Hrvatski i srpski su međusobno razumljivi kao danski i norveški

Ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) Dunja Brozović Rončević poslala je veleposlaniku Sjedinjenih Država u Zagrebu Jamesu B. Foleyju pismo u kojemu navodi kako je nedavno objavljeni članak u jednome hrvatskom listu “State Department: Bošnjački, hrvatski i srpski – dijalekti su jednog jezika” uznemirio hrvatsku javnost, osobito zato što je objavljeno da će pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji i hrvatski jezik postati jednim od njezinih službenih i ravnopravnih jezika.

“Tvrdnja da su hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski jezik ‘dijalekti’ jednoga jezika nije točna, jer hrvatski jezik ima tri narječja, skupine dijalekata (čakavsko, kajkavsko, štokavsko), a samo je štokavsko blisko bošnjačkomu, crnogorskomu i srpskomu, a za problematiku standardnih jezika i njihova statusa organska jezična podloga i nije toliko važna. Službeni je jezik Republike Hrvatske standardni hrvatski jezik, a put njegove standardizacije bitno se razlikuje od puta koji su prošli ostali jezici koji s hrvatskim djelomice dijele genetskolingvističko podrijetlo”, navodi u pismu danas dostavljenom Hini.

Napominje kako Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao središnja hrvatska znanstvena ustanova za proučavanje hrvatskoga jezika mora reagirati na svaku naznaku nepoštovanja ustavne odredbe o hrvatskome kao službenome jeziku.

Pozivajući se na podatke iz hrvatskih tiskovina da je u rujnu 2009. Ured glavnoga inspektora američkoga Državnog tajništva poslao interni dokument Odjelu za ljudske resurse i Institutu za službu vanjskih poslova pod naslovom “Balkanska jezična problematika” kojim se preporučuje da bi “bošnjački, hrvatski i srpski trebali biti grupirani zajedno i tretirani kao jedinstven jezik” radi utvrđivanja podobnosti za plaćanje poticanja za učenje jezika, ravnateljica dodaje kako se – iako razumije potrebu američke državne administracije za štednjom – iskreno nada da ti navodi nisu točni te da je riječ samo o objavi stajališta neupućenih pojedinaca.

Napominje kako se hrvatski narod svojim jezikom služi od ranoga srednjeg vijeka te da je na hrvatskome jeziku stoljećima stvarana bogata i vrijedna književna baština. “Taj jezik hrvatske književnosti nije, naravno, istovjetan današnjemu hrvatskom standardnom jeziku, koji je službeni jezik u Republici Hrvatskoj, ali je standardni jezik iz njega izrastao, i to u doba kada gotovo nikakvih formalnih dodira sa srpskim jezikom nije bilo”, navodi u pismu.

Podsjeća kako su se proteklih godina, najvjerojatnije zbog neznanja, i u Bruxellesu katkad neslužbeno javljali pojedinci koji su govorili da bi Hrvatska trebala biti primljena u Uniju s jezikom koji bi se nazivao “hrvatsko-srpski” ili “srpsko-hrvatski” radi smanjivanja troškova prevođenja te kako bi se “olakšao europski put i drugih zemalja u regiji”, međutim, kad je riječ o statusu službenih jezika, kako napominje, europsko je zakonodavstvo vrlo jasno te svi službeni jezici zemalja članica imaju status službenih jezika. Osim toga, podsjeća, Ustavom RH jasno je određeno da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo te da će hrvatski jezik, upravo pod imenom pod kojim se vodi i u službenim dokumentima Ujedinjenih naroda, uskoro postati jednim od službenih jezika Europske unije.

“Točno je da su hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski jezik velikim dijelom, osim na razini stručnoga nazivlja (terminologije), međusobno uglavnom razumljivi. Međutim, međusobna razumljivost samo je jedan od kriterija razvrstavanja jezika. Svi ti jezici pripadaju skupini južnoslavenskih jezika i potječu od zajedničkog prajezika”, ističe u pismu i dodaje kako su međusobno razumljivi i primjerice danski i norveški jezik, a donekle i ostali skandinavski jezici, no pretpostavljamo da nitko u službenoj administraciji ni ne pomišlja uvesti jedan općeskandinavski jezik.

Po njezinim riječima, genetskolingvistički kriteriji samo su djelomice relevantni za klasifikaciju jezika jer standardni jezici ne nastaju samo kao rezultat normizacije kojega organskog idioma, nego kao rezultat dugotrajnih nastojanja zajednice da na svojem teritoriju stvori jezik koji bi ispunjavao sve njezine komunikacijske, kulturne i civilizacijske potrebe.

Dunja Brozović Rončević, među ostalim, na kraju pisma izražava čuđenje da se radi “jačanja suradnje među narodima bivše Jugoslavije” dvadeset godina nakon raspada te države može uopće ozbiljno razmatrati mogućnost uvođenja jednog zajedničkog jezika.

11 Comments

  1. Korektan je i uravnotežen tekst Dunje Brozović-Rončević. Ne treba se čuditi jednoj pomalo nesmotrenoj poruci State Departmenta. Čovjek je reagirao onako kao što reagiraju hrvatski nestručnjaci za maternji jezik u poplavi njihove nediscipliniranosti. A o jezičnoj nedisciplini i online polupismenim urednicima brigu trebaju povesti nositelji politike, a oni se više brinu kako će njihova Udba što više književnika i intelektuzalaca smjestiti na crne liste, nego kako im izgleda maternji jezik u klasičnim i online medijima.

  2. Tekst Dunje Brozovic-Roncevic ipak nije toliko korektan i uravnotezen. Poredjenje Dansko/Norveskog (DN)sa Hrvatsko/Srpskim (HS) jezikom nije prihvatljivo iz razloga sto DN u pisanoj formi je jako slican, dok u fonetskoj, dakle izgovoru je dramaticno razlicit. Danci i Norvezani se prilicno, ali samo prilicno dobro razumiju kada medjusobno komuniciraju i do nesporazuma dolazi lako u svakodnevnom govoru. Sa druge strane Svedski jezik je jos razlicitiji i u pisanoj i u govornoj formi, gdje se pojedinci iz ove prve dvije zemlje relativno tesko sporazumijevaju sa osobama iz Svedske. Dakle poredjenje sa Skandinavskim jezicima nu u kom slucaju ne moze biti relevantno. Cak je i malo smijesno. Jedan ozbiljan lingvista takvo poredjenje nikada nebi trebao praviti. Meni koji zivim u Danskoj je puno lakse komunicirati na Engleskom sa osobama iz Norveske i Svedske nege na njihovim maternjim jezicima. Sto nikako nije slucaj sa nasim regionalnim jezicima.

    • Poštovani gospodine Pranjic,
      s vašom klasifikacijom i spominjanjem o različitosti norveškog i danskog (donekle ste dotaknuli i švedski jezik) se ne mogu ninikako složiti. Zapravo ste rekli da se Danci i Norvežani teško razumiju,a ja do moram demantirati jer iz osobnog iskustva(pohađao sam gimnaziju u Kopenhagenu pune 4 godine,odnosno imam čvrste veze s Danskom,ondje su mi korjeni) znam da su jezici vrlo slični.Možda kad ih sluša nepoznavatelj danskog ili norveškog ne primjećuje sličnost,ali ljudi koji ondje žive bez ikakvih problema gledaju televizijske programe susjednih država,kupuju novine(pogotovo tinejdžeri) i prate bez problema. Stoga,morao sam intervenirati i ispraviti vas.

      • Gospodine Frederiksen
        Iz vasega prezimena je vidljivo da vucete korijene iz Danske. Vjerojatno vam je onda jasno da poredjenje dansko/norveskog sa hrvatsko/srpskim jezikom i nije najbolji primjer za razumijevanje gore navedene problematike (ako se slicnosti nasih jezika uopce mogu nazvati problematikom).
        Moja kcerka od 13 godina je rodjena u Danskoj gdje pohadja i osnovnu skolu, kada cuje norveski na televiziji, kaze mi, far, jeg forstår ikke noget af det de siger. Jos je dijete, vjerojatno ce bolje razumijevati norveski kada bude starija. Nesto slicno se ne dogadja sa tinejdzerima u lijepoj nasoj kada gledaju TV ili slusaju radio iz lepe njihove. U potpunosti se slazem sa vama kada je u pitanji pisani jezik. Ja sam koristio skripte, knjige i projekte iz Norveske dok sa bio na studijama. Razumijeti pisani norveski je prilicno lako za nekoga tko vlada danskim jezikom, ali porediti dansko/norveski sa hrvatsko/srpskim/bosanskim nije najidealnije za razumijevanje gore navedene problematike. (opet ja i problematika).
        Upravo iz tih razloga sam i reagirao kako ste naveli provokativno. U zadnjih 20 godina je postalo jako politicki korektno ukazivati na razlike izmedju nas i njih umjesto na slicnosti. Zato mislim da je gore navedeni clanak Ravnateljice instituta za hrvatki jezik politicki obojen, jer usporedba sa dansko/norveskim nikako ne moze biti mjerodavna. Razlike izmedju danskog i norveskog puno su vece nego li razlike izmedju hrvatsko/bosansko/srpskog jezika.
        Takve stvari uopce nisu mjerodavne. Nitko normalan se ne bi trebao baviti time. Kako bi bilo da napravimo matematicku jednacinu. Razlika je tocno 73,29% izmedju naseg i srpskoga jezika!? Ili koliko?

  3. kako to pametno neki zakljucuju ko da se vani ne vidi da predstavnicima ne treba preovodic kad se sastanu a vide jasno i video snimke svega kad su se sastajali oni koji “pricaju druge jezike” na podrucju bivse yugoslavije. ili bi mozda bilo bolje da sam ovo preveo na srpski pa da oni s hrvatske strane ovo bolje razumiju. samo budale mogu da pricaju jedni s drugima, razumit svaku ric sto drugi kaze, odgovarat na pitanja da bi posle nekom trecem rekli da se ne “razumiju”.
    ja sam ivakavc i meni je i srpska ekavica, bas ko hrvatska ijekavica onda strani jezik.. ne znam zasto bi mora prihvatit jedno od ta dva ako su me oba ucila. a oni koji na “severu delaju” to moram prvo prevest da bi razumio, ali ne, neki pametnjakovic me zeli uvjerit da pricamo isti jezik. EU vode pametni ljudi a ne glupi hrvatski politicari. i kako sto vidite, sve vase lazi i izmisljanja, prije ili posle se odkriju. a ako je neko stvara drzavu da bi sav svijet samo zajebava, kako i one vani tako i svoj vlastiti narod, ona je bolje izbrisat s karte takve drzave jer je jada ionako previse..

  4. Vrlo stručno kazano i svakom normalnom razumljivo.

    Doista na dijalektnoj razini svaki jezik pa tako i hrvatski jest sustav ravan skupu govora pojedinoga naroda (kakavski-čakavski-štokavski) i kao skup nikako ne može biti istovjetan sa nekom drugom
    govornom jezičnom skupinom. Znanstveno promatrano taj hrvatski govorni jezični skup može se promatrati kroz “južno slavenski dijalektni kontinum” koji je zapravo niz uvezanih dijalekata koji se prostire od Alpi na zapadu pa prema istoku do Crnoga mora, među kojima postoji lančana sinkronizacija, to jest nema prjekida u razumijevanju među dijalektima, tako primjerice u praksi možemo vidjeti da se jezik južnoslavenskih naroda isprepliće, ali niz se nigdje ne ponavlja, dakle nema istosti među jezičnim skupova, no postoji neorgansko ujednačavanje koje je uslijedilo unutar kontinuma prilikom povratnih migracija sa istoka na zapad, primjer je neorgansko ujednačavanje zapadnoštokavskoga i istočnoštokavskoga narječja pod višestoljetnim turskim jarmom prilikom čega su oba narječja izgubila one karakteristike koje su ih činile u bitnome posebnima zadržavši tek simbolićne osobitosti. Sa druge strane, pri normiranju opće uporabnih standardnih jezika svaki od južnoslavenskih naroda (neki prije, drugi kasnije) sam je standardizirao svoj jezik na osnovi svojih najrasprostranjenijih govora ili najutjecajnijih književnosti pri čemu je jezik Hrvata dobio normativni lik najrasprostranjenijeg hrvatskog govora to jest zapadne štokavštine sa stilizacijom prema najutjecanjijoj hrvatskoj književnosti staroga Dubrovnika ali i uz nadogradnju iz kajkavskoga te čakavskoga narječja čime je dobiveni općehrvatski standardni jezik znatno prispodobljen sa jezicima koji u svom krilu posjeduju štokavske dijalekte, od čega sa bošnjačkim koji je mješavina zapadnoštokavskih i istočnoštokavskih nešto više dok sa istočnoštokavskim (srpskim i crnogorskim) nešto manje, ali niti jedan sa bilo kojim od njih nikada nije bio identičan niti to može biti zbog ne posjedovanja nečega što onaj drugi nema u svom skupu, dakle uz bliskost koja je svojstvena svakoj jezičnoj skupini (slavenski, južnoslavenski, zapadno južnoslavenski) radi se još samo o dodatno naglašenoj bliskosti (+ srednjo južnoslavenski).

    Što se pak tiće danskoga i norveškoga (bokmal), oni su međusobno podjednako spodobni kao hrvatski i bošnjački, osobnim jamstvom doživio sam to iskustvo, dok su pri drugim skandinavskim idiomima relacije jednake onima između hrvatskoga i srpskoga; češkoga i slovačkoga; danskoga i švedskoga; hinduskoga i urdskoga; makedonskoga i bugarskoga.

    No tu nigdje nema jezične istosti niti je može biti.

  5. E, ovaj Marin je stvarno prolupao. Vjerovatno me nece razumijeti, jer ovo pisem nekim drugim, njemu nerazumljivim jezikom, ali nema veze. Hrpa rijeci pobacana u jedan nerazumljiv tekst. Osim toga, sa mnogo stamparskih i inih gresaka. Na kraju je ovu jezicku corbu zacinio sa izvanrednim poznavanjem danskog i norveskog (bokmal). Sta li mu ga to znaci? Mozda kao bok mali, sta ima?! “Podjednako spodobni kao i hrvatski i bosnjacki”. Bas sam se nasmijao ovome. Hajde napisi jos koju pametnu, da se ne dosadjujemo na poslu.

  6. Gospodine Marine mogu se složiti s Važim razmišljanjem,istina je da se jezici južnoslavenske skupine(štokavski dijalekt) isprepliću.Također mogu potvrditi da se kao okosnica hrvatskog uzimao govor dubrovačko podneblja i kao takav poslužio u stvaranju ne samo hrvatskog standarnog jezika već i ostalim jezicima koji su prihvatili i prilagodili štokavštinu i stvorili na temelju hrvatskog svoj standarni jezik. Također se s Vama slažem u svezi onog doticaja norveškog i danskog.To bez problema mogu potvrditi pošto sam ondje odrastao.Sjećam se da smo kao djeca kupovali stripove i teen-časopise norveškog tiska jer su nam bili zanimljiviji i “bolji”,a razumljevanje je išlo bez problema.Kao što sam već prije napisao,ljudi koji uče jedan od ta dva jezika a žive van tih država nemogu bez nekakve adekvatne prakse odmah “prokužiti” sličnosti,no ako se jezik razumije od mlena to ne predstavlja nikakvu prepreku.
    Moram se dotaknuti i komentara gdina. Pranjića , to što je napisao smatram krajnje bezobraznim. “…ovu jezicku corbu…” – a također se dotaknuo i pravopisnih grešeka gospodina Marina,a sam je isto toliko griješio u pisanju (štamparske greške? – pa pravopisne greške,ima još prijera al’ da ne zadržavam).

  7. moj materinji jezik,hrvatski,i srpski jezik su slicni(ali samo slicni)po rijecniku i gramatici.rijeci i gramatica imaju vrijednosti a te vrijednosti su kulturno razlicite.primjerice engleski govoren u engleskoj,americi ili australiji.naklonost nekih ljudi da zabunjuju slicnosti sa jednakosti je u proslosti stvorila mnoge poteskoce i nerazumjevanje.simplifikacije su dobre samoa sko simplificiraju vrijednosti a ne zvuk.

  8. Korekcija predhodnoh komentara.
    Hrvatski jezik je kajkavski! Ostatak “Bivse Yuge” prica srpsko_hrvatski_bosanski_crnogorski_dalmatinski_…

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*