Odvjetnici žalbom ruše teze o nelegalnom granatiranju i zločinačkom pothvatu

U ponedjeljak će do 17 sati po lokalnom vremenu Haaškom sudu biti dostavljene žalbe Ante Gotovine i Mladena Markača na presudu izrečenu 15. travnja 2011. Gotovina je osuđen na 24, a Markač na 18 godina zatvora. Tog 15. travnja za branitelje dvojice generala počeli su teći žalbeni rokovi. Zato se ekipa Luke Mišetića i Gregoryja Kehoea odmah pojačala s Payamom Akhavanom i Guenaelom Mettrauxom. Goranu Mikuličiću i Tomislavu Kuzmanoviću u braniteljskom timu Mladena Markača nešto kasnije su se pridružili Kai Ambos i John Jones.

“Prvi posao bio nam je od sudskoga vijeća zatražiti mogućnost da umjesto propisanih 30.000 riječi žalbeni dokument sadržava 40.000. Priroda procesa je takva da bi se na prvobitnom prostoru moralo previše kratiti za obranu ključna poglavlja”, kaže Goran Mikuličić, Markačev branitelj.

“Prošloga tjedna sam najavio kraj posla. Žalba je napisana, naši suradnici trenutačno rade na dotjerivanju teksta, opremanju potrebnim grafizmima kako bi se tako veliki rukopis lakše čitao”.

Zapravo, istek roka za predaju žalbe se čeka i iz taktičkih razloga. Prvog dana kolovoza tužiteljstvu će početi teći rok za pisanje odgovora na žalbu. Da su odvjetnici Gotovine i Markača predali žalbe na dan kad su napisane, tužitelji Helen Brady i Douglas Stringer bi dobili nepotrebnih nekoliko dana više za pisanje odgovora na žalbe. Ovako, sve po zakonu, a bez ustupaka.

Obrana Ante Gotovine se u svojoj žalbi usredotočila na presude u kojima se generalu na teret stavlja tzv. prekomjerno granatiranje zbog kojeg su, zaključuje se u presudi, Srbi iz dijelova obuhvaćenih operacijom “Oluja” pobjegli. Zbog takva zaključivanja Gotovina je sudjelovao u etničkom čišćenju, dakle pridonio i ostvarenju djela namjera tzv. zločinačkog pothvata.

Obrana Mladena Markača posvetila se na prvom mjestu tvrdnji da nikakav zločinački pothvat nije postojao, da u nečem takvom Markač nije mogao sudjelovati, a da je priroda vojne operacije bila takva da se osobno Markaču nije mogla pripisati krivica na način kako je to učinjeno u optužnici, a potom istaknuto i u presudi.

U Gotovininoj žalbi odvjetnici su se posebno pozabavili pojmom koji rabe i optužnica i presuda. Riječ je o “nelegalnom granatiranju”. Što bi to bilo legalno granatiranje, presuda ne objašnjava, pa, dakle, ne navodi ni zakon po kojem bi se granatiranje uopće propisivalo. Teško je onda i zamisliti bi li do odlaska srpskog stanovništva s “olujnog” dijela bojišnice došlo i da je HV “legalno” granatirao Knin.

Sličnu tezu ponudila je presuda i u slučaju Markač. Naime, sudjelovanje u tzv. zločinačkom pothvatu presuda je iščitala iz navoda optužnice da je Markač bio na famoznom “brijunskom sastanku”. Bio ili ne bio, Markač je bio zapovjednik specijalnih postrojbi. Dolazak na Brijune je teško dokaziv krimen u kontekstu ratnog zločinstva koje mu se pripisuje.

“Jasno vam je da prije no što Sud u Hagu ne zaprimi žalbe ne mogu govoriti o sadržaju dokumenata”, naglašava Mikuličić i dodaje da će “biti za to prilike, jer dosad izvan braniteljskih timova i osuđenih Gotovine i Markača nitko i ne zna sadržaj i ton žalbi u kojem su napisane”.

Usput, iako je to obveza Suda, ni Gotovina ni Markač nisu dobili presude prevedene na jezik koji razumiju. Stoga su o vlastitu trošku presude prevedene i obojica generala su tek tad mogli doznati što im to i kako Haaški sud stavlja na teret.

Tijekom posla na žalbama obje obrane su surađivale gotovo svakodnevno. To je omogućilo da dijelove žalbe koji su napisani na vrhunskom pravnom standardu druga ekipa nije koristila u svojem tekstu. Tako smo štedjeli prostor u žalbi, čineći oba dokumenta komplementarnim. Kod Gotovine je granatiranje na prvom mjestu, a tzv. zločinački pothvat je okvir na koji se presuda naslanja da bi barem pokušala individualizirati njegovu odgovornost. Kod Markača, pak, zločinački pothvat je na prvom mjestu, a participacija u operaciji tijekom ‘Oluje’ svođenje krimena na Markača osobno”, tumači Goran Mikuličić.

Nakon što tribunal zaprimi žalbe i krene tužiteljski rok za pisanje odgovora, sljedećih se 35 dana neće ništa događati u predmetu Gotovina i Markač. Kad tužitelji napišu svoje obrane, dobivaju rok od 15 dana da na taj tekst repliciraju. Potom će se krajem rujna formirati spis u koji će se uključiti svi prispjeli dokumenti. Ali, tu nije kraj. Obrane namjeravaju u listopadu podnijeti zahtjev žalbenom vijeću da se dopusti izvođenje novih dokaza, no procedura je vrlo rigorozna. Naime, Theodoru Meronu , predsjedniku te članovima vijeća Mehmetu Guneyju, Faustu Pocaru, Andresii Vaz i Carmeli Agius treba dokazati da obrane za te nove dokaze nisu znale, iako su postupale u procesu s pozornošću pažljivog odvjetnika, te da su ti dokazi, poznati u vrijeme procesa, mogli bitno utjecati na odluku Suda. [Vlado Rajić | Vjesnik.hr]

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*