Održana komemoracija na Bleiburškom polju

Na Bleiburškom polju odana je počast hrvatskim civilima i vojnicima ubijenima na kraju Drugog svjetskog rata. Govoreći u ime Hrvatskog sabora, pokrovitelja komemoracije, potpredsjednik sabora Ivan Jarnjak rekao je da je došao izraziti duboki pijetet prema mnogobrojnim nevinim žrtvama s kojima je prije 65. godina na Bleiburškom polju u Austriji počela “jedna od najvećih tragedija u povijesti Hrvatskog naroda”. Na ovom polju počelo je stradanje hrvatskih vojnika koji su položili oružje i hrvatskih civila, a nakon izručenja jugoslavenskoj armiji, 15. svibnja 1945. godine, kazao je Jarnjak naglasivši da se, premda desetljećima prešućivana, istina o tim tragičnim događajima nije mogla sakriti.
“Bleiburg tako ostaje simbol stradanja Hrvata, središnje, ali ne i jedino mjesto. Nepregledna povorka ljudi koja se kretala prema Dravogradu i dalje, ne znajući što ih čeka, zadesila je smrt bez ikakva postupka uz znanje i odobrenje tadašnjih najviših jugoslavenskih vlasti, u skladu s politikom komunističke diktature”, kazao je Jarnjak pred, po novinarskoj ocjeni, oko pet tisuća okupljenih, među njima i onih koji su preživjeli događaje od prije 65 godina.
“Neki za koje smatram da bi trebali doći, ne žele se pojaviti u Bleiburgu jer se on tobože politizira. A ja kažem, nema tu nikakve politizacije. Mi danas kršćanski opraštamo. U obilježavanju Bleiburga želimo odati počast svim nevinim žrtvama koje su stradale u bezumnom ludilu fašističkog i komunističkog, ideološkog i rasističkog nasilja”, kazao je Jaranjak i naglasio kako svaki narod ima pravo znati za svoje žrtve.
Zastrašujućom smatra činjenicu da “počinitelji tih zločina nikad nisu izvedeni pred domaće ili međunarodno sudište, kao što je to bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio fašizam i nacizam”.
Počast poginulima u ime Počasnog bleiburškog voda odao je Vice Vukojević. Počast poginulima odali su i hadži Idriz efendija Bešić u ime Islamske zajednice u Hrvatskoj, te Velimir Jukić u ime Parlamentarne skupštine BiH.
Svečanu misu predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je naglasio da je crkva uvijek bila na strani ugroženih, te kazao kako svi mrtvi imaju pravo na grob i istinu o svome stradanju.
“Mi danas stojimo ovdje na Bleiburškom polju koje je postalo simbolom najveće tragedije hrvatskoga naroda, budući da su na današnji dan prije točno 65 godina ovdje započele masovne likvidacije hrvatskih zarobljenika i civila, koje su nastavljene s ovog mjesta nakon što su razoružane vojnike i zajedno s njima ovamo prispjele civile primili i sramotno predali pripadnici zapadnih uglavnom britanskih vojnih sila u ruke krvnika koji su ih nemilice mučili i ubijali na tzv. križnim putovima diljem Slovenije i Hrvatske, ali i još dalje po teritoriju čitave tadanje države. Neke procjene idu i do nekoliko stotina tisuća, a sa sigurnošću se može reći da je broj stradalih bio veći od stotinu tisuća. To je tako velika tragedija da moramo reći kako se radi o najvećem stradanju Hrvata u našoj ukupnoj 14-stoljetnoj povijesti”, rekao je biskup, prokomentiravši kako je ta tragedija slična pogibiji više od 20 tisuća poljskih časnika u Katynskoj šumi. Dolaskom na ovo polje, u naš hrvatski Katyn, svjedočimo da smo izabrali stranu ubijenih a ne stranu ubojica, rekao je biskup, upozorivši da još uvijek ima i onih koji izabiru, i to bez srama, stranu ubojica. Ovdje, na ovom polju opipljivo se osjeća sav besmisao takvih izbora. Jer ovdje su stradali deseci tisuća nevinih ljudi, a da se ni jednome od njih nije ni na kojem sudskom pa ni prijekom komunističkom procesu dokazala krivnja, kazao je biskup.
Komentirajući kako istina nije ni predmet demokratskog glasovanja, ni referenduma, nego je ona naprosto takva kakva jest, biskup je rekao da je u slučaju Bleiburga to tragična činjenica najveće pogibije našega naroda u sveukupnoj hrvatskoj povijesti. Rekao je i da bi bio nedostojan svaki onaj tko bi tu istinu nijekao, umanjivao ili ne bi izrazio svoju sućut zbog tolikog stradanja i tolike patnje, ne samo nepravedno mučenih i pobijenih ljudi, nego i zbog desetljećima sprječavanog izražavanja ljudskog i kršćanskog žalovanja za svojim najmilijima tako da njihovi najbliži nisu mogli posjetiti ni grobove niti im se pomoliti nad mrtvim zemnim ostacima, jer do dana današnjega za većinu nisu to znali i što je najgore, nisu to smjeli znati niti spominjati.
Govoreći kako ratni zločini i zločini protiv čovječnosti ne zastarjevaju, biskup je poručio da još nije kasno podignuti ponosno glave i prozvati one koji su zločine zapovijedali i izvršili, za njih znali a nisu ih spriječili, te nisu počinitelje kaznili. “Po zapovjednoj odgovornosti nije moguće izuzeti vrh ondašnje vlasti koja je stvorena na leševima i krvi nedužnih ljudi. Kakva je to pravednost koja uporno nastoji abolirati počinitelje zločina, koja proglašava kako su žrtve krive ili barem djelomično krive. Žrtve se moraju sve jednako tretirati i sve suprotno tomu je nedopustivo i nedostojno naše obveze prema istini”, istaknuo je sisački biskup.
Na samoj komemoraciji zabilježeno je nekoliko pojedinačnih slučajeva nošenja znakovlja iz NDH.
Prema službenim podacima, pokraj Bleiburga se 15. svibnja 1945. predalo oko 95 tisuća hrvatskih vojnika, bez civila. Dio njih je ubijen na samom Bleiburškom polju, a potom su sljedećih nekoliko mjeseci, uz maltretiranja i mučenja u “marševima smrti”, vođeni kroz cijelu negdašnju Jugoslaviju. Na tim marševima, koji se zajednički zovu Križni put, velik broj zarobljenih je i ubijen, a broj žrtava još uvijek nije pouzdano utvrđen.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*