Sarajevo šokirano Akashijevom izjavom o Markalama

Izjava Yasushija Akashija, bivšeg posebnog izaslanika Ujedinjenih naroda (UN) za područje bivše Jugoslavije, o tome da je »još uvijek nejasno« koja je od dviju zaraćenih strana ispalila granatu čija je eksplozija na sarajevskoj tržnici Markale 5. veljače 1994. godine uzrokovala smrt 66 i ranjavanje 140 ljudi – izazvala je ogorčenje u Sarajevu, piše zagrebački Vjesnik. Govoreći o zločinu na sarajevskoj tržnici Markale, Akashi je ovog tjedna rekao da je to i dalje »nejasan slučaj«.

»Formirao sam odbor s pet članova, velikih stručnjaka koji su dolazili iz pet zemalja. Zaključak koji mi je odbor predao bio je da je, na osnovi prikupljenih podataka, granata mogla doći i sa strane bosanskih Srba, ali i sa strane koju je kontrolirala bosanska vlada. Dakle, stvar je i dalje nejasna«, kazao je Akashi u Miločeru, gdje je sudjelovao na skupu »Novi Balkan i proširenje EU«, koji je priredio Europski centar za mir i razvoj (ECPD).

Javnost u Sarajevu je, blago rečeno, ogorčena takvom izjavom japanskog diplomata.

»Akashijev duh ponovno je nad Bosnom. Čovjek koji se divio Karadžiću ponovo dira u najbolnije rane žrtava agresije. Mrtvozornik istine o ratu u BiH, kako su ga nerijetko zvali strani izvjestitelji iz BiH, dilemu da se ne zna tko je pobio civile na Markalama plasirao je upravo u vrijeme kada njegov ratni prijatelj Radovan Karadžić u Den Haagu nastoji oboriti optužbe za zločine počinjene za vrijeme opsade Sarajeva. Yasushi Akashi se u vrijeme zločina u Srebrenici tajno u Beogradu i na Palama sastajao sa Slobodanom Miloševićem i Ratkom Mladićem. Jedan od njegovih pomoćnika, svjedočeći u Haagu, izjavio je da Akashi ‘nije mogao odoljeti Karadžiću’. To je očito i razlog što ga Karadžić, a kako se čuje i Mladić, žele za svjedoka vlastite obrane«, piše u komentaru sarajevski Dnevni avaz.

U sjeni tvrdnje o Markalama ostale su Akashijeve izjave dane istom prilikom o tome da je »Daytonski sporazum bio tek privremeno sredstvo da bi se ponovo uspostavio mir – jer mi nismo uspjeli doći do istinskog mira« te da »duboko žali što UN nije imao kapacitet spriječiti tragediju u Srebrenici, jer je taj grad štitilo oko 200 vojnika iz Nizozemske koji su bili nedovoljno opremljeni, a prema njima je išlo nekoliko tisuća srpskih vojnika«.

Inače, na skupu u Miločeru predstavljena je Akashijeva knjiga »U dolini između rata i mira« (In the Valley Between War and Peace) u kojoj je bivši izaslanik detaljno iznio viđenje ključnih političkih ličnosti s kojima je pregovarao tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Kada je riječ o Markalama, srpska propaganda već više od 17 godina pokušava lansirati tezu po kojoj taj zločin nisu počinile snage Republike Srpske, odnosno da granata nije ispaljena s topničkih položaja vojske Ratka Mladića, nego da su »muslimani gađali sami sebe da bi iznudili vojnu intervenciju zapadnih zemalja«.

Za bilo koga tko je boravio u ratnom Sarajevu te tvrdnje zvuče više nego nategnuto, a o moralnoj strani da se i ne govori. Jer, bosanski su Srbi tijekom rata doslovno svakodnevno zasipali granatama gusto naseljena gradska područja. Svaka od tih tisuća granata potencijalno je mogla izazvati pokolj, što se u mnogim slučajevima i događalo. Kampanja ubijanja civila bila je tako teška da je bilo dana kada ubojstva šest ili sedam građana u pojedinačnim topničkim napadima više nisu bila vijest.

Kada je riječ o samim Markalama, odnosno drugom pokolju na toj tržnici iz veljače 1994. godine (prvi se dogodio 1992.), u Den Haagu je o tome najargumentiranije svjedočio sudski vještak balističke struke Borko Zečević. Na suđenju Karadžiću taj ekspert za oružja koja su korištena u ratu u BiH kazao je da je dan nakon tragedije zajedno s još troje kolega proveo istragu na mjestu eksplozije i utvrdio da je granata doletjela iz pravca sjever-sjeverozapad, pod kutom udara od 18 stupnjeva.

Posve je isključio mogućnost da je granata eksplodirala pri udaru u nadstrešnicu tezge ili okolne krovove rekavši da su tragovi rasprskavanja biti tipični za udar u tlo, što je, po vještaku, potvrdila i činjenica da se stabilizator granate zabio u tlo.

Ti tragovi na asfaltu pokazivali su da je granata doletjela brzinom od najmanje 200 metara u sekundi, a da je njezino pogonsko punjenje bilo jako.

Na osnovi jačine punjenja i kuta pada granate na tržnicu Zečević je zaključio da je zona ispaljivanja granate bila udaljena između pet i šest kilometara od Markala.

Ispaljivanje s manje udaljenosti zahtijevalo bi i slabije pogonsko punjenje, tragovi na tlu bi bili drugačiji, a stabilizator granate ne bi se zabio u asfalt, nego bi bio odbačen, objasnio je svjedok.

To svjedočenje praktično odbacuje »teorije urote« po kojima je kobna granata ispaljena iz blizine, dakle s položaja branitelja Sarajeva, ili da je namjerno postavljena i detonirana na tržnici.

2 Comments

  1. Klopko se odvija gdjece biti kraj. Bosanski muslimani misle dasu oni angeli. Postavlja se pitanj koje srusio stari most u Mostaru. Muslimanska propaganda nece ici uvjek glatko. Uskoro pocima veliko pitanjo Hrvatima u Bosni i Hrcegovini. Sto je sa Hrvatima u centralnoj Bosni. Gdjesu Hrvati iz Sarajeva i drugi Muslimanski enklava. Lagati , lagati u lzi su kratke noge.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*