Novi hrvatski heroj: Travničanin Marijan Filipović radnicima darovao tvornicu s 400 radnih mjesta

Hrvatska je dobila novog heroja. Ime mu je Marijan Filipović (72), do subote je bio vlasnik drvoprerađivačke tvrtke Finvest iz Čabra u Gorskom kotaru, koja je, sa svojih 400 radnika, desetljećima nositelj razvoja čabarskoga kraja.

Međutim, Marijan Filipović tvrtku je darovao radnicima, objavio je u subotu navečer HRT.
Time je sebi osigurao jedinstveno mjesto u bespućima hrvatskoga gospodarstva koje je svjedočilo svakojakim pljačkama, nakaradnim privatizacijama, kvazipoduzetnicima, radu bez plaća i mogli bi tako nabrajati do sutra.

Ljudskom i humanom gestom Marijan Filipović spasio je 400 ljudi i njihove obitelji koje više ne moraju strahovati od budućnosti.

Prije mjesec dana u hrvatskom tjedniku 24 express objavljen je članak “50 moćnih supermilijunaša”. Na 21. mjestu liste superbogataša našlo se ime Marijana Filipovića, za kojeg je navedeno da je “težak” više od stotinu milijuna kuna.

Navedeno je da je Filipović najveći prerađivač drva na području bivše Jugoslavije, a najveće koncesije na šume ima u Hrvatskoj i BiH.

Inače, Marijan Filipović se povukao se iz posla i firmu ostavio, sinu i kćeri, no nedavno je smijenio sina jer je tvrtka bilježila gubitke. Pokrenuo je moderni voćnjak u Cetingradu (na 18 ha posadio 52 tisuće jabuka i tisuću trešanja). Posjeduje i hotel Njivice na Krku, koji planira prodati.

Po rođenju je Travničanin, u Čabar je došao kao 17-godišnjak i počeo se baviti izvlačenjem trupaca iz šuma Gorskog kotara.

“Ovdje sam kao 17-godišnjak došao iz Travnika, na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1952., s tri konja samaraša. Putovao sam pješice sedam dana iz Travnika u Gorski kotar. Išao sam za zaradom. Dok su Gorani iz šume nosili na leđima cjepanice drva, moji konji su iznosili po pola metra drva. Sad zamislite kakvi su to bili radni učinci i zarade.”

Tako je, u razgovoru za Jutarnji list, prije nekoliko godina početke svoje poduzetničke karijere opisao Marijan Filipović.

“Bio sam sretan, dobro sam zarađivao. Za samo dvije godine imao sam 60 konja samaraša. Zbog toga sam mnogo puta bio ispitivan i privođen u Rijeci, kuća mi je pretresana, zvali su me restauratorom kapitalizma. Ali, nisu me mogli zaustaviti, imao sam obrt, posao je jači od politike, a naš posao je bio izvlačiti drvo iz šume na cestu. Poslije sam kupio traktore i građevinsku mehanizaciju”, rekao je Filipović u razgovoru za Jutarnji list.

Filipović je čitav život vrijedno radio, nikad nije mogao pomisliti da može “ostati doma, ruku pod glavu i spavati”.

U prave velike poslove ušao 1993., kada je u privatizaciji za 12 milijuna maraka kupio poduzeće Goranprodukt iz Čabra. Pričajući o tome koraku, naglašava da je tvrtku kupio “za zdrav novac, a drugi su uzeli putem dionica pa su pretakali iz šupljega u prazno, tako su propala poduzeća”.

Njegova firma nije davala otkaze, nego je zapošlavala nove ljude. No, gospodarska kriza ni njegove tvrtke nije zaobišla, tako da su se neke zadnjih godina suočile steškoćama. Posebno pogon u Drvaru.

Zahvaljujući Finvestu gradić Čabar preživljava. Oko 50 posto zaposlenih u gradu radi u pogonima Finvesta, u kojim se proizvodi namještaj, građevna stolarija, panel ploče, furnir… Kada se uračunaju i kooperanti, kod Filipovića je kruh zarađujeo više od pola Čabra.

Od sada će znatan dio tih ljudi biti i suvlasnicu poduzeća u kojemu rade što u zemljama koje je poharala tajkunska privatizacija baš i nije čest slučaj.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*