Na Bobovcu održan 11. Molitveni dan za Domovinu

Jučer, 20. listopada, na ostacima srednjovjekovne utvrde Bobovac šezdesetak kilometara sjeverno do Sarajeva i nedaleko do drevnog franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci održan je Jedanaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Deveto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

Ujedno je otvorena Godina vjere na razini Vojnog ordinarijata Bosne i Hercegovine. Vojnici, redarstvenici i ostali vjernici okupili su kod rijeke Bukovice podno Bobovca te se u procesiji uz molitvu krunice popeli na Bobovac. Njima su se pridružili brojni vjernici iz raznih župa Vrhbosanske nadbiskupije, a pridružila im se i grupa vjernika iz Mostara.

Svetu misu na Bobovcu predslavio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić u zajedništvu s vojnim biskupom Republike Hrvatske mons. Jurajem Jezerincem te uz suslavlje tajnika Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj koji trenutno zamjenjuje svoga kolegu u BiH mons. Maura Lallija, delegata Slovenačkog vojnog vikarijata fra Vite Muhiča, vojnih kapelana iz BiH i Hrvatske te drugih svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Okupili su se katolici djelatnici Ministarstva obrane, zapovjednici i vojnici iz raznih vojarni od Orašja na sjeveru do Čapljine na jugu na čelu s generalima Antom Jelečom i Ivicom Jerkićem te redarstvenici temeljene, sudske i granične policije. Po prvi put na Misi je bio i počasno-zaštitna bojna Republike Hrvatske u svečanoj odori sa stjegovima RH i Vojnog ordinarijata. Došli su i pojedini predstavnici vlasti na čelu sa zastupnikom Parlamentarne skupštine BiH g. Nikom Lozančićom.

Pozdrav na početku Mise u ime nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, koji se trenutno nalazi na Biskupskoj sinodi u Rimu, uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. mr. Luka Tunjić podsjetivši da je molitveni pohod Bobovcu pokrenuo kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive. Zahvalio je djelatnicima Ministarstva obrane i pripadnicima Oružanih snaga BiH, Vojnom ordinarijatu, župama Kraljeva Sutjeska i Kakanj i svima koji su pomogli u organizaciji.

„Dok smo se u povorci uspinjali prema ovom visu i molili za Domovinu, odnosno dok smo hodili prema gore, i evo okupili se oko oltara Gospodnjega, da započnemo Misnu molitvu, sama od sebe se nametala misao kako je ta duga povorka, sastavljena od pobožnih pojedinaca, vrlo uspjela slika cijele Crkve, hodočasničke zajednice vjernika, koja se u vjerničkoj nadi, prolazeći kroz vrijeme, uspinje prema Nebeskom Visu, da pristupi vječnom slavlju Nebeske Liturgije koju, u zajednici Presvetoga Trojstva, predvodi Spasitelj svijeta, Krist Gospodin. Vjera je snaga koja nas je popela na ovu uzvisinu. Vjera je osnov naših molitava koje ćemo ovdje izreći. Vjera je hrana naše ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku. To je vjera u Boga Oca svih ljudi, Njegova Sina Isusa Krista, Spasitelja svakoga čovjeka i cijeloga svijeta, i Duha Svetoga koji posvećuje svaku dobru nakanu i plemenito djelo. Ta vjera je u korijenu svih naših nada, a posebice nade u vječno spasenje“, istaknuo je biskup Vukšić u prigodnoj propovijedi.

Biskup Vukšić je potom podsjetio da je papa Benedikt XVI. za cijelu Crkvu 11. listopada 2012. proglasio „Godinu vjere“ koja će trajati do svetkovine Krista Kralja, 24. studenoga 2013. Naglasio je da je Papa Godinu vjere proglasio „upravo zato da Crkva obnovi zanos vjere u Isusa Krista, jedinoga spasitelja svijeta, da ponovno u njoj oživi radost što kroči putom koji joj je pokazao i svjedoči na konkretan način preobražavajuću snagu vjere“. Kazao je da je Godina vjere zapravo poziv na autentično obraćenje Kristu Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. „Ona je milosno razdoblje koje nam nudi Providnost Božja, u kojemu bismo trebali postati još svjesniji da je potrebno uočiti dvostruku razinu jedne vjere i prema tomu se ispravo odnositi. Jedna razina jest objektivni sadržaj vjere, kojega nastojimo upoznati i dublje shvatiti, a druga je naš subjektivni čin vjere kojim, posvema slobodni, ispovijedamo svoj pristanak uz taj sadržaj i odlučujemo pouzdati se u Boga. Te dvije razine nikada nisu odvojene već postoji duboka povezanost između čovjekova subjektivnoga čina, kojim se vjeruje i kojim se svjedoči u svakodnevnom životu, i sadržaja uz koji se pristaje: to jest Boga samoga, kojemu se vjeruje da je istina ono što je objavio, u kojega se vjeruje tako da mu se pristupa s povjerenjem, i kojega se vjeruje kao jedinoga Boga u Trojstvu božanskih osoba“, kazao je biskup Vukšić ističući kako je kršćanska vjera za svakoga njezina sljedbenika uvijek osobna ali nikada privatna te da je ona dar kojega trebaju dijeliti.

Biskup Vukšić je kazao da je Papa, u svom Apostolskom pismu uputio također poziv biskupima iz čitavog svijeta da se pridruže Petrovu nasljedniku i slave Godinu vjere na dostojan i plodonosan način te ispovijedaju vjeru u Uskrsloga Gospodina u katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u kućama i u obiteljima kao i da zajednice iznađu način da javno ispovjede Vjerovanje. „Odgovarajući na ovaj Papin poziv, u mnogim biskupijama po svijetu ovih je dana službeno otvorena Godina vjere. Stoga, zahvaljujući Gospodaru vremena za ovaj privilegirani trenutak i Stvoritelju svijeta za ovu planinsku uzvišicu s koje se zamalo rukom može opipati Nebesa, pozivam sve vjernike Vojnog ordinarijata u BiH da, na ovoj tvrdoj stijeni i u veličanstvenoj katedrali vedroga podnebesja, upravo onako kako je predložio sadašnji Petrov nasljednik, izgovaranjem teksta Vjerovanja, kao biskupijska zajednica ponizno započnemo svoj svjedočki hod kroz Godinu vjere, tako što ćemo srcem svakodnevno pristajati uz riječi Vjerovanja koje ćemo sada izgovoriti“, kazao je biskup Vukšić.

Potom su svi zajedno izmolili Vjerovanje čime je započela Godina vjere na razini Vojnog ordinarijata Bosne i Hercegovine.

Molitvu vjernika izrekli su pripadnici Oružanih snaga, redarstvenici i djelatnici Ministarstva obrane. Sutješki dekan i kakanjski župnik preč. Marijan Marijanović predao je u ime župe Kakanj biskupu Vukšiću lijepu sliku Katarine Kosača koju je naslikao akademski slikar Zvonko Ostojić. Direktor Granične policije g. Vinko Dumančić darovao je biskupu Vukšiću sliku oluje na moru koju je naslikao akademski slikar N. Sabljić.

Na kraju Mise svi okupljeni zajedno su izmolili Molitvu za Domovinu. Tijekom Mise pjevao je Župni zbor sv. Petra i Pavla iz Kaknja. Nakon Mise za sve sudionike pripremljen je vojnički grah.

Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš – muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostatci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.

Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru. [kta]

11 Comments

  1. Dajte izgovorite te Bogohulne riječi:
    Domovina Bosna i Hercegovina.Svjesno koristite riječ Domovina neutralno pa je koristi kako kome odgovara.Netko misli na Hrvatsku a netko na BiH.

  2. Gospon Ivo sto vas muci? Kad mediji izvjestavaju da je kardinal Bozanic sluzio misu za Domovinu, nigdje nisam procitao da pise Domovinu Hrvatsku. Svatko se moli za svoju Domovinu pa se i vi molite za svoju, koja god bila. To ce biti puno korisnije nego donositi ovakve zakljucke.

    • Ništa mene ne muči jer ja znam.Evo ti molitva kard.Božanića:

      Oče nebeski Bože, stvoritelju svega, blagoslovi cijelu Zemlju svoju i Hrvatsku lijepu domovinu moju, da rađa hranom i opravom za sve ljude tvoju djecu, za mnoge nove kolijevke i za sve potrebne.
      Isuse Kriste, vječni Sine Božji, naš Otkupitelju, Spasitelju i Prvosvećeniče, blagoslovi sve očeve i pastire naše Crkve: svetoga Oca Ivana Pavla, sve biskupe s našim nadbiskupom Marinom, kao i sve očeve obitelji i poglavare u našoj državi. Neka se u obiteljima moli iz malena, uči i živi sveta vjera, kršćanske kreposti i dostojno primaju sveti sakramenti, pa će obitelji cvjetati mnogim plodovima i usrećivati nas novim naraštajima.
      Duše Sveti Bože, sve nas obdari Božjim milostima i svojim svetim darovima, da rastemo snagom vjere i ufanja i srećom Tvoje božanske ljubavi, te se svagdašnjim dobrim djelima dokažemo kao Tvoji svjedoci i revni učenici. Napose blagoslovi one što ove godine primaju sveto krštenje, pričest, krizmu, vjenčanje, zavjete i svete redove.

      i tako dalje…čovjek se ne stidi svoje Domovine.Ja se hvala Bogu molim za svoju
      BiH.A vi se držite onoga što je rekao št.K. Puljić: “Sijemo naše njive a molimo Boga da kiša padne u Zagrebu”.

      • Ivo optereceni ste necim opasno!

        Tko je rekao da netko ne boli BiH ako voli Hr i obratno?

        Moj dom je i Hrvatska i BiH volim obe ili sto Tomphson kaze “jedna dusa a nas dvoje”.

        • Poslušao sam tu pjesmu od Tomsona i ne čuh nigdje da se spominje BiH.Spominje se Herceg bosna (Grude,Lištica i još 2-3 sela) što i jest realno.Zato ne spominji BiH.Drži se Tomsona,on zna dokle je vaše.

          • Herceg bosna (Grude,Lištica i još 2-3 sela) Busovaca, Vitez, Kiseljak, Odzak + 2-3 sela. Herceg-Bosna ti je tu na 15 min voznje od Sarajeva ako te interesira

  3. Potpuno se slažem.Ovakvi kao Ivo su najopasniji.Nije mu dosta Hrvatska sad bi i Bosnu.Neka svako voli svoju domovinu.Potpuno razumijem hrvate što vole Hrvatsku a ne Bosnu i želim im sve najbolje tamo.BiH je domovina Bosanaca.

  4. Zaista ti iz tzv HB nemaš pojma.Busovača,Vitez,Kiseljak i Odžak stavljati u HB je nemoguće.To su i zadnji izbori pokazali koliko je Hercegovcima to bitno.Mislite li da je “slučajno” Čović uradio što je uradio na izborima tamo?Mislite li da srednja Bosna nije samo moneta za potkusurivanje u pregovorima oko Mostara kao stolnog grada.Eh…

  5. ma dajte ljudi, cijela ceremonija je jako precizno konstruisana. ne shvatam uopste kakvu ulogu igra Vatikan i rimokatolicka crkva. zasto ona uopste prednjaci u necemu sto je u temelju iskljucivo svjetovnog karaktera. Umjesto mora Kotromanicevih ljiljana zaboli covjeka glava od silne sahovnice. kakvo je to svojatanje. molim da mi neko objasni kakveu ulogu igra ta silna simbolika nama drage, ali susjedne drzave. Je li se ovdje radi o bosanskom kraljevstom plemstvu? Ili o hrvatskom? Ili o papinom? Hvala unaprijed.

    • ti si djecko malo neobrazovan. ne samo da ti je historija slabija strana. pridruzila joj se i geografija. a povrh svega su ti malkice isprali i mozak. hajde nazad u osnovnu. vrati se nakon dvadeset godina.

Odgovori na Alen Otkaži odgovor

Your email address will not be published.


*