelja, odnosno invalidskih mirovina, vrši odmazdu nad Hrvatima Bugojna – istim onima protiv kojih je ratovao.

U tomu mu je desna ruka njegov savjetnik, nekadašnji zapovjednik logora Gimnazija, Besim Hodžić. Teren za provedbu toga plana očito pripravlja – između ostalih – Federalna televizija BiH koja je tri dana uzastopno sredinom siječnja, u središnjem Dnevniku govorila o “zločinima Hrvata u Bugojnu za koja nitko nije odgovarao”.

Na posebnom udaru ministra Helza, kojemu je brat poginuo u sukobu s HVO-om, jest Miroslav Zelić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO HB Općine Bugojno. Njemu se tzv. “revizijom” želi oduzeti status ratnog invalida i zatvoriti usta da ne svjedoči protiv počinitelja zločina nad Hrvatima Bugojna.

Dakako, Zelić je samo jedan od onih s kojima se ministarstvo obračunava, a prema svemu što je tijekom rata prošao on je i svojevrsna paradigma stradanja bugojanskih Hrvata. Njega “savjetnik” Hodžić dobro poznaje. Kako i ne bi kada je bio šef logorau kojem je Zelić, prije nego je prebačen u logor Stadion,bio zatočen dva i pol mjeseca. U tom razdoblju “robijanja” ovaj je bugojanskih Hrvat – kao i mnogi drugi – korišten kao živi štit na prvoj crti bojišnice te je tom prigodom i ranjen. Premda o svemu postoji dokumentacija Crvenoga križa, ministar Helez je oformio svoju komisiju za medicinsko vještačenje koja donosi svoj “pravorijek” – može se i pretpostaviti kakav.

Da nije tužno, bilo bi smiješno…

O svemu ovomu hrvatska politička elita u BiH šuti, ili daje “stidljive” odgovore. (Vjerojatno zato što su izbori prošli.) Također, nema ni jasne potpore društvene, pa i crkvene javnosti među Hrvatima. Vrlo malo tko se zapita: “Zar oni koji su stradavali u ratu trebaju stradavati i u miru?”

Nitko normalan nije protiv same revizije invalidskih mirovina jer je općepoznata činjenica da ima onih koji su se “proglasili” ratnim invalidima radi financijske koristi. Međutim, način na koji se provodi – hajkom protiv Hrvata – i tko ju provodi, dovodi u pitanje njezinu pravičnost. Ako se stvari ozbiljno ne sagledaju i ne prestane logika “Kadija te tuži, kadija ti sudi”, prema svemu sudeći: kratkoročno – stradavaju samo Hrvati, dugoročno – država Bosna i Hercegovina jer ovo ide u korist samo onima koji su protiv suživota i pomirenja.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*