Ili zajednički kandidat ili borba za "utješno" drugo mjesto

Više nema gotovo nikakvih izgleda da se u Bosni i Hercegovini ikakve ustavne promjene provedu prije parlamentarnih i izbora za Predsjedništvo BiH. Čak ni u mjeri kojom bi se udovoljilo presudi Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu koji je, presuđujući u slučaju “Sejdić i Finci protiv BiH”, ustvrdio da ustav BiH diskriminira pripadnike manjina, budući da se oni ne mogu kandidirati, a onda ni biti izabrani, za člana Predsjedništva BiH i delegata u Domu Naroda parlamenta BiH. U četvrtak je u Sarajevu boravila švicarska ministrica vanjskih poslova Micheline Calmy-Rey, koja predsjeda Komitetom ministara Vijeća Europe, kako bi na licu mjesta utvrdila dokle se stiglo s implementacijom Suda za ljudska prava, no jedino što je mogla utvrditi jest da se “rad na usklađivanju ovog pitanja nastavlja”.
Sud u Strassbourgu se – koliko je poznato – nije bavio činjenicom da ustav i izborni zakon dopuštaju da za člana Predsjedništva BiH iz reda jednoga od triju konstitutivnih naroda bude izabran kandidat koji nije dobio većinu glasova pripadnika toga naroda, odnosno da pripadnici jednoga naroda izaberu “predstavnika” drugoga naroda. Sud se, dakle, tom mogućnošću nije bavio, iako je na izborima 2006. “iskorištena” te je u Predsjedništvo ušao kandidat (dominantno bošnjačkog) SDP-a BiH Željko Komšić, premda sve analize govore da nije ni izdaleka dobio većinu hrvatskih glasova, a čak i da jest, i da je takvu mogućnost proglasio diskriminirajućom, ona svejedno ne bi bila otklonjena prije izbora, baš kao što neće biti uklonjena nemogućnost da na neke državne funkcije budu izabrani pripadnici manjina.
Još prije mjesec-dva čelnici hrvatskih stranaka u BiH nadali su se da bi nelogičnost mogla biti uklonjena izmjenom ustava, odnosno usvajanjem ustavne odredbe da se članovi Predsjedništva BiH biraju neizravno, u parlamentu, čime bi ujedno bio riješen problem njihova neuspjeha u pokušajima da izađu sa zajedničkim kandidatom koji bi vjerojatno mogao osvojiti više glasova od kandidata SDP-a BiH. No, budući da od priželjkivanih ustavnih promjena neće biti ništa, pred hrvatskim strankama u BiH sada su dvije mogućnosti – ili će izaći s jednom kandidatom ili će se svaka sa svojim kandidatom natjecati za “utješno” drugo mjesto. Zasad je, sudeći po ishodima ne osobito čestih sastanaka čelnika tih stranaka, vjerojatnija (da ne kažemo – sigurna) ova druga. [Ivan Šabić / Vjesnik]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*