I ove godine Kupres je najveće dalmatinsko zimsko odmaralište

I ovi dani pokazuju da je Kupres najveće dalmatinsko zimsko odmaralište. Na skijalištu Čajuša svaki dan se proda više od tisuću dnevnih karata za vučnice. Mnogi ovdje dolaze već godinama, tu su naučili skijati, poput obitelji Grabovac, Bilonić i Plazibat iz Splita.

– Tu smo prvi put stali na skije – kaže Katarina Grabovac. – Sad su i dica naučila skijat, pa nam je lakše. Svak vozi za sebe – veli Katarina. – Imamo sriću što je naša prijateljica Mirjana Bilonić rodom s Kupresa, dodaje. – Ona tu ima kuću, pa se svi smistimo kod nje.

– Za Dalmatince je Kupres najprikladniji za zimski odmor. Ne samo zato što je blizu nego je ovdje sve jeftinije nego u Splitu, Makarskoj ili Dubrovniku. Mislim na iće i piće – kaže Mirjana. No ne uživaju svi gosti Čajuše. Gledamo jednog mlađeg čovjeka koji je, sudeći po nespretnom hodanju u pancericama, očito početnik. A još nespretnije pokušava staviti malog sina na skije. Na pitanje kako se osjeća na Kupresu, žestoko je uzvratio: – Kako ću se osićat, za Gospu, nego jadno i čemerno. Umisto da lipo šetam Rivom.

Ono mene nagovorilo da dođem na snig di mi sve biži ispod nogu. Još moram brinut o dici. Oće ovo, oće ono. I sve plati. Ko je samo ovo izmislio i kaza da je lipo bit na snigu. Ali, kaži ti njoj i dici. A ona – svak iđe, svak iđe na Kupres. Neka iđe, ali ja više neću na skije. Ja sad iđem u hotel, a ona i dica nek se snalaze – kazuje naš sugovornik.

Hotel “Adria-ski” prepun je gostiju kojima se ne skija. Gledam pušače kako guštaju. Sjede fino za stolovima, pred njima kava, pa uživaju u dimu cigarete. Nije ovo Hrvatska gdje se ne smije pušiti u kafićima i restoranima. – Mi pušači smo u Hrvatskoj, kao i čitavoj Europi, zaista poniženi, pa moramo ići vani pušit i drćat na ladnoći. Ovo je gospodski – govori Petar Bilonić.

I u BiH se sprema zakon koji bi trebao zabraniti pušenje u zatvorenim prostorima. No neki drže da bi bilo bolje razvijati “pušački“ turizam. I pozivati pušače u goste. A još ih puno ima diljem civiliziranog svijeta. Kupreška udruga žena organizirala je zaista zanimljivu izložbu rukotvorina u predvorju hotela “Adria-ski”. Tu su predmeti stare tehnike, pleteni terluci, vunene rukavice, kape…

Među njima i nekoliko nakurnjaka, tradicionalnog kupreškog odjevnog predmeta koji je u staro vrijeme, kada se nisu nosile gaće, čuvao “život“. I udavače su ga donosile u djevojačkom ruhu. -Kako su ovako mali? – pita mladu ženu jedan kupac. – Imamo mi raznih veličina, od X do XXL – šeretski mu odgovara žena.

– A može i po narudžbi. Hoćete da vam uzmemo mjeru? – provocira ga ona. -A znaš li ti, čovik, zašto su mali? – obraća se kupcu jedna baka u narodnoj nošnji. Pa bolan, velikim bi z… čovika. Da su veliki, čovik bi pomislio kako žena očekuje … A manjim će čovika osokolit.

ova sezona je pokazala da je zimski turizam rizičan posao. Naime, zbog manjka snijega rijetka su skijališta u pogonu. Investicija u topove za pravljenje snijega na Čajuši pokazala se isplativom. Prije Nove godine umjetnim su snijegom napravljene staze koje su izdržale i južinu proteklih dana. Zimski je turizam glavna gospodarska grana na Kupreškoj visoravni. Upravo zahvaljujući turizmu vratilo se u Malovan nekoliko srpskih ratnih izbjeglica. Poput Borisa Duvnjaka kojega smo zatekli uz cestu niže sela pokraj štanda sa sirom, medom, krumpirima…

– Živio sam u Banjoj Luci, imam tamo kuću, ali nemam posla – kaže Boris. – A ovdje mi obnovljena kuća, imam njive i livade, pa ja i žena držimo pet krava. Pa pravim sir, imam i pčele, a svake godine sadim krumpir na deset duluma. I sve to prodam Dalmatincima. I od toga živim. Ima nas desetak koji ovako radimo – kazuje nam. Boris je nabavio kamp-kućicu u kojoj se grije na plin. Počasti nas kavom. I zaista lijepo je iz tople kućice kroz prozore gledati kako vjetar nosi snijeg. [Petar Miloš / Slobodna Dalmacija]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*