Hoće li policijska akcija dovesti do ubojica Joze Leutara?

Stotine pripadnika policijskih snaga od jučer ujutro su, prema nalogu Odjela za organizovani kriminal Tužiteljstva BiH, izvršili pretres na više objekata u Sarajevu, Istočnom Sarajevu i Zvorniku. Cilj akcije “Lutka”, kako je službeno priopćeno, je rasvjetljavanje najmanje šest neriješenih ubojstava i pokušaja ubojstava.

Agencija Anadolija istražila je ubojstva i pokušaje ubojstva poznatih ličnosti iz svijeta politike, biznisa, medija i drugih oblasti, koja su se dogodila u poslijeratnom razdoblju širom Bosne i Hercegovine, a za koja još uvijek nisu donesene konačne sudske presude ili nisu poznati počintelji i nalogodavci tih krivičnih djela.

Atentat na zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara, koji se dogodio 16. ožujka 1999. godine, nikada nije rasvijetljen. Leutar je čitavu karijeru proveo radeći u policiji, a nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma (1994) i uspostavljanja Federacije BiH imenovan je za zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi FBiH, gdje je radio do atentata u kojem je teško ranjen, nakon čega je je preminuo u sarajevskoj bolnici Koševo 28.03.1999. godine.

Jozo Leutar ubijen je u sarajevskom naselju Ciglane, u centru Sarajeva, a istraga u kojoj je sudjelovao i američki FBI pokazala je da je u njegov automobil bio postavljen eksploziv.

Nakon sudskog procesa koji je trajao skoro dvije godine, Županijski sud u Sarajevu donio je oslobađajuće presude za šestoricu optuženih.

U studenom 2002. godine oslobođeni su Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić, Željko Ćosić, Jedinko Bajkuša, Ivan Andabak i Marijo Miličević. Još nisu pronađeni nalogodavci i izvršitelji ovog krivičnog djela.

Ponovo je aktualizirano i ubojstvo 8 povratnika Hrvata u Travnik. No, bilo kakvu vezu ovih ubojstava i ubojstva Leutara ne treba ni potpuno isključiti. Jer, Leutar je pred rat s Bošnjacima bio zapovjednik PU-a Travnik, a nekoliko ratnih mjeseci i zapovjednik Travničke brigade HVO-a.

U vrijeme ubojstva travničkih Hrvata bio je doministar MUP-a FBiH i uz maksimalnu profesionalnost i dodatno je bio zainteresiran i do kraja angažiran u rasvjetljavanju ubojstava Hrvata u Travniku, među kojima su bila i dvojica policajaca povratnika – Perica Bilić i Anto Valjan.

U nekoliko navrata Leutar je dolazio u Travnik i pratio tijek istrage. Govorilo se o “istom rukopisu” ubojstava Leutara u Sarajevu i policajaca Bilića i Valjana u Travniku, a neki pokazatelji govore kako je Leutarovim ubojstvom praktički zaustavljena istraga zločina u Travniku koja je bila “na pravom tragu”.

A trag je vodio, kako se tvrdilo, preko organizacije Aktivne islamske omladine i AID-a, do SDA-ova političkog, a to znači i federalnog vrha. Sjedište Aktivne islamske omladine u to vrijeme bilo je preko puta zgrade PU-a u kojoj je bilo i sjedište AID-a.

Razotkriti počinitelje i nalogodavce zločina bio je veliki profesionalni i ljudski interes Leutara i s njim malobrojnih istražitelja Hrvata.

S druge pak strane, blli su potpuno nezainteresirani bošnjački istražitelji i bošnjački politički vrh. A to se dalo zaključiti i po, recimo, konstataciji inspektora Adnana Adilovića: “jedan ustaša manje” za ubijenog kolegu Bilića, po odlučnom suprostavljanju “medijskoj politizaciji ovog, kao i prethodnih ubojstava u Travniku” Ejupa Ganića i njegovoj tvrdnji “da se i osobno uvjerio kako su neki od njih klasični konflikti bez političke i etničke pozadine”.

A koliko su se ovi Ganićevi navodi temeljili na čvrstim argumentima, govori i činjenica da nijedno ubojstvo nije razriješeno. Vodu na mlin onih kojima nije bio cilj razriješiti počinjene zločine, usmjeravao je i Ron Newton, zapovjednik IPTF-a u Travniku, izjavom kako su krivci za ubojstvo policajca Perice Bilića i sva druga ubojstva Hrvata u Travniku, u redovima HDZ-a, mlakošću i neodlučnošću komesar IPTF-a u BiH Richard Monk, te visoki predstavnik u BiH Carlos Westendorp i posebno njegov zamjenik Hans Schumaher.

I zar je onda čudo što je istražne dosjee ovih zločina odavno prekrila prašina, piše Večernji list.

Atentat na vlasnika i glavnog i odgovornog urednika banjalučkih Nezavisnih novina Željka Kopanju izvršen je 22. listpoada 1999. u Banja Luci. Kopanja je nastradao od ekplozivne naprave postavljene ispod njegovog automobila. Uspio je preživjeti atentat, ali je izgubio obje noge.

U istragu ovog atentata uključio se i engleski Scotland Yard. Na osnovu razornih tragova zaključeno je atentat izršen minom većeg kalibra koja je aktivirana na daljinski upravljač. Ni poslije 13 godina, nalogodavci i izvršitelji atentata na sadašnjeg većinskog vlasnika “Glasa Srpske” i osnivača “Nezavisnih novina” Željka Kopanju.

Generalni direktor osiguravajućeg društva “Jahorina” Risto Jugović ubijen je 10. ožujak 2002. ispred obiteljske kuće na Palama. Tri dana prije smrti Jugović je u Banja Luci održao konferenciju za novinare na kojoj je objavio da će biti ubijen i da se protiv njega s najviših razina vlasti u Republici Srpskoj vodi „”hajka“ i da je izložen konstantnim političkim, policijskim i medijskim pritiscima.

Obitelj Jugovića sumnja da je ubojstvo organizirano i da je povezano s “nelegalnom i sumnjivom privatizacijom osiguravajućeg društva Jahorina”. Još uvijek nisu otkrivene osobe koje su naručile i izvršile ovo teško krivično djelo.

Ratni zapovjednik jedinica Armije BiH u Sarajevu, poslijeratni sportski radnik i vlasnik ugoteljskih objekata Taib Torlaković ubijen je 16.siječnja 2004. Bomba koja ga je usmrtila bila je postavljena ispod sjedišta automobila kojim se Torlaković vozio od Vogošće prema Sarajevu, a eksplodirala je kod Tvornice namještaja “Standard” u naselju Stup. U medijskim izvještajima, ovaj slučaj okarakteriziran je kao rezultat sukoba sarajevskog podzemlja. Još nisu poznati nalogodavci i izvršitelji ovog krivičnog djela.

Akcija “Lutka” prema navodima medija rasvijetlila je slučaj Ramiza Delalića Ćele, bivšeg zapovjednika Devete brdske brigade Prvog korpusa Armije BiH i jednog od najutjecajnijih članova sarajevskog podzemlja, koji je ubijen je 2007. godine u Sarajevu, kao i Borisa Govedarice, jednog od vođa kriminalnih klanova, kojeg su napadači izrešetali hicima iz automatskog oružja, dok je svojim vozilom izlazio sa parkinga tržnog centra “Tom” u Istočnom Sarajevu.

Inženjer iz Banje Luke Milan Vukelić ubijen je u eksploziji auto-bombe u banjalučkom naselju Starčevica, u neposrednoj blizini MUP-a Republike Srpske, 6. studenog 2007. Vukelić je, prije nego što je ubijen, javno govorio o kriminalu u Zavodu za izgradu grada Banja Luka i milijunskoj pljački za koju je je optuživao gradonačenika Banje Luke Dragoljuba Davidovića, direktora Zavoda Čedu Savića i vlasnika tvrtke Integral Inžinjering iz Laktaša Slobodana Stankovića.

U eksploziji kafića na Palama 30. siječnja 2008. ubijen je Vladimir Vlatko Mačar, koji je u nekoliko navrata bio uhićivan pod sumnjom za umiješanost u ubojstvo na području Istočnog Sarajava. U sklopu istrage protiv Zijada Turkovića, kojem se na Sudu BiH sudu za teška krivična djela, istražni tim Tužiteljstvo BiH došao je do dokaza da je Turković naručio ubojstvo Mačara.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*