Komarica: Protiv mene su bili svi – i UN, i OESS i UNHCR

U Drvar se vratilo daleko više Srba, nego Hrvata u cijelu Republiku Srpsku, izjavio je banjalučki biskup Franjo Komarica, u intervjuu “Oslobođenju”.

“Meni je Wolfgang Petritsch, u vrijeme kada je bio visoki predstavnik, rekao da su oni bili zahtjevniji, da su imali političare koji su se za njih zauzimali, i da Hrvatima nitko nije kriv što nemaju svoje političare da se za njih zauzmu. Pa, zar vi nis te moj političar, rekao sam, ali protiv mene su bili svi. I UN, i OESS i UNHCR, a ja sam sam, pa opet kažu da sam ja protiv svih njih. Pa kako to?”, pita (se) Komarica.

To je, kako je rekao, “dramatično, to manjkanje političke volje međunarodne zajednice koja je davala novac za moguć i ostanak i izgradnjukuća i infrastrukture BiH”. “Međutim tko ji su aplicira li za taj novac, nažalost, bilo je jako malo Hrvata sa područ ja RS-a”, rekao je Komarica te dodao kako očekuje od sada, kada se povlače neki pozitivniji koraci između političara iz RS-a i iz iz Hrvatske, da će oni “malo pogurati proces ostanka i povratka onih Hrvata koji se žele vratiti”. No, dodao je i da je u tom pogledu, na osnovu ranijih iskustava, veliki skeptik.

Govoreći o imovini Hrvata u naseljima okoi Banje Luke, koja je posljednjih mjeseci ponovo bila meta napada i devastiranja, Komarica je rekao da se obraćao Centru javne sigurnosti u Banjoj Luci, gdje mu je rečeno da su određene radnje poduzeli te “kazali da je čovjek, koji je držao ovce u kućama prognanih Hrvata, to radio uz dozvolu tih Hrvata”.

To zvuči i cinično i ironično, nijedan normalan čovjek ne dozvoljava da u njegovoj rodnoj kući bude štala, rekao je Komarica. Naveo je i primjer iz sela Stranjani, gdje je, u što se biskup osobno uvjerio, neki čovjek držao stoku u roditeljskoj kući četvorice braće, a tadašnji službeni predstavnik Ministarstva za izbjeglice RS rekao ke: “Što hoćete, čovjek mora imati radno mjesto.”

U Banjoj Luci, na žalost, nema adrese na koju se ljudi s takvim problemima mogu obratiti i dobiti pomoć i zaštitu. Mnogi stoga kucaju na biskupova vrata. “Ja ne znam kako je u drugim zemljama, ali znam da sam ja osobno, odnosno biskupski ordinarijat sve ove godine ovdje, a to je već dvadeset godina, bio glavna, da ne kažem jedina destinacija mnogih obespravljenih, uplašenih, protjeranih katolika, ali i mnogih drugih nekatolika koji su se obraćali biskupu i drugim mojim suradnicima za pomoć, koju su političari morali pružati”, kaže biskup Komarica.

Nebrojeno je puta biskup Komarica doživio da su ti ljudi, koji su mu se obraćali uz suze i gorčinu, govorili da oni nemaju gradonačelnika, da nemaju ministra, nemaju političara koji bi ih saslušao i da najviše što mogu uspjeti jeste da mogu doći do portira, ali dalje ne. I da političari ono što obećaju najčešće ne ispunjavaju.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*