Loše obrazložen izostanak

Beograd tumači da bi Tadićev dolazak na događaj kojem nazoči i Sejdiu značio neizravno priznanje Kosova. No, straha nije bilo kada je Dačić išao na Molitveni doručak na kojem je bio i Hyseni

Među deset šefova država koji su nazočili svečanom ustoličenju trećeg hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića, bili su predsjednici svih Hrvatskoj susjednih zemalja, osim Srbije. I ne samo da se nije pojavio srbijanski predsjednik Boris Tadić, kako je uostalom i najavio čuvši da će inauguraciji nazočiti kosovski predsjednik Fatmir Sejdiu, nego Srbija nije poslala ni izaslanstvo na nižoj razini. Dan uoči Josipovićeve svečane prisege srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić je izjavio: »Hrvatski predsjednik je svoju odluku donio. On se odlučio za predstavnike Kosova, a ne Srbije.« Zbog toga će, dodao je Jeremić, u djelo biti provedena najava predsjednika Tadića da u Zagrebu neće biti predstavnika Srbije.
Hrvatski predsjednik, međutim, nije birao između Kosova i Srbije, i Tadiću i Sejdiu su pozvani na inauguraciju, a k tome je u praktično svim javnim istupima nakon izbora, kako je sam rekao, »jasno pružio ruku suradnje i imao odličan odjek u srbijanskim medijima«. Pred izborom je, međutim, bio službeni Beograd, koji je trebao odlučiti hoće li radi unaprjeđenja odnosa ipak poslati izaslanstvo na inauguraciju hrvatskog predsjednika ili će ustrajanje na stajalištu »ili Tadić ili Sejdiu« uklopiti u svoju, upravo ovih dana intenziviranu, »diplomatsku borbu za Kosovo«. Koja, prema riječima ministra Jeremića, ima tri cilja: »Zaustavljanje priznavanja samoproglašene nezavisnosti, zaustavljanje učlanjivanja Kosova u međunarodne organizacije i skretanje pažnje na kršenje ljudskih prava«.
Nedolazak u Zagreb objašnjava se strahom Beograda da bi Tadićevo pojavljivanje na istom mjestu na kojem je nazočan i Sejdiu bilo neizravno priznanje Kosova, ali ima mišljenja da je to tek izgovor za demonstriranje (pre)čvrstoga stava. U svakom slučaju, evidentno je da službeni Beograd stajališta i načela prilagođava prilikama i potrebama, što se kristalno jasno vidi iz činjenice da je krajem siječnja potpredsjednik srbijanske vlade Ivica Dačić, zajedno s još nekolicinom dužnosnika i bivših dužnosnika vlade u Beogradu, nazočio Molitvenom doručku u Washingtonu, iako je tamo bio i kosovski ministar vanjskih poslova Skender Hyseni. Ili drugi slučaj: Beograd je početkom siječnja oštro reagirao na posjet tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića Kosovu, ali se u prosincu, kada je Kosovo posjetio slovenski predsjednik Danilo Türk, nije oglasio.
Takva prilagodba načela sasvim sigurno ne pridonosi razvoju dobrosusjedskih odnosa.
[Ivan Šabić / Vjesnik]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*