Josipović nekritički prihvatio mit talijanskih desničara

Predsjednici Hrvatske, Slovenije i Italije – Ivo Josipović, Giorgio Napolitano i Danilo Türk – susreli su se u utorak u Trstu, a povod je bio koncert “Putevi prijateljstva” na koji je trojicu državnika pozvao svjetski poznati dirigent Riccardo Muti. Koncert je navečer održan na najvećem talijanskom trgu, “Piazza Unita d’Italia”, a muzicirali su mladi glazbenici iz triju susjednih država pod ravnanjem maestra Mutija.

Prije koncerta trojica predsjednika sudjelovali su u kratkim ceremonijama prisjećanja na tragične događaje iz prošlosti. Položili su lovorov vijenac na zgradu bivšeg slovenskog Narodnog doma, simbol slovenskog stradavanja, koji je spaljen do temelja 13. srpnja 1920. te na “Spomenik egzodusu” koji simbolizira masovno iseljenje Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije.

Sastanak trojice predsjednika izazvao je veliku pozornost, općenito ga se tumači kao veliki napredak u rješavanju starih nesporazuma i otvaranju novih stranica u odnosima triju naroda. No, riječki “Novi lis” upozorava da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović, u želji da doprinese tom procesu, nasjeo na podvalu talijanskih desničara.

U programu trilateralnog susreta predsjednika Italije, Slovenije i Hrvatske dostavljenog medijima s Pantovčaka navodi se da će trojica predsjednika položiti vijenac na “Spomenik egzodusu”, u znak sjećanja na “350 tisuća izbjeglih Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije”, čime je Ured hrvatskog predsjednika nekritički prihvatio preuveličan broj “izbjeglih Talijana”, koji je proteklih godina poslužio stvaranju mita o progonu Talijana s istočne obale Jadrana, stoji u tekstu Denisa Romca, objavljenom u današnjem “Novom listu”.

Romac dalje piše: “Preuveličavanje broja ‘izbjeglih’ jedan je od ključnih elemenata stvaranja tog mita, zanemarujući sve ono što je dovelo do takvog ishoda, ponajprije činjenicu da su – kako često navodi hrvatski akademik Petar Strčić – prvi esuli bili Hrvati i Slovenci, i to njih oko 100 tisuća koliko ih je etnički očišćeno voljom i sredstvima tadašnje Kraljevine Italije. Iako nikad nije utvrđen točan broj ljudi koji su stradali u fojbama, broj ljudi koji su u nekoliko navrata napustili Slovensko primorje, Istru, Rijeku i Dalmaciju, približno je utvrđen, a on nikako nije 350 tisuća.

Na talijanskoj strani P. F. Rocchi navodi brojku od 350 tisuća iseljenih, dok Luigi Papo de Montona tvrdi da je bilo 410 tisuća iseljenih, poginulih, deportiranih i nestalih. Grupa talijanskih autora u knjizi ‘Storia di un esodo: Istria 1945-1956’ iz 1980. navodi da je broj talijanskih iseljenika oko 200 tisuća, što je približno spoznajama hrvatskih autora.

Ugledni hrvatski demograf Vladimir Žerjavić bavio se i problemom iseljenih Talijana te došao do podatka da je iz Hrvatske iseljeno oko 186 tisuća, a zajedno sa slovenskim dijelom nešto više od 200 tisuća.

Međutim – što se često i namjerno zanemaruje – taj broj ne skriva samo iseljene Talijane, jer su iseljavali i Hrvati i Slovenci, naročito pedesetih godina, od kojih su mnogi završili u prekomorskim zemljama, Americi, Australiji i Južnoj Americi.

Osim toga, kako navodi dr. Strčić, po državnim popisima Kraljevine Italije u svim trima talijanskim provincijama na istočnoj obali Jadrana živjelo je ukupno oko 410 tisuća stanovnika.

Termin ‘izbjegli’, odnosno talijanski esule, što ga koriste na spomeniku u Trstu i što ga opet nekritički prihvaća Ured hrvatskog predsjednika, samo djelomično pokriva sve navedene slučajeve. Jedan dio iseljenih Talijana, i to onaj veći, napustio je Hrvatsku i Sloveniju na temelju međunarodnog ugovora, napuštajući jugoslavensko i prihvaćajući talijansko državljanstvo. U Josipovićevom uredu prešli su i preko činjenice da će trojica predsjednika danas odati počast pred simbolima slovenskog (slovenski Narodni dom) i talijanskog stradanja (spomenik esulima), dok će hrvatsko stradalništvo u Trstu ostati bez neposrednog komemoriranja.”

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*