Hrvatski biskupi: Hrvatska nije počinila agresiju na BiH nego je pomagala Hrvate, ali i BiH

Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije (HBK) objavila je izjavu “Završetak Domovinskoga rata” u kojoj stoji kako je presudom za “Oluju” u predmetu generala Ante Gotovine i Mladena Markača Žalbeno vijeće spasilo Sudu obraz i osiguralo mjesto u povijesti.

Ističe se da će ga to, unatoč brojnim političkim optužnicama napisanim uglavnom u mandatu Carle del Ponte, svrstavati u red sudova na kojem su suci bili sposobni donijeti pravednu i pravno utemeljenu presudu držeći se međunarodnoga prava.

Izjavu podijeljenu na četiri točke – Ljudska pravda na trajnom iskušenju, Haaški sud, rat i pomirenje te Država Hrvatska – predstavili su predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax sisački biskup mons. Vlado Košić i voditelj Centra HBK za socijalni nauk Crkve Gordan Črpić.

Ističući kako je ljudska pravda na trajnom iskušenju, Komisija podsjeća kako se u povijesti zapadnoga civilizacijskog kruga, nadahnuta judeokršćanskom tradicijom, uspostavilo sudstvo kako bi se mogla održati pravednost nasuprot zakona sile i jačega.

Unatoč lutanjima i zloporabama prava, nije se nikad u potpunosti racionalno odustalo od ideala pravdenosti, ocjenjuje Komisija i podsjeća kako su Hrvati kroz tegobnu povijest često bili izručivani ljudskim sudovima koji su im dosuđivali teški usud nepravde i prijevare.

Komisija smatra kako je presuda generalima Gotovini i Markaču, koja jasno naznačuje agresora i žrtvu te apostrofira počinitelja zločina protiv mira, omogućila sudu da u povijest uđe kao sud koji nije u potpunosti promašio svoj mandat.

“Presuda je iznimno važna za standarde međunarodnoga prava jer je spriječila uvođenje pravnih i političkih norma koji bi u cijelom svijetu doveli u pitanje mir, stabilnost, kao i legitimitet UN-ovih i NATO-ovih postojećih i budućih mirovnih i vojnih operacija”, ističe Komisija.

Iustitia et pax podsjeća kako valja razlikovati nepravedni rat, što je bez sumnje i po ovoj presudi Haaškoga suda bila srpska agresija na Republiku Hrvatsku i pravedni obrambeni rat, koji je vodila Republika Hrvatska.

Komisija smatra kako one koji su se ogriješili o moralne norme u ratu valja otkriti i pravedno kazniti kako bi se ponovno uspostavila pravda u društvu, a posebno u društvima i narodima koji su bili u ratu.

Zato Komisija poziva da se otkriju prave žrtve i pravi počinitelji zločina nad hrvatskim civilima u Vukovaru, Glinskoj Poljani, Baćinu, Škabrnji, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, kao i nad srpskim civilima u Gruborima i Varivodama.

Komisija smatra kako osuditi bilo koga zato što je netko stradao nije čin uspostave narušene pravde, već čin odmazde, što znači daljnje generiranje nepravde i održavanje stanja napetosti. Navodi se i kako je za ozdravljenje u društvu, osim pravednosti potrebno otvarati horizonte susreta s Bogom i čovjekom, što najbolje označava hrvatska riječ oprost.

Komisija ocjenjuje kako se stječe dojam da ljudi koji se u Hrvatskoj bave politikom i javnim poslovima “nekako više bivaju političarima u Hrvatskoj nego hrvatski političari”.

Tako se, po mišljenju Komisije, i brojni naši političari i javni djelatnici servilno odnose prema zahtjevima kojim im stižu iz europskih središnjica te da s vlastitim narodom komuniciraju površno, necjelovito i oholo.

Komisija također pita kako to da Hrvatska nikad nije postavila pitanja VS UN zašto se podižu optužnice protiv pokojnika koji se ne mogu braniti, što je protivno civilizacijskim uzusima.

“Hrvatska također nikad nije potaknula raspravu o kompatibilnosti kvalifikacije ujedinjeni zajednički pothvat s međunarodnim kaznenim pravom”, navodi Komisija i dodaje kako nikad nije inzistirala ni na raspravi o tzv. topničkim dnevnicima pitajući se kako je moguće da neki ozbiljan sud prihvati i podigne optužnicu ako mu nedostaju ključni dokazi.

Podsjeća i kako Hrvatska pred VS UN nije pokrenula ni pitanje tzv EU-promatračkih dnevnika iz “Oluje”, koje sudsko vijeće traži, a u EU tvrde da ih nemaju te napominje kako Hrvatska nije pokrenula pred VS UN ni raspravu o međunarodnom sukobu tražeći da se definira agresija i naznači tko je počinio zločin protiv mira.

Komisija podsjeća i kako u Hrvatskoj još nitko nije osuđen, a ni procesuiran za, kako ističe, skandalozno puštanje britanske tv ekipe u predsjednički arhiv, ali se i pita kako to da su tzv. brijunski transkripti otišli u Haag protuzakonito.

Komisija smatra kako hrvatska država ne smije više biti ovako indiferentna prema svojim državljanima, ali i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Trenutno se u Haagu vodi proces protiv Hrvata iz BiH pa, kako smatra Komisija, Hrvatska ima moralnu ali i ustavnu obvezu pomagati Hrvate u BiH te mora znati kako ih ima u Haagu, kojima je potrebna pomoć hrvatske države i hrvatskih političara.

“Ne zato da bi se pred sudom bilo što skrivalo, već zato da istina iziđe na vidjelo te da presude budu stvarne kazne onima koji su počinili zločine.

Iustitia et pax smatra kako oslobađanjem hrvatskih generala iz haaškoga zatvora ne prestaje obveza države u rješavanju problema proizišlih iz dugoga procesa nevino zatvorenih i progonjenih ljudi te ističe kako usprkos klauzuli prema kojoj sud nije dužan nadoknaditi štetu onima koji kojima nije dokazana krivnja, nadoknadi štetu iz sredstava RH, a koja će se nadoknaditi iz ratne štete od koje Hrvatska ne smije odustati.

Komisija smatra i kako Hrvatska ne smije odustati od tužbe za genocid, za koju se je Međunarodni sud pravde proglasio mjerodavnim i prije presude za “Oluju”.

Komisija ističe i kako Hrvatska nije počinila agresiju na BiH nego je, vodeći obrambeni rat, pomagala Hrvate, ali i Bosnu i Hercegovinu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*