Komarica: Hrvata je u RS danas manje nego 1995: Dodik uglavnom na riječima podržao povratak

Banjalučki biskup Franjo Komarica ocijenio je da je povratak Hrvata i dalje nezadovoljavajući i da se Aneks 7. Daytonskog sporazuma nije proveden.

– Ima jedva pet posto od prijeratnog broja katolika, odnosno Hrvata, na području Republike Srpske (RS). Vratilo se njih oko tri posto. U Banjalučkoj biskupiji i RS-u imamo manji broj katolika nego što smo imali krajem 1995.godine, rekao je Komarica i upitao tko je tome doprinio i tko snosi odgovornost

Ocijenio je i tužnim i ružnim što se govori da se ti ljudi ne žele vratiti, jer se na nepravdi ne može graditi država.

Pohvalnim zaokretom ocijenio je javni poziv sadašnjeg predsjednika, a ranije premijera RS Milorada Dodika kada je javno pozvao sve izbjegle da se vrate, ali nije stavio na raspolaganje potrebna materijalna sredstva.

– Ta sredstva su otišla na drugu stranu. Ove godine je prvi put nešto više dano povratnicima hrvatske nacionalnosti. U pojedinim selima je napravljeno nekoliko kuća, popravljeni su neki putevi, dovedena je električna mreža. To su neki novi znaci da se ide u realizacuju te političke volje, kazao je biskup Komarica jučer na pres-konferenciji u Banjoj Luci.

Međutim, naglasio je da još  ima puno poteškoća, jer povratnici moraju i na sudu dokazivati pravo na svoju imovinu.

“Imamo puno slučajeva da je sud presudio da se smiju vratiti u svoju kuću, ali se to ne realizira”, rekao je banjalučki biskup i upozorio da ti duboko nehumani postupci odvraćaju one koji žele da se vrate.

Banjalučki biskup je na spomenutoj konferenciji za novinare pročitao i božićnu poruku. (F)

5 Comments

  1. to je politika srpska koja podzava i HDZ i tzv Bogumil koji siri mrznju i netoleranciju prema Muslimani eto pogledajte sta rad vasa hriscanska braca

  2. Procitao sam jedan komentar koji je na jedan dosta dobar nacin opisao polozaj hrvata, a on glasi ovako:
    “” Više je krivaca za današnji položaj Hrvata u BiH: na prvom mjestu je to svakako velikosrpska agresija koja je iza sebe ostavila na tisuce mrtvih i protjeranih Hrvata, a njoj uz bok odmah ide tudmanovsko-šuškovska politika iseljavanja bosanskih Hrvata zbog koje je izazvan i katastrofalni rat s Bošnjacima. Tu je naravno i velika odgovornost Katolicke crkve koja se nije suprotstavila takvoj politici i u cijem imaginariju najveci unesrecitelji bosanskih Hrvata i dalje zauzimaju istaknuto mjesto. Najveca današnja opasnost Hrvatima prijeti od njihove pljackaško-egoisticne politicke elite, pa tek na kraju ljestvice, od loše srpske, bošnjacke i medjunarodne politike. Stvari treba tako postaviti kako bi se moglo shvatiti današnje stanje. Isto tako, vrijeme je da se Hrvati konacno pogledaju u ogledalo i zapitaju kako je, recimo, Bošnjacima i Srbima u krajevima gdje oni vladaju? Odnose li se Hrvati prema njima nešto bolje nego što se oni ponašaju prema Hrvatima tamo gdje su vecina? Ovdje se iz hrvatskih politickih i crkvenih krugova propagira autoviktimizacija i lažni mit o navodnoj hrvatskoj dobroti i neiskvarenosti, i o tomu kako Hrvati nikoga ne ugrožavaju. Kamo srece da je tako i nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi to bila istina. Iza svega se zapravo ocituje porazna cinjenica kako su u ovoj zemlji, zbog ovakvog nakaradnog uredenja, oni koji su u manjini uvijek diskriminirani od vecine, bez obzira radilo se o tu o Livnu, Duvnu, Širokom Brijegu, Kiseljaku, Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Doboju, Derventi, Šamcu itd. Stvar je vrlo jednostavna: unutar hrvatskog (jednako vrijedi i za druge) nacionalnog, politickog i vjerskog korpusa došlo je do urušavanja istinskih ljudskih vrednota i principa, i još jednom se pokazalo kako mi u BiH zaista nemamo ni politickih ni vjerskih vodja koji bi imali moralni integritet i autoritet i koji bi se znali ispravno postaviti u mnogim složenim situacijama kroz koje prolazi naša zemlja.
    Druga, ne manje važna stvar: kod Hrvata je vrlo poznat sindrom zaborava pa tako više nego uspješno zaboravljaju tko je ovoj zemlji i njima samima prouzrocio najveca stradanja. Umjesto toga, sada je trend svaljivanja sve krivnje na Bošnjake od kojih se preko Vecernjaka i mnogih ljudi iz Katolicke crkve želi stvoriti neke praneprijatelje „dobrih i nevinih“ Hrvata, katolika. Udivljenost velikosrpskom politikom jedina je konstanta unutar hrvatskog nacionalnog bica u BiH, još tamo od vremena Tudmana i Mate Bobana, sve do današnjeg vremena u kojem Dragan Covic vodi politiku u ime hrvatskog naroda. Zato, recimo, od hercegovackog franjevca Andrije Nikica, koji je u svom pateticnom i skandaloznom pismu kardinalu Puljicu pisao o turskom zulumu nad kršcanima, Hrvatima i katolicima, necete nikada cuti nikakve osude recimo napada na samostan casnih sestara u Banjoj Luci, ili osude pljackanja ono malo obnovljenih kuca u Posavini i planske sjece ono malo preostalih „hrvatskih“ šuma u tom entitetu, jer koga više zanimaju ti Hrvati u RS-u. Posavski i krajiški Hrvati zapravo su postali velika smetnja navodnom hrvatskom interesu stvaranja treceg entiteta, jer tim „velikim Hrvatima „crkvenjacima“ ide na živce kada se oni tamo nešto bune, te dosadni kakvi jesu stalno postavljaju pitanje svoje Posavine i time remete novostvorenu idilu s Miloradom Dodikom, tom novom zvijezdom i „zaštitnikom Hrvata-katolika“ izvan RS-a. Nadam se da ce mu zbog te njegove „brige“ za hercegovacke i bosanske Hrvate izvan njegova entiteta u Mostaru opet biti urucena jedna nova nagrada. (…) …. “”

  3. zasto KOMARICA place sda za hrvatima kada ih je sam istjerao 95 kada je bila oluja sta se krije iza toga i danas hoce da se vrate pita li se kada ce se srbi vratiti u tomislvgrad kojeg nikada ne spominje da i tu zivili srbi a danas nema nikoga niti se misli itko vratiti kad niko nista ne ulaze u taj grad kako ga nije sramota toliko gospodine KOMARICA

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*