Josipović će tek upoznati Dodika

Usred opće euforije, nastale nakon što se Ivo Josipović, skupa sa svojim domaćinima poklonio žrtvama sva tri znaka u Republici Srpskoj, ignorirana je činjenica da je gvardijan samostana Sv. Marka fra Mirko Filipović otkazao, unaprijed, inače, utanačeno gostoprimstvo hrvatskome predsjedniku, koji se na Plehanu trebao sastati s hrvatskim političkim prvacima. Tumačeći ovu svoju odluku, fra Mirko je kazao kako je kasno doznao da će visoki gost iz Hrvatske položiti vijenac u Sijekovcu. Gvardijan, naime, tvrdi kako ima pouzdane informacije da se tamo, zapravo, vojne žrtve pokazuju kao civilne, pa, dakle, i nevine. Usto, tamošnja događanja nisu niti sudski istražena.

Taj je svećenik, inače, Josipovića ugostio i u tijeku njegove predsjedničke kampanje. Slovi za velikog Bosanca, a i – svjedočili su mi oni što ga poznaju – sklon je ljevici. Nedvojbeno, idealan domaćin za ovakvog gosta. Pa, ipak, fra Mirko ga nije štedio. Položiti vijenac u Sijekovcu je isto kao da ode položiti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru, kazao je stavši iza svoje odluke o kojoj se, inače, nije konzultirao sa kardinalom Vinkom Puljićem.

I, kao što je već znano, nakon ovoga Josipović se s hrvatskom stranačkom elitom sučelio u crkvi Sv. Juraja, što je, zapravo, i primjerenije; derventski je patron, naime, Mučenik – baš kao, uostalom, i posavski Hrvati. I oni što su protjerani, a, dojam je, još više oni koji su se vratili. Naročito, po svim dostupnim podacima, oni u Derventi i Bosanskome Brodu, gdje je, kažu, sada za SNSD-a gore negoli za (ratnoga) SDS-a. Usto, već i to što se šef jedne države sa svojim političkim sugovornicima mora sastajati po crkvama, sugerira kako u ovom dijelu RS-u nema javne institucije koja bi ih ugostila. Hrvati su ovdje prošlo (svršeno) vrijeme.

Pa, ipak, slučaj Plehan ne treba skandalizirati; hrvatski je predsjednik, kao što bi kazala jedna zagrebačka analitičarka, svoje forsiranje Bosne, započeo izražavanjem žaljenja u Parlamentu BiH i, evo, utvrdio u Srpskoj, kao pretendent na regionalno liderstvo. Uz njegovu osobnu političku i moralnu konstituciju, Josipoviću u prilog ide i to što je Hrvatska trenutačni euro-američki diplomatski favorit. O čemu, vjerojatno više od svega, svjedoči i nedavna posjeta Jadranke Kosor Bijeloj kući, gdje joj je jasno kazano kako su očekivanja Washingtona u regiji, osobito u Bosni i Hercegovini, kada je o hrvatskoj ulozi riječ – golema. Budući se SAD poslije listopadskih izbora, po svemu sudeći, kane ozbiljnije posvetiti središnjem dijelu brdovitoga Balkana, jasno je što ovo znači. Kako se ovdje već dugo proizvodi ne samo (više) višak povijesti nego i višak loših vijesti, u tom kontekstu treba gledati i na već drugu, u prvih 100 dana mandata, Josipovićevu bosansku turneju.

Nije, dakako, kao što to tvrdi raspjevani srpski lider iz Hrvatske i predsjednikov bosanski suputnik Milorad Pupovac, aktualni predsjednik za mjesec uradio više negoli njegov predšasnik za 10 godina. Jer da je tako, ne bi Hrvatska na diplomatskoj karti Europe zauzimala mjesto na kojem je trenutačno. Ali, kazao bi bivši predsjednik, svatko – pa i Pupovac – ima demokratsko pravo da priča gluposti.

No, da je šef hrvatske države probudio nadu i da pokušava utemeljiti novi način prekosavske komunikacije, nitko mu ozbiljan ne može osporiti. Uz opasku kako se nadam da je i Josipović, putujući Posavinom kao nekada Mesić (doduše, samo na proputovanju) vidio kako je eresovski plan za Posavinu – da bude ekološki i etnički čista – u potpunosti uspio. Tamo uglavnom nema – ništa i nikoga. Također, kao gospodin u već ozbiljnim godinama (ali i umjetnička duša), sigurno zna da ljubavi na prvi pogled znaju tragično završiti. Ne dvojim, naravno, kako ga je laktaška lola za prvoga susreta, osobito tijekom banjolučke večere, išarmirala, čak toliko da je i zasvirao: Moj galebe!

Za pjesmu je, bojim se, ipak prerano. Posavina je trenutačno spaljena zemlja, a tek treba vidjeti što će biti od Dodikova poziva Hrvatima da se vrate i naročito od njegove poruke kako će otići u Hrvatsku i osobno im to kazati.

Eh, kad bi se to doista dogodilo, ispričao bih se Pupovcu. U Mesićevo ime. [Josip Vričko / Oslobođenje]

2 Comments

  1. Meni smeta samo što se ide na noge tom seoskom đilkošu ,jer to nije zaslužio niti jednom gestom.Ovakvim posjetama samo mu dižete rejting.Tog čovjeka treba ignorisati a nikako maziti.

  2. A Posavljaci su Josipovića na vrijeme upozoravali: “Ne idite u Bosansku Posavinu, Dodik će vas prevariti.” (Naslov iz Slobodne Dalmacije”)

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*