Obilježena 19. godišnjica ubojstva gvardijana i vikara fojničkog samostana

U crkvi fojničkog samostana misom zadušnicom obilježena je 19. godišnjica ubojstva tadašnjeg gvardijana fra Nikice Miličevića i vikara fra Leona Migića, a molilo se i za 104 (prema popisu fra Tomislava Trogrlića) župljana, žrtve proteklog rata.

Uz koncelebraciju brojnih svećenika, koji su došli od Travnika, preko Busovače, Viteza, Visokog, do Kreševa i Sarajeva, misu je predvodio gučogorski gvardijan fra Drago Pranješ.

Istaknuo je kako je 13.studenoga, dan prisjećanja na događaj od prije 19 godina, mučan i težak, ali i drag jer je s fra Nikicom bio u sjemeništu, a s fra Leonom je tri godine zajedno dijelio dane poslanja u Vitezu i kako vjernička nada da su sada dionici života vječnog u kojem nema nepravdi, bola i suza, jedina utjeha svima koji osjećaju tragiku zločinu u kojem su ubijena dva fratra, dva čovjeka, dva mirotvorca…

Tragiku zločina duboko i dan danas proživljavaju svi koji su poznavali, susretali ili radili s dvojicom svećenika, a napose ako se znaju detalji svirepog ubojstva i ako se zna kako nalogodavci i motivi zločina nisu rasvjetljeni. Zato samo nekoliko izvadaka iz samostanske kronike od toga 13. studenoga 1993. a riječi je zapisao kroničar fra Miroslav Krajinović:
…”Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: Diži se! Kad se podignuo sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: Nisam ništa kriv, a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da će ga ubiti: Ubij! Fra Nikica je pao medju dva krila vrata na hodniku, Nakon zlodjela,povukli su se… U kući, tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su s verande i otišle obavijestiti SUP. Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poležu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla i civilna policija i naredila da ustanu. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: Moj gvardijan ubijen, ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske… Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja. Kad su policije otišle, počelo je spremanje braće.Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke. Oko 22 sata braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izašli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas…”

I dan-danas Božja milost krijepi sve one koji postavljaju upit, Zašto i tko je naredio, kakva je pozadina i nakana toga zločina. Pita se to i drugi očevidac Fra Tomislav Trogrlić, a fojnički gvardijan fra Nikica Vujica obrazlaže: Ubojica fratara bio je vojik Miralem Čengić. Osuđen je u Sarajevu na 11 godina zatvora, a Viši vojni sud pooštrio mu je kaznu na 12 godina.

Svjedok toga zločina dr. Fra Vitomir Slugić, izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, svelo na sudu na ubojstvo u krčmi.

Ili, prije dvije godine u Samostan je došao umirovljeni časnik Armije BiH, brigadir Hasib Mušingegović koji je izjavio: Ja želim ovdje kazati prije svega da mi je formalno savjest čista. Iako su oni koji su ubili fratre bili pripadnici jedinice kojom sam ja zapovjedao, oni zločin nisu učinili po mojoj zapovjedi. Naredbom viših pretpostavljenih oni su toga dana izuzeti od moje zapovjedi i prebačeni na područje Fojice…

Dobro je znati, naglašava fra Nikica, tko je što činio, a što se nalogodavaca tiče, pravna država treba odraditi svoj dio posla, jer sve upućuje na smišljen zločinački pothvat i mi nećemo odustati od traženja istine i otkrivanja nalogodavaca, zaključio je fra Nikica.

To, razumljivo, priželjkuje i rodbina ubijenih fratara. Sestra fra Leonova, Janja Čosović, prisjetila se majke koja je kad je umirala, naglas sebe i sve oko sebe pitala:Zašto, ljudi zašto?

Ljudi koji to trebaju reći, šute. Izvršitelj zločina je na slobodi, “odležao svoje” i nada se kako će ga prekriti veo zaborava, i uostalom i tko zna gdje je, pravana država i “naših” i njihovih bori se za fotelje, za vlast, za moć, za novac i baš ih briga, mislite da su oni pročitali izvode iz samostanske kronike od toga 13. studenoga 1993. kada je kroničar fra Miroslav zapisao još i ovo: ” fra Leon je bio miran. Ovčica Božja. Ljubio je Boga i sva stvorenja Božja. Fra Nikica je bio razgovorljiv. Dobra srca i svakom je pomogao govoreći:” Daju nama, dajmo i mi drugima…” Pred nama u lijesovima naša braća…”

Tako fra Miroslav, a vjernik koji je bio na misi zadušnici, ovo: Bože, ti si pročitao kroniku za razliku od “pravne države”.Znaš što ti je činiti! [Branka Jukić / fojnica-samostan.com]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*