Lagumdžijin Berlinski zid

Obećanje da će se hrvatsko pitanje riješiti kroz programsku platformu SDP-a daleko je od realnosti jer hrvatske stranke nisu ni najmanje sudjelovale u kreiranju ove platforme. Da je netko htio, prije svega SDP BiH, dogovarati se s predstavnicima Hrvata, onda bi im zahtjev za prihvaćanje platforme bio ponuđen kada i ostalim strankama

Mnogo manje vremene trebalo je tvorcima novog ustava BiH u Sarajevu da završe kompliciran pravni posao nego ekspertima koji su prije 15 godina pripremali aneks četiri Daytonskog mirovnog sporazuma.

Tim SDP-a BiH uz podršku SDA, Narodne stranke Radom za boljitak i HSP-a predstavio je programsku platformu nazvanu “Osnove za formiranje vlasti u Federaciji BiH i platforma zajedničkog nastupa u institucijama BiH u mandatnom periodu 2010-2014”.

U samom nazivu platforme dosta stvari je nejasno, ali s obzirom na zakulisne aktivnosti njenog nastanka to ne treba čuditi. Sadržaj platforme mnogo je važniji i četiri stranke koje su dogovorile osnovu za formiranje vlasti u FBiH teško da će ispuniti drugi dio iz naziva.

Zasluge za ovaj dokument, koji je napravljen po uzoru na neuspješnu promjenu Ustava iz travnja 2006. godine, pripadaju SDP-u BiH, a sve ostale stranke kitit će se njihovim perjem. Neke će ostati i očerupane.

Perjem će se zakititi stranka Radom za boljitak čiji čelnici, obitelj Ivanković Lijanović, više pričaju o ukidanju carina i međunarodnim trgovinskim ugovorima nego o političkim pitanjima. Za Lijanoviće ništa novo i njima će od cijele programske platforme, vjerojatno, najvažnije biti da dobiju resore u vladama odakle mogu upravljati carinskom politikom i unapređenjem biznisa privatne kompanije.

HSP BiH Zvonka Jurišića nije uspio do kraja dovesti aktivnosti u izvršnoj vlasti Zapadnohercegovačkog kantona za što im je ispostavljen račun na proteklim općim izborima gdje su osvojili “mršav” rezultat. Zahvaljujući koaliciji s HDZ-om 1990, HSP-ov predsjednik Jurišić dobio je jedno mjesto u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Trgovina se mogla nastaviti koalicionim transferom u ponuđenoj programskoj platformi SDP-a.

SDA Sulejmana Tihića, koji tvrdi da vodi realnu politiku, prihvatila je platformu uz korekcije i poziv hrvatskim strankama da im se pridruže. Iz ovog poziva proističe priznanje da su hrvatske stranke HDZ BiH i HDZ 1990.

Onda je nejasno gdje se izgubio Tihićev osjećaj za reealnost jer su krenuli u koaliciju bez predstavnika jednog naroda u BiH, čije ustavno uređenje počiva na obveznoj saradnji tri konstitutivna naroda. Obećanje da će se hrvatsko pitanje riješiti kroz programsku platformu SDP-a daleko je od realnosti jer hrvatske stranke nisu ni najmanje sudjelovale u kreiranju ove platforme.

Da je netko htio, prije svega SDP BiH, dogovarati se s predstavnicima Hrvata, onda bi im zahtjev za prihvaćanje platforme bio ponuđen kada i ostalim strankama. Ovako je SDP BiH, koji je i hrvatska stranka (i srpska, i bošnjačka i građanska), napravio svoje rješenje za Hrvate i ponudio im da ga prihvate.

Tako je i 3. listopada Hrvatima ponuđena i kandidatura Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a 120.000 glasova dobili su kandidati dva HDZ-a. Izabran je jači zato što nema dovoljno Hrvata u FBiH.

Tako je izabran i Emil Vlajki za potpredsjednika RS iz hrvatskog naroda jer nema dovoljno Hrvata u RS. Da će se ovako nešto dogoditi, znali su i, do izbora podijeljeni, lideri dva HDZ-a u BiH kojima je ovakav scenarij i odgovarao da jasno pokažu kakav je njihov status u BiH.

Sad Hrvati imaju potpredsjednika RS koji iz Banjaluke poziva na osnivanje trećeg entiteta iako ga hrvatsko biračko tijelo ne smatra legitimnim predstavnikom, a predsjedavajućeg Vijeća ministara, koji bi trebao biti Hrvat, u Predsjedništvu BiH, uz predstavnike Srba i Bošnjaka, birat će Komšić kojeg, opet, Hrvati ne smatraju svojim legitimnim predstavnikom.

Trebamo li se baviti time koliko gdje ima Hrvata i jesu li izabrali svoje predstavnike na prošlim izborima, dok je pred BiH ogroman posao? Oni koji priželjkuju drugačiju BiH od ove kakva je sada sigurno će reći da im je dosta nacionalnih prebrojavanja i da žele ekonomski napredak i europsku budućnost.

Oni koji se svaki dan susreću s problemima i strahovima jer su negdje u manjini zato što su Srbi, Hrvati i Bošnjaci mjerit će na apotekarskoj vagi koliko čijih nacionalnih predstavnika ima u institucijama od mjesne zajednice do države.

Programska platforma, koju su njeni tvorci već nazvali historijskom, ne može ignorirati činjenično stanje i realnost BiH, o kojoj SDA stalno govori.

Programska platforma uskoro će narušiti odnose i u Predsjedništvu BiH, jedinoj instituciji koja neometano radi nakon izbora. Parlamentarna skupština BiH postat će poprište nacionalne borbe jer na nastavku konstitutivne sjednice, ako se to uskoro dogodi, imat će koaliciju koja je formirana na ustavnoj reformi dogovorenoj bez prethodno obezbijeđenog kapaciteta da se i provede.

Travanjski paket, prudski proces i butmirski dogovor nastavlja se kroz programsku platformu SDP-a BiH što znači da se atmosfera dovela do usijanja jer neko nije htio priznati da ulazi u vlast kako bi dobio ministarske, predsjedničke, direktorske i diplomatske pozicije. Onaj tko dobije vlast mora dijeliti funkcije i svaka priča da to nikome nije važno pada u vodu jer se iz pobjedničkog SDP-a istakla prva kandidtura za čelnu poziciju Vijeća ministara.

Programska osnova za formiranje vlasti dogovara se s partnerima, jer je to jedini način da ravnopravni uđu u vlast i dijele odgovornost za dobre i loše poteze. Programska platforma manevar je najavljen listopadskom izjavom lidera SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije da će, ako ne bude drugačije moguće, ovdje napraviti Istočnu i Zapadnu Njemačku.

Berlinski zid izgrađen je sada u institucijama BiH pa ni dobra rješenja iz ponuđene programske platforme neće moći primijeti one s jedne ili druge strane ovog bedema. Dobar dio cigli u ovaj bedem ugradio je i Tihić napuštajući svoju realnu politiku. [Nataša Krsman / Nezavisne]

2 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*