Hrvatski znanstvenici došli do revolucionarnog otkrića o funkcioniranju mozga

Gotovo sto godina staru hipotezu o tome da cerebrospinalna tekućina – likvor ima svoj izvor, tok i ušće dvojica hrvatskih znanstvenika uspjela su pobiti. Dr. Darko Orešković s Instituta Ruđer Bošković i dr. Marijan Klarica s Medicinskog fakulteta u Zagrebu eksperimentalno su dokazali da se regulacija volumena likvora, njegov nastanak i apsorpcija odvija preko krvnih žila mozga. Tako likvor nema jedno mjesto stvaranja kao ni jedno mjesto nestajanja, nego može nastati i nestati bilo gdje u glavi i može se kretati u svim smjerovima.

Istraživanje hrvatskih znanstvenika naći će se u kolovoškom broju prestižnog časopisa Progress in Neurobiology, koji je već sada dostupan na internetu. Njihova teorija mogla bi dovesti do revolucije u liječenju visokog tlaka u mozgu i hidrocefalusa.

»O tome kako liječiti hidrocefalus i visoki tlak u mozgu odlučit će neurokirurzi. Nas je zanimalo kako nastaje likvor. Ipak, ono što smo saznali ukazuje na to da principi po kojima se sada liječi visoki tlak u mozgu i hidrocefalus nisu zasnovani na realnom stanju, jer se ne otklanja uzrok, nego se liječe posljedice«, kaže dr. Orešković. S obzirom na to da je s kolegom pružio znanstvenoj javnosti na uvid drugačiju znanstvenu podlogu, očekuje da će ona pomoći da se nađu drugačija i pametnija rješenja za liječenje tih ozbiljnih bolesti. Iako hrvatski znanstvenici već godinama rade na istraživanju cerebrospinalne tekućine, njihova istraživanja dugo su ignorirana.

»Znanost, a posebno medicinska znanost konzervativna je i to je u redu, jer gdje bismo došli kada bi se medicinske terapije mijenjale nakon svakog znanstvenog članka? Tako je, naravno, došlo i do otpora kada smo mi pokušali srušiti hipotezu o likvoru, koja je postavljena još 1919. godine. Sa znanstvenim hipotezama je stvar jasna – ako idete u prilog nekoj postojećoj hipotezi, to ide lagano, jednako kao i ako imate neku hipotezu o nečemu što još nitko nije dokazao. No, kada iz temelja mijenjate neku klasičnu znanstvenu hipotezu, onda je stvar teža. Zato su nas, kada smo iznosili i objavljivali svoje eksperimentalne članke, ignorirali, nitko od znanstvenika nije nas citirao u svojim radovima«, tumači dr. Orešković.

Sada bi se to moglo iz temelja izmijeniti, iako dr. Orešković priznaje da ne zna kada će njihova saznanja izmijeniti medicinske udžbenike, no nada se da će to biti relativno brzo.

Do sada se razvoj hidrocefalusa objašnjavao kao posljedica neravnoteže između stvaranja i apsorpcije likvora, pri čemu se više likvora stvara no što se apsorbira, a rezultat je abnormalno povećanje likvora unutar mozgovnih klijetki. Posljedično, događa se i povećanje intrakranijskog tlaka. Povećani, pak, tlak u mozgovnim klijetkama postupno uzrokuje propadanje mozgovnih tkiva. S obzirom na to da su kod male djece lubanjski šavovi otvoreni, istodobno se povećava i lubanja te nastaje prepoznatljiv oblik vodene glave. Od hidrocefalusa boluje jedan posto svjetske populacije, a neurokirurškom ugradnjom pumpice likvor se odvodi u slijev jugularne vene ili u peritonejsku šupljinu, čime se djeci pomaže u preživljavanju.

Rad dvojice hrvatskih znanstvenika, međutim, jasno ukazuje da se razvoj hidrocefalusa ne može objasniti neravnotežom u nastajanju i nestanku likvora. »Ne mogu procijeniti koliko bi moglo proteći od našeg dokaza do promjene u liječenju. Činjenica je da smo napravili promjenu koncepta u tumačenju fiziologije likvora i razvoja hidrocefalusa. Postojanje hidrocefalusa je upravo dokaz da fiziologija likvora s tokom poput rijeke jednostavno ne može biti takva«, kaže dr. Orešković.

Dodaje da se početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća smatralo da će se proučavanjem likvora moći dobiti odgovori i za razna psihijatrijska stanja. Tako se proučavalo mijenjanje razine transmitera kod shizofrenije, no nisu dobiveni zadovoljavajući odgovori. Mozak je glavni živčani sustav, ali iz krvi ne možete vidjeti što se događa u njemu. Nada se polagala u likvor s obzirom na to da likvor nema barijeru s mozgom. Smatralo se da sve što se događa u mozgu mora biti vidljivo u likvoru. No, to ne funkcionira na taj način s obzirom na to da likvorova cirkulacija nije takva. Vidimo samo ono što se zbiva u leđnoj moždini, ali ne i u samom mozgu.

»Neke veće stvari spuštaju se u moždinu i zato ima smisla kada se rade punkcije pri određenim zaraznim bolestima da bi se otkrio, na primjer, meningitis. No, ti zadovoljavajući odgovori pri dijagnostici zaraznih bolesti ujedno su i razlog zašto se pogrešno tumačilo da takva cirkulacija kroz likvor od mozga postoji«, zaključuje dr. Orešković.

Izvor: Vjesnik, Zagreb

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*