Kako je Udba “anketirala” Brunu Bušića

brunobusic2 Što ti se čini je li bolji stari sistem ili današnji? Tako je glasilo jedno od deset pitanja na koja su u anonimnoj zadaći godine 1956. odgovarali učenici imotske gimnazije, a za koju je kasnije utvrđena da ju je “za svoje potrebe” organizirala Udba, piše dr. sc. Anđelko Mijatović u knjizi “Bruno Bušić – Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.)”. Bruno Bušić, šesnaestogodišnji učenik tadašnjeg VI. razreda (po sadašnjem sustavu II. razred) imotske gimnazije, odgovorio je ovako: “Naravno da sistem stare Jugoslavije nije bio dobar, ali isto tako ni današnji sistem ne valja iako je nešto bolji. Za vrijeme stare Jugoslavije bilo je dosta gladnih, žednih, bosih, golih, ali ima ih i danas, iako u manjem broju.
Međutim, svaki dan raste broj nezaposlenih. Stara Jugoslavija je zato dopuštala veću slobodu mišljenja, dok je sada novi sistem skučio slobodno izricanje misli i ugušuje svaku klicu narodnosti. Narodna Republika Bosna i Hercegovina nije dodijeljena Hrvatskoj iako Hrvatska ima na nju svoja pradavna prava, a to bi morala Srbija svakako priznati. Kako je Srbiji priključena Vojvodina i Kosovsko-Metohijska oblast, tako bi i Hrvatskoj morala biti priključena Bosna i Hercegovina. No, osim toga Srbi vode propagandu u Bosni i Hercegovini te šalju svoje učitelje i profesore među Hrvate, koji vrše posrbljivanje na više načina. Štampa srpska također nastoji što više prodrijeti u područje Bosne i Hercegovine. Mislim da nije potrebno spominjati masovno ubijanje zarobljenika za vrijeme rata i u razdoblju poslije rata i ostala nasilja.”
Bušić je zatim upozorio da jednakost, ravnopravnost i sloboda vjere ne postoje “nigdje nego na papiru”. Tu je misao iskazao još jednom tvrdnjom: “Slobode vjere nema, ravnopravnosti također, a o jednakosti da i ne govorimo.” U nastavku odgovora na isto pitanje Bušić kritizira Titov i Jovankin luksuz i iznosi da radnik, seljak i službenik žive u oskudici. Svoje mladenačko, ali vrlo ozbiljno razmišljanje zaključuje ovako: “U novom sistemu ima mnogo dubokih rupa koje bi trebalo što prije zatrpati ako se ne želi nova revolucija koja bi ih zatrpala leševima. Te se rupe mogu jedino zatrpati ako se dade sloboda štampi, koja bi upozorila na njih”.
Uprava imotske gimnazije o svemu je tomu izvijestila Udbu u Imotskom i predala joj original Bušićevih odgovora i odgovore drugih gimnazijalaca. Na to upućuje činjenica da je Ivan Šodan, tadašnji šef Ispostave unutrašnjih poslova u Imotskom, 1. lipnja 1956. dopisom obavijestio “Državnu bezbjednost Odjela unutrašnjih poslova kotara Makarska” o “slobodnim odgovorima jednog đaka iz imotske gimnazije koje je dao pismenim putem na postavljena pitanja”. U dopisu je naveo i to kako je provjeravanjem otkriveno da je autor tih odgovora “Bušić Bruno, sin Josipa, iz Vinjana Donjih, učenik VII. razreda gimnazije.
Zbog iznesenih gledišta u “anonimnoj” zadaći, Bruno Bušić nije odmah imao nekih većih neugodnosti i problema, izuzme li se “otvoren” razgovor s razrednikom. Ali već sljedeće godine, koliko se vidi iz dostupne Udbine tadašnje dokumentacije, on i većina njegovih kolega predmet je Udbina sustavnog praćenja.
Izvor: Imotski.net

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*