“Mlijeko velebitskih pašnjaka” sasvim sigurno nije s Velebita, a je li iz Ukrajine – ne zna se!

mlijeko-velebitU općoj strci oko (ne)kvalitete mlijeka koja se stvorila nakon objave o proizvodima s povećanim količinama kancerogenog aflatoksina, potrošači su počeli malo više gledati što zapravo kupuju.

Pri tome će se, možda, odlučiti za nešto što se reklamira kao “mlijeko s velebitskih pašnjaka”. To bi barem trebalo biti ono pravo, čisto domaće mlijeko! Jer Velebit je ne samo simbol snage nego i čistoće netaknute prirode, pa kad tu krave pasu, onda je i mlijeko sigurno super, piše Slobodna Dalmacija.

No, ističe Slobodna Dalmacija, prava je istina da se ono što se prodavalo i prodaje pod brendom “s velebitskih pašnjaka” nikada zapravo nije bilo takvo mlijeko. Svi koji prođu autocestom vide da baš i nema nekih pašnjaka po Velebitu, a ako se koji i nađe, na njima nema krava već tu i tamo poneka ovca.

Nešto krava ima po pašnjacima po Lici, ali vrlo malo da bi se iz njihova mlijeka moglo skupiti sve ono što se prodaje kao “s velebitskih pašnjaka“. Istina, u Ličkom Lešću kod Otočca nalazi se velika otkupna stanica mlijeka gdje se dovozi mlijeko od malih proizvođača iz Like, ali i iz dijela Dalmacije.

Međutim, proizvodnja konzumnog mlijeka nije u današnje vrijeme moguća na način da se od seljaka koji ima nekoliko kravica i štalicu skuplja mlijeko i onda pasterizira. Tko nema bar 20-ak krava i dobro opremljenu farmu, nema nikakvu računicu proizvoditi mlijeko. Ono se danas proizvodi uglavnom na većim farmama u kojima su krave u štalama, a ne da okolo lunjaju po pašnjacima, gube snagu i smanjuju svoju mliječnost.

Brend “mlijeko s velebitskih pašnjaka” smislio je prije punih 15 godina Igor Gluić, zadarski akademski slikar, za tadašnju “Mljekaru Zadar” koja je bila samostalna tvrtka s 50-ak zaposlenih i koja je najvećim dijelom prerađivala mlijeko s velikih farma Vrana i Bokanjac koje imaju po nekoliko stotina muznih krava smještenih u stajama.

“Mljekara” je tražila način opstanka u sve jačoj konkurenciji, zamjenu za dotadašnje pakiranje kratkotrajnog mlijeka u najlonske i kartonske kutije, te početak proizvodnje trajnog mlijeka. I Gluić je osmislio rješenje – tetrapak je oslikao na nov način i smislio popularan slogan.

“Bio je to pun pogodak, moje rješenje za taj proizvod osvojilo je četvrtu nagradu na svjetskoj izložbi u Tokiju, i to u prezentaciji moćnog švedskog ‘Tetra Paka'”, kaže Gluić.

No, onda je zadarska “Mljekara” ušla u sustav “Lura grupe”, Luka Rajić je oko tadašnjeg “Dukata” okupio veliki dio mljekarske industrije Hrvatske. U toj velikoj reorganizaciji “Mljekara” je nestala ne samo kao tvrtka, a u Zadru je ostao samo “Dukatov” skladišno-distrubutivni centar.

Rajić je prije šest godina cijeli “Dukat” prodao francuskom “Lactalisu”, ali brend “mlijeko s velebitskih pašnjaka” je opstao, on i danas krasi pakiranja trajnog mlijeka, a marketinški se prezentira da je prikupljeno “od krava sa suncem okupanih i prostranih pašnjaka…” iako nam njegovo porijeklo baš i nije poznato.

“Ovo nije ništa drugo nego zavaravanje kupaca, dovođenje potrošača u zabludu. Koliko znam, prema Pravilniku o označavanju hrane takav postupak nije dopušten jer se ne zna stvarno porijeklo toga mlijeka. Možda je došlo iz Ukrajine ili je napravljeno od mlijeka u prahu, no izvjesno je da nije došlo s velebitskih pašnjaka”, izjavila je za Slobodnu Dalmaciju Jadranka Kolarević, predsjednica Društva za zaštitu potrošača Hrvatske.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*