Sarajevo: Gradi se crkva na Dobrinji, tek druga u gradu u posljednjih 75 godina

Župa sv. Franje Asiškog u sarajevskom naselju Dobrinja najmlađa je župe na području Sarajeva, a osnovana je prije četrnaest godina. Dobivanje potrebnih dozvola u Sarajevu je, barem kada je riječ o izgradnji katoličkih crkava, redovito izuzetno veliki problem. Tako je i izgradnja župne crkve i pastoralnog centra, u sklopu kojega će biti i pučka kuhinja Kruha sv. Ante, započeta tek 2010. godine. Dobrinja se nalazi na razmeđu dva entiteta, a bila je podijeljena i tijekom teških ratnih stradanja. Franjevci Bosne Srebrene počeli su skrbiti za katolike u tom dijelu grada u vrijeme ratnih stradanja, a služba župnika je sada povjerena bosanskom franjevcu fra Peri Karajici koji je, zajedno s oko 300 katoličkih obitelji povjerenih njegovoj duhovnoj skrbi, započeo gradnju crkve i župne kuće koju je projektirao poznati sarajevski arhitekt i akademik g. Ivan Štraus. Radove izvodi građevinsko poduzeće iz Kiseljaka “Gradnja” d.o.o. dok je nadzor povjeren poduzeću “IDEA” iz Sarajeva. Više o svemu za Katolički tiskovnu agenciju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine govori župnik fra Pero Karajica.

Kako je tekao proces dobivanja dozvole i s kakvim poteškoćama ste se susretali?

Ova zemlja ne bi bila Bosna i Hercegovina kad ne bi bilo poteškoća, i gdje treba i gdje ne treba. Dakle, o crkvi na Dobrinji već se govori 15 godina, od samog njezinog osnivanja, ali je sve to nekako išlo komplicirano zbog nekih tehničkih razloga, ali i nekih drugih, rekao bih, nepotrebnih čak i unutar crkvenih nejasnoća od samog izgleda crkve pa sve do mjesta gradnje. Lokacija, na kojoj se sada crkva gradi, treća je po redu jer su druge dvije odbijene. Poznati su mi stvarni razlozi odbijanja, ali je to sada nebitno. Osim odbijanja lokacija susreo sam i s drugim administrativnim komplikacijama vezanim uz traženje različitih suglasnosti odnosno dozvola. Općina Novi grad puno toga zahtjeva. Čini se da u ovoj državi onaj tko ide legalnim putem ili odustane od gradnje ili nikada ne izgradi ono što je želio odnosno započne pa stane. S istim opasnostima sam se i ja susreo. Ipak, rekao sam samom sebi da nema stajanja ni odustajanja. Dovoljno je reći da sam tijekom skoro godine dana trebao isposlovati 26 suglasnosti. Kad nisu znali što bi još mogli tražiti, izmislili su traženje suglasnosti iz sjedišta civilnog zrakoplovstva BiH u Banjoj Luci. Eto, to je tako u našoj državi… A onda, tu je plaćanja raznih renti i svega drugoga što s ide uz gradnju. Nadležni su mi rekli da ću dobiti građevinsku dozvolu za tri tjedna, a dobio sam je tek nakon šest mjeseci, i to zahvaljujući različitim intervencijama iako je sve bilo legalno. Tek kada je dobivena i zadnja suglasnost te isplaćena renta, dobili smo dozvolu koncem mjeseca rujna 2010. Odmah potom, 29. rujna potpisali smo ugovor s poduzećem „Gradnja“ iz Kiseljaka i započeli s radovima.

Župnička služba u Dobrinji povjerena Vam nakon što ste više godina bili župnik prognaničke župe Kotor Varoš nedaleko od Banje Luke. Možete li nam navesti neke sličnosti i različitosti tih dviju župa.

Ima i sličnosti, ali i velikih razlika. Bio sam 11 godina u porušenoj župi Kotor Varoš i pastoralno skrbio za tri kotorvaroške župe: Sokoline, Vrbanjci i Kotor Varoš. Tamo je bilo sve porušeno i valjalo je graditi i obnavljati. U tim župama ostalo je jako malo vjernika jer je većina prognana, a mnoga sela su opustošena. Dovoljno je spomenuti da je od 18 katoličkih groblja, njih 80-90 % bilo porušeno. Nije srušena ili teško oštećena samo crkva sv. Franje Asiškog u Vrbanjcima, ali tamo više nema katolika. Razlika je u tome što su ovdje domicilni ljudi koji tu stalno žive, za razliku od mog Kotor Varoša gdje je znalo doći po nekoliko tisuća samo za blagdane: Božić, Uskrs, Svi Svete ili za Veliku Gospu i Rokovo. Tamo sam se, materijalno gledano, imao na koga osloniti pa se ne bih bojao graditi crkvu sa svojim Kotorvarošanima ni ovdje u Sarajevu. Međutim, situacija je ovdje posve drugačija jer je riječ o gradskoj sredini u kojoj živi puno starijih osoba, a na žalost puno je i nepraktičnih vjernika koji su vjernici samo na papiru te imaju kontakt gotovo isključivo kada im svećenik dođe na blagoslov. Ali, narod je u sebi plemenit i dobar. Na žalost, župa se nalazi na entitetskoj crti razgraničenja i mnogi su stradali ovdje tijekom rata. Mnogi su prognani i većina njih se nije vratila. Neki su se, ipak, vratili pa se može reći da je i ovo dijelom povratnička župa, jer je riječ o rubnom području entiteta i grada. Narod je pomalo i razočaran u mnogočemu, a možda dijelom i u nas zato što župna crkva nije ranije izgrađena nego smo se morali seliti iz jednoga privatnog prostora u državni prostor koji je u biti atomsko sklonište te je potpuno neuvjetan za okupljanje i djelovanje. Spomenut ću samo da prije dvadesetak dana, zbog velikih kiša i začepljene kanalizacije, tri dana nismo mogli ući u prostor i slaviti Misu. Međutim, narod je u biti dobar pa vjerujem da će, izgradnjom ove nove crkve i pastoralnog centra ovdje na Dobrinji, mnogi, koji sada odavde idu u druge crkve u Sarajevu, od sv. Ante na Bistriku, katedrale ili župne crkve na Stupu, ubuduće dolaziti u svoju župnu crkvu ovdje na Dobrinji. Iako će radovi sigurno potrajati, živo se nadam da će župna crkva biti dovršena čim prije te da ćemo u skoro vrijeme iseliti iz atomskog skloništa i doći na svoje. Mogu reći da smo tijekom posljednjih šest mjeseci učinili puno toga. Župni centar je već pod krovom, a temelje crkve pripremamo za blagoslov u narednih dvadesetak dana. O datumu blagoslova temelja dogovorit ću se kardinalom Vinkom Puljićem.

Kako žive Vaši župljani ovdje i s kakvim se problemima najčešće suočavaju u ovoj župi?

Dobrinja je rubno područje, zona aerodroma, jedna vrlo lijepa i kompaktna cjelina. Meni se Dobrinja jako svidjela jer je to planski dio grada izgrađen za Zimske olimpijske igre 1984. godine. Jedan je od rijetkih planskih dijelova grada sa svom infrastrukturom, lijepim šetnicama i parkovima, parkinzima. Glavni problem jest u tome što je malo daleko od centra grada pa to stvara poteškoću onim mojim vjernicima koji idu na Misu nedjeljom u druge crkve u gradu. Trolejbuske linije nisu česte nedjeljom, a radnim danima zagušenja u prometu nisu rijetkost. U ovoj župi ima priličan broj starijih osoba, kao i svugdje, pa je tako oko četvrtina samaca dok su više od četvrtine starije osobe. Od oko 300 obitelji, ima oko osamdesetak samaca. To je velik problem s kojim se Crkva susreće i u mnogim drugim područjima u Bosni i Hercegovini u kojima stari roditelji čuvaju kuću ili stan dok su im djeca negdje daleko po svijetu. Tako nerijetko, kad netko umre, ugasi se jedna obitelj odnosno iostane prazna kuća ili stan. Jedna od prednosti jest to što smo na rubnom području grada pa su stanovi jeftiniji što privlači mlađe obitelji. Već od prošle godine ima nekoliko katoličkih obitelji koje su doselile ovdje. Kritična je bila prošla 2010. godina kada je u župi umrlo dvostruko više nego minulih godina. Nadam se da će ove godine biti nekoliko krštenja tako da župa ipak ima perspektivu. Ovaj kraj je vrlo zanimljiv i treba mu posvetiti potrebnu pažnju kako bi se čim prije ovdje u crkvi i pastoralnom centru odvijao sav pastoralni sav život, a ne u atomskom skloništu. Želim istaknuti da u sklopu naše župne zajednice djeluje pučka kuhinja Kruha sv. Ante. Oni nam plaćaju režije: struju vodu i grijanje, tako da se i na taj način uzajamno potpomažemo u tom prostoru. Nadam se da će to tako biti, barem djelomično, i u ovom novom centru. Narod je plemenit i dobar, samo je pomalo udaljen od Crkve pa ga treba približiti. Kako? To je sada na nama, na Crkvi da uradi nešto, da napravi projekte, ili pastoralne programe koji će malo narod i probuditi, osvijestiti i vratiti u svoje stado kojem i pripadaju.

Spomenuli ste povratak u ovu župu. Ima li i sada onih koji se žele vratiti na teritorij župe?

Povratka je bilo odmah poslije rata odmah, a sada ga više nema. Više nema donacija za obnovu. Kada govorimo o doseljenicima, prednost je tome što su stanovi jeftiniji tako da i u dijelu Dobrinje u entitetu RS sada postoji trend kupovanja malih, jeftinijih stanova. Ima katoličkih obitelji koje su tu doselile, a da nam se još nisu prijavile pa čak često ne znaju ni da ovdje postoji župa niti da se svake nedjelje slavi Misa. Ali, uskoro će sigurno znati. Djeca iz ove župe većinom idu u područnu školu Katoličkog školskog centra na Stupu, a roditelji često vode i djecu u Caritasov dječji vrtić na Stupu. Neka od djece iz ove župe primaju sakramente prve pričesti i krizme na Stupu jer su prije osnutka ove župe pripadali upravo toj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu.

Kako napreduju radovi na crkvi i postoji li financijska potpora za izgradnju?

Na žalost, što se tiče materijalnih sredstava, situacija je teška svugdje. Vjernici daju svoje priloge koliko mogu prilikom blagoslova kuća i tijekom godine. Od njih ne mogu previše očekivati. Moram se osloniti na institucije Crkve, Općine, Grada i Kantona. Dana su mi neka obećanja. Općina Novi grad, s načelnikom g. Damirom Hadžićem na čelu, uvelike nam je pomogla oko dobivanja ove lokacije koja je prekrasna, na prelijepom mjestu, na glavnom bulevaru. Općina Novi Grad također nam je još 2009. godine osigurala nemala sredstva za projektnu dokumentaciju. Načelnik Općine sa svojim suradnicima osigurao nam je plaćanje rente koja je također velika stavka. Bilo je muke oko svih tih dozvola, ali idemo naprijed. Od crkvenih organizacija do sada nas je djelomično pomogla Franjevačka provincija Bosna Srebrena. Upravo malo prije bili su ovdje predstavnici crkvene organizacije iz Njemačke „Kirche in Not“. Bili su ugodno iznenađeni onim što su vidjeli jer su ranije bili dijelom upoznati s peripetijama oko dobivanja dozvola. Vrhbosanska nadbiskupija nema većih sredstava, a u tijeku je izgradnja i drugih centara. Kardinal Puljić je preporučio moje molbe različitim institucijama u inozemstvu, ali od većine sam dobio negativan odgovor. Što će i kako biti, ne znam. Rekao sam predstavnicima građevinskog poduzeća da ne želim da radnici rade bez plaće pa će raditi samo dokle bude sredstava. Bio bi veliki uspjeh ako bi ove godine crkvu i pastoralni centar stavili pod krov što zahtijeva sredstva u iznosu od oko milijun konvertibilnih maraka. Gradnja bi mogla možda potrajati i tri godine, a možda i više što zavisi od priliva sredstava. Uvjeren da ćemo ili na kraju ove ili početkom sljedeće godine napustiti atomsko sklonište i preseliti se ovdje, makar i u improvizirane prostorije.

Želite li na kraju još nešto poručiti?

Unatoč svemu, vjerujem da je izgradnja ovoga pastoralnog centra sv. Franje Asiškog na Dobrinji veliki događaj za ovu mjesnu Crkvu i za krajevnu Crkvu u Bosni i Hercegovini ali i za Crkvu u hrvatskom narodu odnosno Crkvu općenito. Ovo je poslije 1936. godine tek druga crkva u gradu Sarajevu koja se gradi sa svim potrebnim dozvolama i dokumentacijom. Imajući to u vidu, gradnja ove crkve za nas je nešto veliko. Zato sam uvjeren da se trebamo okupiti oko ovog projekta i podržati ga gdje god je moguće. Zahvaljujem i našem fra Perici Vidiću s Bistrika koji je među prvima pomogao te dao ideju da se ovdje izgradi nova crkva. Veliku zahvalnost zaslužuju fra Mirko Majdandžić i pokojni fra Ljubo Lucić, koji su ovdje pastoralno djelovali u teškim ratnim vremenima kao i župnici koji su tu bili prije mene. Uvjeren sam da ćemo, na slavu Božju i na ponos našega hrvatskog katoličkog naroda ne zaboravljajući katolike koji nisu Hrvati, izgradnju ovog zdanja sretno dovesti do kraja. Radost mi je spomenuti mišljenja kritičara prema kojima će ovaj projekt gospodina akademika i arhitekta Ivana Štrausa biti njegovo najuspjelije djelo. Nadam se da ćemo uspjeti izvesti ga onako kako je i zamišljeno i da će to uistinu biti nešto lijepo i za Dobrinju i za grad Sarajevo. Iako smo na periferiji grada, ipak će to biti nešto značajno na što trebamo biti ponosni i što treba podržavati i time se dičiti. Kod moderne arhitekture tek na kraju budu vidljivi završni oblici, a uvjeren sam da će to biti lijepo i funkcionalno zdanje.

Razgovarali: Dražen i Marin Oberan, KTA (foto: sa-x)

Pomoć za izgradnju crkve na Dobirnji
može se uplatiti na račun:

UniCredit Bank
Transakcijski račun: 33869022300989
IBAN: BA393386904830099304
Devizni račun: 20013471101

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*