Kardinal Puljić je zaslužio bolji tretman ovdašnjih vlasti

Ionako komplicirane nacionalne i političke probleme u Bosni i Hercegovini dodatno je pogoršala nečovječna, ali zakonski dosljedna, odluka Općinskog suda o deložaciji Vinka kardinala Puljića iz dijela njegove rezidencije. Ono što šokira je šutnja mnogih koji su se, prema naravi stvari, trebali izjasniti o ovom problemu. Stoga nije čudo što je u narodu popularna izreka: „Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer pokaže svoj trag.“

Jedan od onih koji nisu odlučili šutjeti nego se aktivno uključiti u iznalaženje problema je Gradimir Gojer. On trenutno obnaša dužnost direktora Narodnog pozorišta, član je Napretkove središnje uprave te vijećnik Gradskog vijeća Sarajeva. S njim smo razgovarali o aktualnom političkom trenutku u kojem se nalaze Hrvati Sarajeva, deložaciji kardinala Puljića, Napretku i općenito o kulturi…

Poštovani gosp. Gojer, nedavno ste uputili otvoreno pismo gradonačelniku Sarajeva gosp. Aliji Behmenu u kojem iznosite tvrdnju kako se u glavnom gradu BiH vrši sistematski progon katolika. Tom prigodom tražite ozbiljnu analizu „nestajanja katolika s teritorija grada Sarajeva“. što vas je nagnalo da sada napišete to pismo?

Vidite, napisao sam to pismo sada jer sam smatrao kako je ovo trenutak u kojem treba reagirati. Podsjetit ću vas, odnosno podsjetit ću vaše čitatelje, da sam svojedobno kad sam bio ministar kulture i sporta Sarajevske županije javno na skupštini tražio da se poštuje i počne primjenjivati odredba o konstitutivnosti hrvatskoga jezika u komunikaciji u Sarajevskoj županiji. Zatim, u više prilika u Gradskom vijeću grada Sarajeva govorio sam o ugroženosti Hrvata katolika u Sarajevu, s posebnim naglaskom na zapošljavanje mladih Hrvata katolika, odnosno na njihovo nezapošljavanje. Kad sam vidio da svi moji napori padaju u vodu, a da se kao vrhunac odnosa prema Hrvatima katolicima pojavljuje praktično negiranje vrhovnog pastira među katoličkim pučanstvom, Vinka kardinala Puljića, odlučio sam o tome javno progovoriti u pismu upućenom gospodinu Behmenu. Naravno, ovo pismo je moglo doći i ranije. Međutim, nisam imao potrebu govoriti u medijima dok sam imao mogućnost govoriti na skupštini Gradskog vijeća Sarajeva. Onog trenutka kada na moje vapaje Gradsko vijeće nije odgovorilo na pravi način odlučio sam ovaj potez koji je napravila sudbena vlast u odnosu prema kardinalu Puljiću iskoristiti za pismo gosp. Behmenu u kojem od njega tražim, a ne tražim samo tim povodom nego tražim svim povodima prema Hrvatima katolicima u Sarajevu, jednu njegovu intervenciju. Posebice insistiram u pismu analizu, da tako kažem, „curenja Hrvata“ iz ovoga grada, odnosno prekriživanje Hrvata, kako je to jednom prigodom uzoriti kardinal Puljić rekao: „Nemojte nas prekriživati!“

Mislite li da je sada možda kasno za ovakve postupke?

Pazite, nije kasno nikada, iz jednostavnog razloga što ne mogu vjerovati da će ova zemlja nestati kao takva i ne mogu vjerovati da će katolički puk nestati! Pročitao sam da je kardinal u jednom od svojih posljednjih intervjua pokazao da prema podacima Crkvenih vlasti ipak još ima 15.000 katolika u Sarajevu. Ne smatram da tih 15.000 katolika treba prepustiti, da tako kažem, stihijskom ponašanju ovdašnje vlasti prema njima i da treba dignuti ruke od sudbe Hrvata katolika u ovom gradu. Mislim da se trebamo organizirati jer nije cjelokupno djelovanje u političkom djelovanju stranaka. Djeluje se na različite načine. Život koji nam je darovao Bog je mnogo raznovrsniji od stranačkog života i smatram kako imamo još dovoljno mjesta i vremena učiniti napor kako bi Hrvati dobili onu poziciju u Sarajevu koju objektivno zaslužuju.

Sudsku odluku o deložaciji kardinala Vinka Puljića iz dijela svoje rezidencije smatrate samo vrhom „piramide sistematskog progona katolika iz Sarajeva“. Znamo kako sudske odluke ne treba komentirati, ali ovdje je, očigledno, riječ o nečovječnom zakonu. Ima li izlaza iz ovog „začaranog kruga“?

Nedavno su bili Izbori u ovoj državi i izabrane su nove vlasti. One će se, nadam se, vrlo brzo konstituirati. A čak i ako to ne bude uskoro, bit će poslije Nove godine, ali će se konstituirati. Tu vlast očekuje dosta posla. Između ostalog, očekuje ih i posao promjene Ustava i unutar te promjene i niza podzakona i zakona. Jedan od tih zakona je zasigurno i ovaj zakon o imovini koji je bio poguban u slučaju kardinala Puljića. Duboko sam uvjeren da ti zakoni neće biti samo redizajn nego da će doživjeti potpunu promjenu u suglasju s europskom uljudbom i s europskom zakonskom regulativom.

Država i vlast imaju novaca kada treba omogućiti stanove za članove vladajuće strukture, međutim, kada treba pomoći kardinalu Puljiću koji je od početka stvaranja države BiH uvijek jednako govorio da je ovo domovina svih naroda koji žive na njezinom prostoru, odjednom nema sredstava. Kakvu nam poruku time šalju strukture vlasti?

Vlast je poslala vrlo jasnu poruku da katolicima više nema mjesta u državi Bosni i Hercegovini i da su katolici de facto, kako je to lijepo rekao kardinal Puljić, prekiženi.

U takvu odluku vlasti ja, kao građanin ove države, jednostavno neću vjerovati. Smatram da je kardinal Puljić, ne samo svojom pozicijom najprije među katolicima u ovoj državi, nego i svojom pozicijom u kardinalskom zboru u Vatikanu, a posebno svojom pozicijom velikog humaniste u državi BiH zaslužio puno bolji tretman. Posljednji potezi koje su napravile gradske vlasti na čelu s gradonačelnikom Behmenom nakon sramne sudske odluke, kao i posljednji signali koji dolaze iz vrha Federacije BiH i iz vrha Sarajevske županije govore da bi se mogla promijeniti pozicija kardinala Puljića, odnosno da bi se mogao promijeniti odnos prema njemu i njegovom boravištu iz kojeg su ga željeli deložirati. Zaista vjerujem da se i ovim apelima, kad je u pitanju kardinal Puljić, mijenja svijest o tomu kako treba postupati s vrhovnim pastirom katolika. Kard. Puljić je jedan od ljudi koji je ne samo dokazao da je zaljubljen u Sarajevo i BiH, nego je u najtežim danima države Bosne i Hercegovine grmio sa crkvenih, ali i drugih govornica da treba biti domoljub kad je u pitanju Bosna i Hercegovina. Sad je red da mu BiH bar djelomično vrati za ono što je on uložio.

Čini li vam se oni koji godinama pričaju o ugroženosti Hrvata, sada kada imaju konkretan slučaj pred sobom, šute?

Prestravljen sam šutnjom koja se dogodila nakon ovog slučaja. Očekivao sam da će se oglasiti Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca. Očekivao sam da će se oglasiti sve političke stranke u BiH, akademska zajednica… Nažalost, oni kojima su puna usta države BiH, pri nasrtanju na jednog od onih koji najviše štite tu državu, a to je kard. Puljić, šute. Ta šutnja nije samo zastrašujuća, ona je i upozoravajuća.

Možemo li nepravde koje doživljavaju, primjerice Bošnjaci u nekim dijelovima Hercegovine, povezati s ovim što se događa Hrvatima u Sarajevu?

Možemo, ali ne bi trebalo povezivati. Kad se govori o političkoj situaciji u BiH stalno se spominju tzv. logike spojenih posuda. Mislim da je slučaj svakog čovjeka i naroda u BiH jedinstven slučaj. Treba ga promatrati jedinstveno. Treba pokazati više humanosti prema svakom čovjeku u BiH na bilo kojem dijelu teritorije, u bilo kojem političkom realitetu živio, odnosno na bilo kojem zemljopisnom dijelu živio. Ne bih povezivao te slučajeve. Kao što osuđujem ovo što se događa kardinalu, tako sam osudio neke događaje koje su doživjeli pojedini Bošnjaci u Hercegovini. Hercegovac sam i smatram da je Hercegovina jedna divna zemlja u kojoj se zajednički živjelo i u kojoj će se zajednički živjeti. Ono što je temeljni zakon među našim građanima jest poštovanje komšije. Zato ne bih povezivao te slučajeve. Svakako, treba pokazati više širine i ljudskog dostojanstva.

HKD Napredak koji je nedavno proslavio 20 godina od ponovne obnove svoga djelovanja, reći će prof. Topić, očit je dokaz da Hrvata ima u glavnom bh. gradu. Kako biste ocijenili Napretkov doprinos kulturi, suživotu i općenito društvenom životu Sarajeva i države u kojoj djeluje?

Napredak je jedinstven po svemu. Napredak je čudo! To je društvo koje je na najbolji način emaniralo energiju hrvatskoga puka na ovom tlu jednom sintagmom koju često citiram, a ona pripada dr. Franji Topiću: „Sve smo uspjeli zahvaljujući tome što volimo svoje, a poštujemo i tuđe“. Mislim da je unutar te sintagme izrečena veličina misije HKD Napredak. Kao član središnje uprave Napretka mogu reći kako je to društvo koje s prefiksom hrvatsko u svojim redovima ima građane svih nacionalnosti i svih vjeroispovijesti na teritoriji BiH. Najbolji primjer za to je nogometni klub SAšK Napredak u kojemu jezgro momčadi čine Bošnjaci. Ta raznolikost i zrcaljenje šarenice kulturne i sportske države BiH najbolje se ogleda u Napretkovoj širini djelovanja. Tu širinu je inicirao i fundirao u temeljište Napretka prof. Franjo Topić. Mislim da to svi moramo slijediti. Naime, onda kada u bosanskohercegovačkoj kući bude svima dovoljno široko tada ćemo svi biti sretni ljudi. Za sad je u Napretku dovoljno široko.

Bili ste na glazbenom spektaklu u Skenderiji koji je organizirao Napredak. Mnogi će se složiti da je to događaj za pamćenje. Iako je bilo dosta posjetitelja, ipak se ne možemo otrgnuti dojmu da, primjerice, svakodnevno Mekki Torabi ima mnogo više „interesenata“. Je li se bh. čovjek prestao zanimati za lijepo i okreće li se, pritisnut svakodnevnicom, jeftinoj umjetnosti i kiču?

što Mekki Torabi ima veću posjećenost nego mnoge kulturne priredbe u gradu može govoriti o dvije stvari: o bolesnim zabludama cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva i o traženju spasa iz ove naše situacije u koju smo zapali. Nažalost, moram reći da je naša situacija, u kojoj je cjelokupno bh. društvo, bolesna. Osobno bih volio kada bismo svi zajedno tražili izlaze u kulturnim manifestacijama koje je priredilo HKD Napredak, a ne u raznim bjelosvjetskim prodavačima magle.

Osjeća li se u Sarajevu nedostatak prijeratnog broja Srba i Hrvata kada je riječ o umjetnosti i kulturi?

Reći ću vam da su možda najmanje pogođene umjetnost i kultura, kad je u pitanju broj Hrvata i Srba. Činjenica je da grad bio zatvoren četiri godine te je stoga veoma mali krug umjetnika i intelektualaca izašao iz grada. Kada su u pitanju umjetnost i kultura ostala je kritična masa, ali se osjeća u umjetnosti i kulturi bitno neprisustvo građana Srba i Hrvata. Manje se osjeća neprisustvo umjetnika, ali se mnogo više osjeća neprisutnost te bh. šarenice u kojoj je Sarajevo bilo eksponent multikulturalnosti i zajedničkog života.

U kakvom svjetlu vidite Grad na Miljacki za deset godina?

Ovo je vaše najteže pitanje zato što Grad na Miljacki iz dana u dan gubi stanovnike, katolike i pravoslavne. Intervencija države bi morala biti učinkovitija i svrsihodnija kako bi taj odljev stanovništva iz grada stao. Sarajevo za 10 godina vidim u njegovim prirodnim granicama. Ne smatram da tada treba postojati Istočno Sarajevo. Smatram da bi trebao postojati jedinstven grad. Mislim da nove političke snage nakon ovih izbora moraju učiniti napor da se pređe taj „Rubikon“ nerazumijevanja i da grad počne funkcionirati kao cjelina. Dakle, i Pale i Istočno Sarajevo treba postati dio Sarajeva i Sarajevo treba zrcaliti onu multinacionalnost koju je zrcalilo prije rata. U toj i takvoj situaciji, duboko sam uvjeren da će Hrvati katolici igrati veoma veliku ulogu u Sarajevu, prije svega na osnovu svoje radišnosti, onome što doprinose u svakom poslu u kojem sudjeluju, a posebno u kulturalnoj i uljudbenoj zapućenosti u Europu. Hrvati su uvijek bili predvodnici europeizacije i europskih procesa na ovom tlu. Uvjeren sam da će Sarajevo za deset godina biti s Hrvatima i to s Hrvatima predvodnicima uljudbenih procesa. [Razgovarao: Željko Ivković / Katolički tjednik / KTA]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*