Ilija Jurišić nije bio te sreće da ga uhite Britanci

Ejup Ganić, (ratni) član Predsjedništva Bosne i Hercegovine kojega tužiteljstvo u Beogradu tereti za ratni zločin, doista je imao sreće. Da ga je umjesto britanske identificirala i privela srbijanska policija, velika je vjerojatnost da bi Ganić – sukladno praksi koja je već primijenjena na nekim sličnim slučajevima – bio osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu.

Beogradsko tužiteljstvo Ganića dovodi u vezu sa sukobom branitelja Sarajeva i kolone JNA u povlačenju, koji se odigrao u (tadašnjoj) Dobrovoljačkoj ulici 3. svibnja 1992., tvrdeći da je riječ o ratnom zločinu nad pripadnicima JNA te da je Ganić, kao član Predsjedništva BiH, kriv po zapovjednoj odgovornosti.

No Ganić je, umjesto pred beogradskog, izašao pred londonskog suca koji je, odlučujući o zahtjevu Srbije za njegovo izručenje, konstatirao da u vezi sa “slučajem Dobrovoljačka” nisu podneseni nikakvi novi dokazi u odnosu na one temeljem kojih je Haaški sud svojedobno zaključio da nema elemenata za kazneni progon Ejupa Ganića. Sudac je također ustvrdio da je beogradski sud, na kojemu bi se Ganiću sudilo da je izručen Srbiji, nekompetentan i politički motiviran.

Ganićeve sreće, nažalost, nije bio Ilija Jurišić, Hrvat iz Tuzle, koji je u Beogradu uhićen i osuđen na 12 godina zatvora pod optužbom vrlo nalik onoj temeljem koje je Srbija raspisala međunarodnu tjeralicu za Ganićem. Ilija Jurišić optužen je da je 15. svibnja 1992., kada je bio dežurni u tuzlanskoj službi javne sigurnosti, izdao zapovijed za napad na kolonu JNA koja se, prema ranije postignutom dogovoru, povlačila iz Tuzle prema Bijeljini.

Uhićen je 11. svibnja 2007. u beogradskoj zračnoj luci, prilikom jednog u nizu posjeta Beogradu (Jurišić tvrdi da ih je bilo više od 50!), a u rujnu 2009. osuđen je na 12 godina zatvora, premda njegova obrana tvrdi, i nudi svjedoke koji će to potvrditi, da je samo prenio naredbu “na vatru odgovori vatrom”.

Promatrači na suđenju ističu da je suđenje obilovao neobičnim i nelogičnim odlukama suda (na strani optužbe kao svjedoci pojavili su se ljudi koji nikada u životu nisu bili u Tuzli, a sud je odbio kao svjedoke saslušati osobe koje su izravno bile uključene u ono što se 15. svibnja 1992. odigravalo u Tuzli te zanemario iskaz nekih svjedoka), no sutkinja Vinka Beraha Nikićević je izričući presudu ustvrdila kako je nedvojbeno dokazano da je Jurišić naredio nedopušten način borbe zabranjen po međunarodnom pravu.

Zahtjev za Ganićevo izručenje bio je, kako reče predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko, “usmjeren na reviziju tumačenja rata u Bosni”. Ilija Jurišić je, nažalost, postao žrtva nakane da se ta revizija provede. A da je bio Ganićeve sreće, da je umjesto u Beogradu uhićen u Londonu, danas bi to bila tek jedna neugodna epizoda u njegovu umirovljeničkom životu. [Ivan Šabić / Vjesnik]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*