Splićani rasprodaju vikendice na Blidinju, ali nema kupaca

blidinje-vikendice-prodaja
Nakon Domovinskog rata, na Blidinju se dogodio neviđeni investicijski bum. Na tom nedirnutom planinskom prostoru između Vrana i Čvrsnice, gdje je živjelo tek nekoliko stočara, napravljeno je skijalište, probijene su cestovne trase prema Tomislavgradu, Posušju, Rami i Jablanici, što je mnoge motiviralo da tu kupuju placeve i grade vikendice.

Do sada ih je izgrađeno 1300 i u njih uloženo oko milijardu kuna. Više od polovine vlasnika tih kuća za odmor, najčešće skupocjenih vila, jesu građani iz Hrvatske, ponajviše iz Dalmacije, od Šibenika, preko Splita do Dubrovnika. Među njima su Dino Rađa, Dubravka Šuica, Petar Grašo, Željko Žderić…

– I vrvjelo je tada Blidinje od graditelja i vikendaša – kaže nam Ante Bagarić koji se iz Zagreba nakon ženidbe preselio na Blidinje i tu otvorio mali restoran.

A onda se prije pet-šest godina broj gostiju počeo smanjivati, posebice u zadnje tri godine otkad je stala vučnica i ugašeno skijalište. No tračak nade daje nova uprava Parka prirode Blidinje, koja je ove zime opet aktivirala skijalište i navijestila investicije u infrastrukturu i turističke sadržaje.

Premda je bio lijep i sunčan ožujski dan s mnogo snijega, pred većinom vikendica nema prtine, što znači da su prazne. A na mnogima piše: “Prodaje se”.

– Je, puno njih oće prodat vikendicu, ali nema kupaca – kaže Mirko Prović iz Opuzena, koji je došao s djecom iskoristiti možda posljednji snježni vikend na Risovcu.

– I cijene pale. Eno, moj susjed Dino Rađa prodaje dvi vikendice. Da bi svaku za 80 tisuća eura. Više je uložio u svaku od te cijene.

Ja svoju ne bi proda bez teške muke, ali razumim ljude. Njima je najveći problem što ceste nisu asfaltirane. Nisu ljudi naviknuti vozit po makadamu i rupama. I nisi siguran da kiše nisu potpuno razrovale makadam… Zbog toga neki vlasnici vikendica na Blidinju po čitavu zimu tu ne svrate, nego idu skijat na Kupres.

Kriva neodgovorna vlast

Na skijalištu smo zatekli i Zdravka Kutlu, novog ravnatelja JP-a Park prirode Blidinje.

– Nama se dogodilo ono što se obično događa u neorganiziranim državama – veli Kutle.

– Bog dao Blidinju sve ljepote i pogodnosti, imamo i ljude koji su to prepoznali i investirali u privatne vikendice, ugostiteljske objekte i druge sadržaje, ali nismo imali odgovornu vlast. Ove vile ništa ne vrijede ako se do njih ne može doći. Evo, cestarska služba je 15. ožujka prekinula zimski režim čišćenja snijega. A palo pola metra snijega, vjetar stvorio nanose od dva metra. No, njih to ne brine, strojevi su ugašeni jer tako piše na papiru.

Zdravko Kutle također objašnjava da su vlasnici JP-a Park prirode Blidinje tri županije s hrvatskom većinom: Hercegbosanka, Hercegovačko-neretvanska i Zapadnohercegovačka. No one godinama nisu uspjele uspostaviti Nadzorni odbor, pa su blokirali sav posao. A Uprava trošila što bi dobila, bez pokušaja da stvori samoodrživo poduzeće.

– Ja razumijem razočaranje ljudi koji su tolike novce uložili u svoje kuće na Blidinju što već godinama zjape prazne i propadaju. Uz to su izgubile tržišnu vrijednost. No ja ne bih kazao da su to izgubljeni, nego zameteni novci do kojih se može doći. Prije i lakše nego do stare štednje na Ljubljanskoj banci.

Prvo moramo asfaltirati prilazne ceste. Evo, Hecegbosanka županija već je osigurala novce za asfaltiranje ceste Lipa–Blidinje, federalno ministarstvo turizma obećalo je dva milijuna maraka za uređenje jezera, očekujemo 400 tisuća maraka iz GPS sredstava… I da ne zaboravim, ljetos smo od Svjetske banke dobili 280 tisuća maraka za ljude koji tu žive, za stočare, ekologe, planinare, pčelare…

Tražimo, i s pravom očekujemo, izravno ulaganje UNESCO-a u tri nekropole stećaka na ovom području jer stećci ulaze pod zaštitu UNESCO-a kao svjetska spomenička baština.

Brdski biciklizam

Zdravko Kutle još iznosi ambiciozan plan ulaganja u paraglajding (letenje s vrha Vrana i Čvrsnice), jedrenje na dasci na jezeru, kanu, planinarstvo, biciklizam…

– Kad smo gradili vikendice, bila je dvojba: Kupres ili Blidinje – dodaje Prović.

– Sada me zezaju prijatelji koji su investirali u Kupresu da je moja vikendica promašena investicija.

– Nije, Proviću – tješi ga Kutle.

– Ne zavidim ja Kupresu zato što dobro radi, niti Kupres držim za konkurenciju. Jer, Kupres je samo zimski sportski centar, a Blidinje je park prirode s 300 četvornih kilometara prostora i samim time silnim potencijalima. Sačekaj malo, jer će kvadrat imati trostruku cijenu.

Kutlin optimizam za sada najjače podržavaju vlasnica motela “Hajdučke vrleti” Marija Vukoja te stalni stanovnici Risovca Josip Zelenika i Ante Bagarić.

– Ja sam se uzeo biciklizma – kaže Ante.

– Znate li da je National Geographic BiH proglasio najpoželjnijom destinacijom za brdski biciklizam u svijetu. A mi na Blidinju imamo više od 300 kilometara brdskih staza. Europa ima 12 milijuna brdskih biciklista. Već nam dolaze, a ja sam preko interneta uspostavio kontakte.

Koliko Zagrepčanec Ante vjeruje u Blidinje, ilustrira i podatak da svaki dan prijeđe 100 kilometara da bi s Risovca kćerku Leonardu vozio u školu do Rakitna.

– Odvezem svoju prvašicu u 25 kilometara udaljeno Rakitno, pa se vratim na posao, pa opet po nju nakon završetka nastave. Sto kilometara dnevno. Svi mi kažu da je to glupo, ali ja vjerujem u sjajnu budućnost Blidinja. Da imam novaca, odmah bih kupio obje Rađine vikendice.

Piše: Petar Miloš | Slobodna Dalmacija

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*