I Dragan Čović je zaslužan za Komšićevu “pobjedu”

Umjesto poduzimanja konkretnih koraka, uključujući i bojkot izbora, Čović je prihvatio “pravila” po kojima igra Komšić te mu pokušao parirati sklapanjem sporazuma s Miloradom Dodikom. Dometi takve politike su jasno vidljivi, i to ne samo u rezultatu izbora, nego i u njihovoj interpretaciji

Piše: Ivica MAJIĆ

Željko Komšić, koji će i nakon ovih izbora obnašati dužnost člana Predsjedništva BiH osvojo je, prema trenutačnom stanju, tj. nakon obrađebih 93,28 posto biračkih mjesta, 315.659 glasova, a svi njegovi protukandidati, ako ih ima smisla tako nazivati, još 147.329 glasova. Sveukupno je to 462.988 glasova.

Devet kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva osvojilo je zajedno 433.724 glasa (prvoplasirani Bakir Izetbegović 151.034 glasa, a trojica kandidata za srpskog člana Predsjedništva osvojila su ukupno 559.697 glasova (prvoplasirani Nebojša Radovanović 279.090 glasova)

U postocima to izgleda ovako: kandidati za hrvatskog mjesto u Predsjedništvu zajedno su osvojili 31,8 posto glasova, kandidati za bošnjačko mjesto 29,8 posto, kandidati za srpsko mjesto 38,4 posto glasova.

Ne treba biti osobiti pametan pa zaključiti što se (i) na ovim izborima dogodilo. Već u izbornoj noći predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović poručio je: “I ovaj put su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH i to uvjerljivom većinom. Time se šalje jedna jasna poruka.”

No, dobar dio odgovornosti – ili zasluga, ovisno o kutu gledanja – za Komšićev izborni “uspjeh” je upravo na Čoviću. On je, kao čelni čovjek najjače stranke s hrvatskim predznakom propustio u četiri godine, koliko je prošlo od prethodne Komšićeve “pobjede”, dovoljno jasno i odlučno kazati da takve “pobjede” nisu legitimne i da se izbori više ne mogu održavati po pravilima koja ih omogućuju.

Propustio je poduzeti odgovarajuće akcije, od onih pred domaćim Ustavnim sudom, međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava pa do Europskog suda pravde, a ni na polju “čiste” politike se nije proslavio.

Umjesto poduzimanja konkretnih koraka, uključujući i bojkot izbora, Čović je prihvatio “pravila” po kojima igra Komšić te mu pokušao parirati sklapanjem sporazuma s Miloradom Dodikom. Dometi takve politike su jasno vidljivi, i to ne samo u rezultatu izbora, nego i u njihovoj interpretaciji.

Evo jedne od njih: “Platila se još jedna cijena, cijena da je pozvano bošnjačko biračko tijelo od strane predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da ne glasa za Željka Komšića a istovremeno nije pozvao predstavnike srpskog naroda iz Federacije da ne glasaju za Borjanu Krišto što proizilazi iz dogovora Dodik- Čović.” (Vehid Šehić, Deutsche Welle)

Komšićeva je “pobjeda” mogla biti sjajna šansa za početak ofenzive protiv nakaradnog izbornog sustava. No, Čović ju sporazumom s Dodikom pretvorio u polušansu.

7 Comments

  1. Teško je stvarno prodrijeti u razmišljanje komentatora koji uopće ne zna što piše. No drago mi je da i Sarajlije tvrde da ke Komšić trojanski konj, i to bosanski brdski konj (autohtona vrsta). Svi kritičari travanjskoga paketa morali bi znati da se Komšić ne bi dogodio 2006, ali niti 2010. A koliko su energije potrošili kardinali i biskup, Ivo Sanader, Ljubići i Raguži da nas u to razuvjere. Sad ćemo vidjeti tko će prvi prodati nacionalni interes i potrčati pod skute najboljeg učenika reisa Cerića, Zlatka Lagumdžije. Proklet bio tko to napravi i cijelo mu obiteljsko stablo!

  2. Morate znati da je Paddy Ashdown omogucio da druga dva naroda mogu npr. Hrvatima izabrati clana predsjednistva i itd. Mislim da je glupo prebacivati loptu, a da su sarajevski Hrvati ostavljeni na cjedilu tu ima istine

  3. IMA ISTINE I ODAVNO SU HRVATI SARAJEVA NAPUŠTEN I PREPUŠTENI SAMI SEBI OD HDZ I DRAGAN ČOVIĆA U SARAJEVU.

  4. Postovani hercegovci!

    Zamislite kako je hrvatima u Sarajevu-Imaju ”Komsica” a HDZ ih se odrekao odavno, ne znam kako neke ljude nije stid, cast izuzetcima…

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*