Mijenjamo nered za red

Kada netko spomene Nijemce, prva asocijacija na ovaj narod jest: red, rad i disciplina. Bilo da je riječ o sportu, gospodarstvu, politici, ekologiji ili o nekoj drugoj društvenoj ili materijalnoj sferi, kao paradigma uređenosti sustava može se uzeti Njemačka. Ako pogledamo ljude i narode s našeg podneblja ne možemo kazati da većina njih nisu radini, tj. da su lijenčine. Ali ono što je istina i što posebno pravi razliku u odnosu na Nijemce jest red i disciplina. Ovdašnji će ljudi, tako, bez obzira što i na kojem mjestu radili, “uredno” iskoristiti svaku prigodu za zabušavanje pravdajući se riječima: “Ima vremena, samo polako, uradit će se” i sl. No ti isti ljudi će kada dođu na “arbeit” u Njemačku i kada ih njihov poslodavac “pritegne” vrlo dobro i uredno raditi, poštujući dnevni red do “u sekundu”. Na drugoj strani, bez obzira što je razvidno da njemačko društvo uvažava materijalnu disciplinu, sve više se uviđa koliko je pogubna njihova duhovna neurednost. Tako se događa da je istom onom čovjeku koji dobro pazi hoće li doći na vrijeme na posao, svejedno živi li u konkubinatu ili sakramentalnom braku. Ono što će ljudi našega podneblja, vraćajući se iz izbjeglištva ili s privremenog rada, donijeti u ovdašnji životni prostor jest ovo drugo, dok će i dalje biti nedisciplinirani na poslu. U čemu je problem? Mogu li se na osnovu materijalnih zakonitosti utvrditi itinerariji za duhovni život?

Za veliku većinu stvari koje nisu onakve kakve bi trebale biti, mi ćemo vrlo lako okriviti mentalitet. I jest tako, ali se nitko ili malo tko trudi ispravljati ga. Jednostavno se konstatira činjenično stanje i nastavlja po starom. Rezultat svega jest stanje u društvu koje govori da su prirodni potencijali ogromni, ali malo iskorišteni, ponajviše zbog toga što ne postoji uređen sustav koji bi postavio stvari na svoje mjesto. Zbog toga se, tragom detektiranja problema, oči društvene cjeline okreću ka pojedincu i njegovom odgoju. Uočava se potreba “od malih nogu” naučiti čovjeka, na što bezbolniji način, da poštuje red, počevši od onih sitnih, banalnih stvri pa sve do onih koje su esencijalno bitne.

Mnogi će kazati da je Adolf Hitler naučio svoj njemački narod što znači red i disciplina. Opijen Nietzscheovom filozofskom misli nije prezao u djelo provesti ono što je ovaj teoretski definirao: da u sjećanju ostaje samo “ono što ne prestaje boljeti”. Tako je ostala zapamćena priča kako su Nijemci prihvatili poštivati prometnu signalizaciju. Kada su vlasti postavile semafore, tada je malo tko na njih obraćao pozornost. Nakon toga je Hitler naredio da se u blizini napravi mitraljesko gnijezdo i ustrijele svi oni koji se ne budu pridržavali signalizacije. Kada se ovaj monstruozni plan proveo u djelo i kada je život izgubilo nekoliko ljudi, tada su svi stajali na “crvenom” bez obzira na doba dana ili na to ima li ili nema nekoga u blizini. Dakle, cilj je postignut.

No, većina će se složiti da je ovakav način primjenjiv u onim sustavima koji čovjeka tretiraju kao životinju. Ono što civilizirana društva zahtijevaju puno je teže i složenije od toga da se “batinom” dresiraju ljudi. Teže je stoga što čovjek uistinu sporije uči ako nije prisiljen učiti. Zato je nužno stalno iznova ponavljati kako bi se neke stvari usvojile i postale dio mentaliteta. Bez obzira što se tijekom procesa odgoja, mladom čovjeku mnoge stvari čine nejasnim ili čak besmislenim, valja ih do u sitnice provoditi, jer tek kad odraste shvatit će koliko mu disciplina, protiv koje se tako žestoko bori, zapravo pomaže. To je način da se postavi okvir unutar kojega je moguće biti ležeran, a istovremeno odgovoran.

Sve to svoju primjenu nalazi i na duhovnom planu. Samo strogim vježbanjem u duhovom životu moguće je doseći epitete koji će govoriti da se radi po čestitom čovjeku. Takav ostaje beskompromisan kada je riječ o svetim stvarima, a istovremeno otvoren kada je čovjek (bližnji) sa svojim problemima u pitanju. Insistiranje na dosljednosti u materijalnoj sferi življenja mora biti primjenjiva i na duhovnom području. To je izazov za sve narode, bez obzira imaju li dobro uređen društveni sustav ili ne. Jer, uvijek se iznova potvrđuje da su stari Latini bili u pravu kada su rekli: “Serva ordinem et ordo servabit te – Čuvaj red i red će te čuvati.” [Josip Vajdner / Katolički tjednik / KTA]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*