Josip Vrbošić: Povijest nas uči da u BiH ne treba dopustiti majorizaciju

Dr. Josip Vrbošić, bivši veleposlanik Republike Hrvatske u BiH sudjelovao je u Tuzli, na tamošnjem Pravnom fakultetu, na međunarodnom znanstvenom skupu o temi: “Ustavno – pravni razvoj Bosne i Hercegovine (1910. – 2010.)”. Povod za održavanje navedenog skupa je obilježavanje stogodišnjice od donošenja Zemaljskog ustava (Štatuta) za BiH iz 1910. godine, a Vrbošić je imao izuzetno zapaženo predavanje o pravnom uređenju BiH od prije stotinjak godina s paralelom na uređenje BiH u vremenu u kojem živimo.

– Simpozij, kakav je i ovaj u Tuzli, ne bi imao smisla da on samo podvlači crtu ispod onoga što je bilo, već on mora dati i nekakvu viziju, smjernicu za sutra. Konkretno, moje izlaganje govori o unutarnjem ustrojstvu BiH koje jedan duži period ne doživljava značajnije promjene. Još iz osmanskog perioda, pa austrougarskog, do perioda Kraljevine SHS i Jugoslavije, na ovim prostorima mijenjani su samo naslovi i nazivi ustavnih rješenja, a struktura je ostala ista. Na krupnom planu tadašnje BiH bilo je šest cjelina. Na prvi pogled, bile su to neke prirodne, ekonomske, socijalne, ali ne i etničke cjeline.

Interesantno, i tada je BiH bila simbioza nekih šest cjelina o kakvima se i danas može čuti kada su u pitanju buduća ustavna rješenja. Nije valjda da su oni prije Bosnu poznavali bolje od ovih danas?

– Ono što ja držim da je bilo pozitivno kod tih cjelina je izborni sustav BiH, gdje nije bila dopuštena majorizacija nijednog konfesionalnog elementa nad drugim elementom. Jednostavno, unutar te prirodne cjeline imate jasno definirane konfesionalno-vjerske, odnosno nacionalne odnose. U tom kontekstu mislim da su ti projekti bili uspješni. Može li se to danas primijeniti, možemo li danas na taj način govoriti, to neka suvremeni, aktualni političari kažu.

Je li to znak da znanost državu ipak ostavlja samo političarima? Imaju li znanstvenici pravo iznijeti svoj stav o tome kako državu treba urediti, i uopće, to što znanost kaže pije li vode pred snagom i bahatošću politike?

– Narod bira političare. Nemojte misliti da političari ne čitaju što struka kaže. Čitaju, naravno, samo razumiju li dovoljno, o tom potom. Ali, moj stav je da znanost treba jasno i glasno reći što misli i da se ne treba plašiti politike, a narod neka odluči.

Kako gledate na trenutno ustavno uređenje BiH koje se oslanja na postavke ayjtonskog mirovnog sporazuma. Je li moguće na tim temeljima graditi sistem koji će biti dobar svima u BiH?

– Ja nisam pesimist kada je u pitanju BiH. Ja sam, recimo, umjereni optimist u smislu da procesi koji se događaju i u susjedstvu i šire, utječu na BiH. Bosna je imala teške periode u svom životu, ali ona kao samoodrživa zajednica uvijek je opstajala i ostajala. Žilava je to zemlja… Jedina razlika bila je u tome što je nekada bila ekonomski uspješnija, nekada manje uspješna. Mislim da nakon ovog vremena za koje kažemo da je manje uspješno, dolazi bolje, uspješnije vrijeme. Siguran sam da dolazi, iako se to vama, ponekad, činilo nedostižnim.

Tko je taj u BiH tko nas može povesti u to bolje vrijeme?

– Povest će vas vaši ljudi koje vi izaberete. Uvjeren sam u to. Mi moramo prihvatiti da su izbori volja naroda. Konkretno, posljednji izbori u BiH donijeli su neku promjenu. Ja mislim da ne smijemo širiti pesimizam. BiH je pesimizma preko glave. Morate znati da je BiH zadužena zemlja, ali ona usprkos svim teškoćama nije rasprodala svoje resurse i stoga po automatizmu ima na čemu graditi svoju budućnost.

Nitko se ne treba osjećati majoriziranim

– Hrvatsko pitanje u BiH, temeljem i posljednjih izbora, vidim, došlo je u žižu političkog i javnog interesiranja. Ja, zaista, mislim da i Hrvati u budućem ustavnom rješenju, koje mora biti proizvod dogovora domaćih Hrvata s domaćim Srbima i domaćim Bošnjacima, trebaju biti zadovoljeni. Ne mogu predlagati ta ustavna rješenja, ali ona moraju biti urađena tako da se nitko ne osjeća manje vrijednim, a nipošto majoriziranim.

Svatko, pa i onaj koji na izborima dobije dominantno povjerenje naroda, mora uvažavati onoga do sebe. BiH je sa te strane specifična i ona ne može ići onim klasičnim liberalnim načelima većine kada je u pitanju pravljenje vlasti. Ovdje se moraju miriti stvari koje na prvi pogled možda i nisu pomirljive. No, povijest BiH, zdrava pamet BiH, govore da je stanje  pomirljivosti ovdje oduvijek egzistiralo.

Svi moraju biti ravnopravni

– U referatu koji sam prezentirao na ovom skupu, a on govori o ustrojstvu BiH prema Zemaljskom statutu iz 1910., rekao sam da je i tada, unaprijed, propisima bilo određeno da nijedna zajednica u BiH, bez obzira na promjene politika, ne smije biti izbačena iz te organizacije. Upravna jedinica je prirodna, socijalna i ekonomska zajednica, ali unutar te zajednice moraju biti svi ravnopravni. To je bila jedna korektna egzistencija BiH. Ako je to tada bilo tako, zar danas ne može biti bolje?

Izvor: Dnevni avaz

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*