Katolička crkva demantira WikiLeaks: Nismo srušili travanjski paket ustavnih promjena u BiH

U vezi s napisima u pojedinim medijima, nakon što je WikiLeaks objavio dijelove iz depeše američkog veleposlanika Douglasa McElhaneya o neusvajanju tzv. travanjskog paketa, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević izjavio je, kako prenosi KTA, da se nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić kao ni drugi biskupi nisu miješali u unutarnje stvari bilo koje stranke pa tako ni HDZ BiH niti podupirali osnivanje nove stranke odnosno HDZ 1990.

Podsjetimo, u depeši koju je objavio WikiLeaks stoji da su Stranka za BiH i tada novoformirani HDZ 1990 oborili travanjski paket ustavnih promjena 2006. godine predizbornim mahinacijama, potkupljivanjem i podmićivanjem.

WikiLeaks je ovo objavio iz depeša koje je potpisao bivši američki veleposlanik u BiH Douglas McElhaney.

Drugi ključni element za pad paketa McElhaney vidi u Katoličkoj crkvi i kardinalu Vinku Puljiću, za koje on kaže da su izravno utjecali na formiranje HDZ 1990, okretanje protiv Čovića i odbacivanje paketa.

Katolička tiskovna agencija (KTA) je, uz demantij navoda o tome da je Crkva utjecala na “rušenje” spomenutog paketa ustavnih promjena, podsjetila i na stav biskupa o ustavnim promjenama u BiH:

– U vezi sa stavom biskupa o ustavnim promjenama, donosimo u cijelosti Izjavu biskupa Bosne i Hercegovine s 36. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH održanog od 20. do 22. ožujka 2006. u Mostaru:
Prateći višemjesečni tijek pregovora o izmjeni Ustava BiH mi, katolički biskupi u Bosni i Hercegovini, sa žaljenjem konstatiramo da se promjena ovoga temeljnoga dokumenta državnosti i demokratičnosti naše zemlje izvodi na nedemokratičan i gotovo konspirativan način. Pitali smo se, a sada pitamo organizatore i sudionike pregovora o promjeni Ustava, kako i čijim ovlaštenjem mijenjaju Međunarodni mirovni sporazum iz Daytona bez sudjelovanja i suglasnosti svih država potpisnica i da se ne pitaju za mišljenje građani i narodi ove zemlje? Od kada se to međunarodni ugovori ne mijenjaju barem načinom na koji su i nastali?

Imajući u vidu Sporazum, koji je rezultat ovako provedenih pregovora, s pravom se bojimo da je riječ o izravnoj prijetnji boljoj budućnosti građana i ravnopravnosti naroda jer bi se ovom ustavnom kategorijom potvrdilo ratom provedeno i Daytonom ozakonjeno etničko čišćenje i nepravedna podjela Bosne i Hercegovine. Naime, kako se u ovako presudnome trenutku za našu zemlju, ne pitati, u ime koje se demokracije i kakve pravde, te kakve budućnosti Bosne i Hercegovine, uvodi entitetsko načelo odlučivanja u Zastupničkome domu (čl. IV, toč. 10 f), i ustavnom kategorijom sudbina ove zemlje predaje u ruke zastupnicima dvaju naroda koji jedini mogu osigurati “1/3 poslanika ili članova s teritorija svakog entiteta”?

Duboko žalimo da su ostali bez odjeka brojni naši apeli tijekom desetogodišnje “tihe revizije” Daytonskoga sporazuma, kojom je utvrđivana nepravedna podjela Bosne i Hercegovine a hrvatski narod sustavno svođen na manjinu. Unatoč tomu, i ovom prigodom ne možemo ne upitati, kojim demokratskim načelom se hrvatskom narodu, koji je u ovoj zemlji konstitutivan, oduzima temeljno pravo da zajedno s druga dva naroda ravnopravno sudjeluje u političkome životu i donošenju zakona? Komu je u interesu da se ovakvim iznuđenim kompromisima dovodi u pitanje mogućnost suživota u ovoj zemlji i da daje do znanja kako u njoj nema mjesta za sve njezine građane i narode?

Upravo zbog toga, mi u ovome presudnome trenutku za budućnost hrvatskoga naroda, a s njime i Bosne i Hercegovine pozivamo zastupnike hrvatskoga naroda ali i sve odgovorne političare i druge ljude kojima je multietničnost i demokratičnost ove zemlje na srcu da, vodeći se općim dobrom i demokratskim načelima, učine sve kako ovako zamišljene ustavne promjene ne bi poprimile formu parlamentarne potvrde.

Podsjećamo da desetogodišnje iskustvo i kakvoća “prve faze” ustavnih promjena ne daje nikakva jamstva da bi se u nekoj “drugoj fazi” bilo što moglo i htjelo učiniti na bolje. Utemeljen je strah da bi prihvaćanje predloženih promjena otvorilo put dokidanja i preostalih washingtonsko-daytonskih mehanizama zaštite interesa hrvatskoga naroda, kao što su županije i vitalni nacionalni interes. Ako, unatoč jamstvima Daytonskoga ustava, Hrvati u Bosni i Hercegovini ne mogu imati ni tv kanal ni škole na hrvatskome jeziku, onda su to najjasniji pokazatelji za koje se standarde na početku trećega tisućljeća valja zalagati!

Kao biskupi Katoličke Crkve i pripadnici hrvatskoga naroda, i ovaj put potičemo svoje vjernike da se još odlučnije zauzimaju za svoja neotuđiva prava i zajedno s drugima izgrađuju pravedni mir u ovoj zemlji.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*