Kako je Federalna TV zalutala u Tomislavgrad

Federalna televizija nije se sjetila obići duvanjske škole, nije im palo na pamet sjetiti se da možda u gradu postoje nekakvi sportski klubovi i sportaši od kojih su neki i prvaci države. A država nikada nije došla do Tomislavgrada. Ni ova, ni ona. Bilo prvaka ili ne bilo

Piše: Berislav Jurič | Bitno.ba

Valjda da pokaže kako je svačija, Federalna televizija zaputila se u Tomislavgrad snimiti, ničim izazvana, prilog. Kao da Tomislavgrad ne nosi sve osobine bosanskohercegovačkih malih gradića, pa je čudno što se mladi iseljavaju, što posla nema, što su polja zapuštena i kuće prazne.

Povod dolaska Federalne televizije je Termoelektrana Kongora, projekt o kojem se dugo nije pričalo, a kojeg su Duvnjaci u startu osudili na dim.

Usput su reporteri Federalne televizije postavili pitanje ima li budućnosti mladima u Tomislavgradu te podsjetili na priču kako je to kraj iz kojeg se uvijek iseljavalo i kako mu je to postalo zaštitni znak.

Kako bi ispravili to što nisu nikada uvrstili Tomislavgrad u serijal 60 minuta i poslali Avdu Avdića da snimi epizodu posjete zaboravljenim gradovima u jednom danu prilog iz Tomislavgrada prikazan je čak četiri puta. Federacija danas, pa Dnevnik, pa repriza svega toga. Potrudili su se ispraviti sve one godine što kamera nije bilježila duvanjske probleme. Zato se nije potrudila novinarka koja je prolog napravila u krugu od deset metara, pa nije pronašla mlade ljude koji su se vratili i uspjeli u Tomislavgradu.

Pružila je mikrofon u obližnjem kafiću na kolodvoru, nespretno napomenula kako su to jedini kafići i zaključila kako ljudi ne žele o svojoj muci pričati pred kamerama.

Nepostojeći ITC Tomislavgrad javio se uživo iz zaboravljenog grada. Načelnik je dnevnu priču ponovio u noćnom dnevniku stojeći poput kipa ispred crkve. To je mjesto na koje vodi sve televizijske ekipe kad ga dođu snimati. FTV je bila druga. Valjda se srami svega ostalog u gradu. Nije ispustio spomenuti svoju stranku nekoliko puta – iako ni stranka prije njega nije bila ništa bolja – bocnuo je novinarku u sarajevskom studiju iz duvanjskog mraka što nije upućena u grad o kojem govori i to je bilo to. O termoelektrani će odlučiti Duvnjaci.

Čovjek pored njega, inače pobornik borbe protiv termoelektrane, uopće nije znao zašto se bori. I on je ponovio svoju priču, a nije toliko star, pa je FTV mogla zaključiti kako mladi ostaju i bore se. Doduše, svatko kako zna i umije.

Federalna televizija nije se sjetila obići duvanjske škole, nije im palo na pamet sjetiti se da možda u gradu postoje nekakvi sportski klubovi i sportaši od kojih su neki i prvaci države. A država nikada nije došla do Tomislavgrada. Ni ova, ni ona. Bilo prvaka ili ne bilo.

Zato je bilo lakše zaključiti kako mladi odlaze i kako se treba vidjet što će biti s termoelektranom i s poljem koje ne nekad hranilo. Mudar zaključak nepostojećeg ITC-a Tomislavgrad, uz tople želje kako se nadaju se da će u Tomislavgradu biti više ”ostanaka nego odlazaka”…

Iznenadi se čovjek kad vidi neki izgubljeni grad na televiziji. No izgubljeni ljudi u tom gradu vjerojatno neće vidjeti nespretan prilog i nespretne domaćine, jer većina je davno kupila opremu potrebnu da hvata signale televizija iz države kojoj daje vodu iz najvećeg umjetnog jezera u Europi. I čiji novinari naprave puno veći krug kada prave prilog.

Iznenadi se čovjek kad vidi svoj grad na televiziji. I kad vidi da nije istina ono što govore i da su tri snimljena kadra daleko od istine. Federalna televizija pokušala je ispraviti svoje nedolaske, a mnogi Duvnjaci kad vide prilog objavljen na internetu, jer mali broj njih gleda televiziju za svakoga, vjerojatno će im poželiti što više nedolazaka…

Da manje sramote sebe i svoje domaćine.

2 Comments

  1. Zanimljivo Muslimanska Televizija (federalna?)Stoce oni govorit o hrvatima, kada za nji Hrvati ne postoje. Muslimanska mrznja ide toliko daleko da to nisu Hrvati za nji tosu bosanski katilici.

  2. Ali ali,za njih zasigurno da nepostojimo,poslije činjenjenica i otkrivanja njihovih namjera i pokolja naši sela u srednjoj bosni i pokušaj osnivanja islamske države,kao štose i pokazalo tijekom domovinskog rata,osnivanjem islamski postrojbi, je alija izjavio 51 posto muslimanska država ! Kao što činjenice i povijest govori u vrijeme okupacije ovih područja od turaka 1463godine i nasilno islamiziranje domaćeg stanovništva sve do unazad 150godina,nikakvog dobra nisu donijeli(normalno kontra mišljenje imaju poturice koji su izdali svoju vjeru i primili islam) činjenice i povijest govori poturica imaju opasniju ćud nego 10 pravih turaka,kao što su svog,našeg posljednjeg hrvatskog kralja tomaševića na prevaru ubili a kasnije posljednjoj hrvatskoj kraljici katarini kosači oduzeli sinove i odveli u carigrad današnji istambul i poislamili i vratili kao janjičare u borbu protiv svog naroda.Stim da je kraljica katarina morala izbjeć pod najezdom turaka u egzil-Vatikan -Rim.lKraljica Katarina je, osjećajući da joj se bliži smrt, 20. oktobra 1478. godine počela sastavljati svoju oporuku. Prvo je navela da želi biti pokopana u crkvi Santa Maria in Aracoeli, a zatim je izrazila svoju nadu u oslobođenje Bosne. Imajući na umu velikodušnost koju su prema njoj pokazali pape Siksto IV i Pavao II, u svojoj oporuci napisala je kako Bosansko kraljevstvo povjerava svoju zemlju Bosnu Svetoj Stolici dok se njena djeca ne vrate kršćanstvu. Pošto se pobrinula za svoje fantomsko kraljevstvo, Katarina je raspodijelila ostatak svog novca, nakita i odjeće među svojim vjernim dvorjankama i slugama, te djeci, ali opet pod uvjetom da se vrate kršćanstvu. Sinu je ostavila mužev srebreni mač, naznačivši da se isti treba predati Balši Kosači, sinu njenog brata Vladislava, ukoliko Šimun ostane musliman. Crkvi Santa Maria in Aracoeli ostavila je svoj kraljevski plašt sačinjen od zlata i svile.

    Kraljica Katarina je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Santa Maria u Aracoeli. Proglašena je blaženom, a dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovinu slave Hrvati katolici, posebno franjevci Bosne i Hercegovine.Posljednji hrvatski kralj Stjepan Tomašević 1463 godine na prevaru uhvaćen a zatim ubijen je na brdu iznad grada jajca,od ruke turske poturske, gdje i danas Hrvati posjećuju to mjesto na sjećanje posljednjeg hrvatskog kralja.Kao što sam pisao gore nikakvog dobra nisu donijeli,protjerivanjem turaka s ovih područja 1714 godine tj.zajedničkim snagama hrvata,grnogoraca,srba ,bugara,rumuna tj.kršćana Ostavili su 76 posto nepismenog stanovništva u bosni što je i danas izraženo i danas u nasljeđe 2 miliona poturica.Stim se može zaključit,posljednji pokušaj dogovaranja s njima dase ova hrvatska republika stavi pod hrvatski barjak je propao,kao što govori završetak ovog rata,obustava dejstava na banja luci,priznavanja republike srpske od franje tuđmana u dejtonu,služit će kao vaga i živi zid za daljnje širenje islama.Zaključak:Stim da su izdali svoju vjeru ubili svog kralja evo im sad za neprijatelja vlasi koje su turci doveli sa sobom na ova područja tj.današnji srbi koji jedva čekaju nastavak poluvremena,tražilisu gledaće.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*