Pismo zahvale obitelji dragovoljca Jean-Michela Nicoliera

Lyliane Fournier, majka hrvatskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, francuskog državljanina ubijenog na Ovčari 1991. godine, nedavno je posjetila Hrvatsku. Tom prigodom od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića primila je odličje, Redo Nikole Šubića Zrinskog, kojim je njezin sin posmrtno odlikovan za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je taj tada 25-godišnji Jean-Michel Nicolier iskazao u obrani Vukovara.

Lyliane Fournier i dvojica braće Jean-Michela Nicoliera, Paul i Pierre Nicolier, nakon tog posjeta uputili su pismo zahvale koje prenosimo u cjelosti:

Obitelj hrvatskoga branitelja francuskoga podrijetla Jean-Michela Nicoliera (Vesoul 1966.- Ovčara 1991.), majka Lyliane Fournier i braća Paul i Pierre Nicolier, zahvaljuju se organizatorima njihova dolaska u Hrvatsku: Udruzi dr. Ante Starčević iz Tovarnika, osobito predsjedniku Antunu Ivankoviću i Nevenki Nekić, hrvatskoj književnici, profesoru Ivi Livljaniću, prvom veleposlaniku u Vatikanu u ulozi prevoditelja i tumača događanja; zahvaljujemo se prijateljima braniteljima, javnim medijima i svima koji su pomogli ovaj složeni poduhvat.

Osobito hvala novinarki Renati Rašović na izuzetnom tekstu, koji ostaje kao primjer časnoga i znalačkoga pisma. Također hvala Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti na trudu, kao i brizi Francuske ambasade. Obiteljski prijatelj Michel Dufresne iskazao je dobrotu koja zaslužuje pažnju.

Posebne zahvale predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću na veličanstvenom prijamu i odlikovanju za hrabrost “Nikola Šubić Zrinski” ubijenome Jeanu -Michelu; također se zahvaljujemo za Počast koju je dodijelio Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić; iskazanu čast koja je priređena od strane gradonačelnika grada Vukovara Željka Szaboa, a dirljivo je sjećanje na nezaboravni susret kod doktorice Vesne Bosanac.
Zahvaljujemo se brizi pukovnika Ivanu Grujića koji traži nestale posmrtne ostatke ubijenih na Ovčari, a među njima i Jeana-Michela.

Ja, majka poginuloga branitelja, koji je pun ideala branio Hrvatsku i posebno Vukovar, rekla sam: Osjetio je Božji poziv, rekao da hrvatski narod ima pravo na svoju državu. Ako se ikada pronađu njegovi posmrtni ostaci, ostaju u Hrvatskoj koja je postala njegova posljednja domovina. Uzela sam malo zemlje na Ovčari i pred bolnicom, da ponesem u Vesoul. Tamo se rodio, ovdje postao simbolom čovjeka pisanoga velikim Č.

Duboko potresena koračala sam u koloni sjećanja u Vukovaru, prilazili su mi nepoznati ljudi, stotine onih koji su htjeli zagrliti mene i moga sina, pokazati zahvalnost za njegovo dostojanstvo i hrabrost.

Antun Ivanković izjavio je da će možda jednoga dana neka ustanova u Vukovaru nositi ime Jeana-Michela Nicoliera.

Nevenka Nekić, književnica, stvara roman o svom “drugom sinu”, kako zove moga sina Jeana-Michela.

Nakon punih dvadeset godina naša je obitelj spoznala, da hrabrost i žrtva našega sina i brata nisu uzaludni, da ga ljudi cijene, poštuju, da njegov blagi i ujedno idealima i snagom prožeti lik, povezuje Francusku i Hrvatsku na poseban način, izdiže odnose ljudi na visoku razinu pravednosti i humanosti.

Svima od srca hvala!

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*