Kako je Stanimirović organizirao sanitet u okupiranom Tovarniku

Vojislav Stanimirović, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), članice vladajuće koalicije u Hrvatskoj, svjedočio je u petak na Županijskom sudu u Vukovaru u procesu koji se protiv 14-orice optuženih u odsutnosti vodi zbog genocida i ratnog zločina počinjenim 1991. nad civilima nesrpske narodnosti u Tovarniku, na samoj granici sa Srbijom.

Kako su objavili hrvatski mediji, Stanimirović je na sudu izjavio da je po ulasku tadašnje JNA u Tovarnik 25. ili 26. rujna 1991., u selu bio dvaput toga dana jer je prethodno u Šidu mobiliziran sa zaduženjem da, kao liječnik, organizira sanitetsku službu za zapadni Srijem.

Rekao je da u selu vladao kaos, da su kuće Hrvata bile posebno „označene“, no da nije vidio nikakva zlostavljena civila ili ratnih zarobljenika, niti je zna tko je zapovijedao selom u koje je ušla valjevska jedinica i u kojem je ostalo „par stotina“ civila.

Većinu od 14 optuženih poznaje, neke je u Tovarniku tada vidio u SMB ili milicijskim odorama s oružjem, no ne zna što su radili.

I sam je, kao organizator saniteta, nosio je SMB odoru, a prvu ambulantu formirao je u Tovarniku gdje je za liječnicu došla njegova supruga, a u okupirani Tovarnik prvi put je došao, kako je rekao, po ranjenog poručnika JNA i tada je četvero Hrvata koji su izašli iz podruma iz sela izvezao u Šid. Drugi put je došao jer je njegov bivši pacijent, kojeg je prije rata liječio kao psihijatar, bio zarobljen zamotan u hrvatsku zastavu sa šahovnicom te i njega odvezao u Šid.

Stanimirović je znao za zatvor u tzv. Cvejićevoj kući gdje je vidio „20-tak ljudi hrvatske nacionalnosti koji su imali radnu obavezu“. U kuću u kojoj je bila i milicija „nije ulazio“ već je jednom dovezao suprugu da kao liječnica konstatira smrt „čovjeka koji je umro“, a drugi put bio pozvan zbog veterinara kojem su našli sanitetsku torbu i zbog lijekova sumnjali da je drogirao ‘zenge’.

Danas se javnosti priopćenjem obratila Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik, koja daje neke dodatne informacije. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića policiji za odvođenje supruga Marijana Popovića.

Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović svjedočio je u petak na glavnoj raspravi za ratni zločin i genocid počinjen u Tovarniku. Rekao je da poznaje sve optužene, neki su mu i rođaci, ali on ne zna što su radili za vrijeme rata, osim Jove Janjića, za kojeg nakon skoro 20 godina zna da je pucao u Marijana Popovića, što po svjedočenju Slavice Popović ne odgovara istini.

Bivši zatočenik Đuro Dominiković 11. veljače 2011. godine na sudu svjedoči da je upravo Vojislav Stanimirović dolazio u ‘plavu sobu’ u kući dr. Cvejića, u prostoriju gdje su tukli zarobljene osobe. On je došao i utvrdio smrt Ante Markanovića, koji je umro od batina 1. listopada 1991. godine oko 8 sati. U svom svjedočenju, međutim, Stanimirović iznosi da je njegova žena Leposava konstatirala smrt Ante Markanovića, dok je on nju vani čekao. Taj dan je deset ljudi odvedeno iz kuće dr. Cvejića i svi su ubijeni.

Govorio je o slučaju ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića, te je pred sucem i odvjetnikom i ostalim nazočnima, istaknuo da on s tim nema ništa.

Imamo informaciju od Slavice Popović da su optuženi Stevo Srdić i jedan vojnik iz Šida početkom listopada odveli njenog supruga autom prema Ilači, istjerali ga van i pucali u njega, te ga pogodili u predjelu vrata.

Marijan se nakon toga ranjen dovukao do svoje obiteljske kuće u Tovarniku. Supruga svjedoči da ga je nekoliko dana skrivala. Onda je došao Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA i ‘šef saniteta i glavni za zdravstvo za područje zapadnog Srema’ i rekao: Slavice, gdje ti je Marijan, mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega.

Slavica svjedoči da su poslije došla četvorica iz njihove milicije i odvezli njenog supruga ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića. Nakon određenog vremena Ivan Pavlešević pronašao je mrtvo tijelo na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali. Nakon progonstva 1997.godine Vladin Ured za zatočene i nestale na čelu s pukovnikom Ivanom Grujićem, pokušao je pronaći tijelo žrtve Marijana Popovića, ali ga nije našao.Tijelo je u međuvremenu preseljeno na nepoznato mjesto, tako da i dan-danas obitelj ne zna gdje je tijelo i grob.”

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*