Srbija blokira podjelu imovine bivše SFRJ

Iako je od dogovora prošlo već više od četiri godine, Srbija i dalje blokira podjelu diplomatsko-konzularnih predstavništava bivše SFRJ.

Dogovor je postignut u Zagrebu krajem 2006., a njime je Srbija trebala drugim državama sljednicama bivše SFRJ predati 24 objekta, od kojih Hrvatskoj pripada 10 diplomatsko-konzularnih predstavništava. Međutim, od tada do danas ništa se nije dogodilo.

»Kako je vidljivo, napredak u vezi s tim pitanjem nije napravljen«, kazao je Vjesniku Petar Uzorinac, hrvatski predstavnik u Zajedničkom odboru za raspodjelu diplomatsko-konzularnih predstavništava bivše SFRJ, pojašnjavajući što se zapravo u vezi s tim pitanjem događa.

Iz godine u godinu službeni Beograd odgađa primopredaju tih objekata, izgovarajući se krizom i teškim gospodarskim stanjem. Srbija ne tvrdi da neće ispoštovati taj dogovor, nego jednostavno u zadnji trenutak otkazuje svoje sudjelovanje na unaprijed dogovorenim sastancima na kojima se trebaju konkretizirati raniji načelni dogovori.

Tako su postupili i u lipnju prošle godine, kada su otkazali održavanje već dogovorenog drugog dijela 14. sastanka Zajedničkog odbora za raspodjelu diplomatsko-konzularnih predstavništava bivše SFRJ, na kojem su se trebali točno definirati datumi primopredaje tih objekata. Nakon takvog poteza, ostale zemlje, sukcesori bivše SFRJ (Hrvatska, Slovenija, BiH i Makedonija), uputile su prosvjedno pismo Beogradu. Tražili su da Srbija ispoštuje ono što je potpisala u Zagrebačkoj rezoluciji, jer je već prošlo dovoljno vremena za primopredaju dogovorenih objekata. Srbija je tada poručila da traži rok do sljedeće godine, dakle do sredine lipnja 2011., da ono što je potpisala počne provoditi u djelo.

Međutim, do danas se ništa u vezi s tim nije pokrenulo. Štoviše, Beograd nastavlja s istom praksom i kada je riječ o drugim pitanjima vezanim uz sukcesiju. Tako su nedavno predstavnici Srbije ponovo odgodili sastanak Zajedničkog odbora što se trebao održati u Sarajevu o podjeli novca bivše SFRJ koji je bio deponiran u mješovitim bankama. Riječ je o 650 milijuna dolara koji se spominju i u Sporazumu o sukcesiji iz 2001., od kojih je danas na računu samo 58 milijuna, dok je ostatak od 592 milijuna u međuvremenu potrošen.

Kako je Srbija raspolagala novcem bivše SFRJ, od Beograda je ranije zatražena informacija o tome što se dogodilo s tim novcem. Umjesto objašnjenja, srbijanski predstavnici u tom odboru samo su kazali da u »knjigama nema nikakvog drugog podatka, osim da je preostalo 58 milijuna dolara«. Međutim, ostale zemlje sukcesori ustraju na tome da se utvrdi tko je, gdje i za što potrošio taj novac koji se trebao međusobno podijeliti po već dogovorenom ključu definiranom u Ugovoru o sukcesiji. Prema njemu bivšoj SRJ pripada 38 posto udjela, Hrvatskoj 23 posto, Sloveniji 16 posto, BiH 15,5 posto te Makedoniji 7,5 posto.

Inače, prema spomenutom ugovoru, države sljednice bivše Jugoslavije trebale su ukupno raspodijeliti nešto više od milijarde (1,023) dolara, i to oko 70 milijuna dolara monetarnog zlata, 307 milijuna sredstava kod komercijalnih banaka, te 650 milijuna dolara kod mješovitih banaka. Podsjetimo da je hrvatska vlada prije sada već osam godina namjeravala tužiti mješovitu LHB banku iz Frankfurta, koja je inače bila u većinskom vlasništvu Ljubljanske banke, da bi dobila podatke o tome kamo su nestali depoziti bivše SFRJ.

Također je pokušala uvjetovati svoje potpisivanje Ugovora o sukcesiji otkrivanjem istine o nestanku spomenutih 598 milijuna dolara s računa bivše SFRJ. Međutim, unatoč tim naporima, kako vidimo, ni do danas se u vezi s tim očito nisu dogodili nikakvi pomaci.

Novca nema, a Srbija, koja ima informacije o tome što se s njima dogodilo, ne želi ih dati, a također i spomenute mješovite banke odbijaju otkriti kamo je taj novac nestao.

Slično stanje je i s podjelom umjetnina (slike i skulpture) koje su se nalazile u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Iako je relativno lako postignut načelni dogovor da one pripadaju onoj zemlji iz koje je autor te umjetnine, do danas se u vezi s tim nisu dogodili značajniji pomaci. Srbija, koja se nalazi u posjedu i nekretnina i umjetnina koje su pripadale bivšoj SFRJ, a temeljem Ugovora o sukcesiji trebaju se podijeliti, očito blokira odnosno bojkotira svaki daljnji napredak glede rješenja tog pitanja, zadržavajući u svom vlasništvu ono što je i sama priznala da joj ne pripada.

Ako do lipnja ove godine Beograd ne pristane na točno definiranje datuma primopredaje već podijeljene diplomatsko-konzularne imovine, Hrvatska će, zajedno s drugim sljednicama bivše SFRJ, biti prisiljena poduzeti odgovarajuće diplomatske korake. To, pak, znači da će taj problem iznijeti pred Europsku uniju, Sjedinjene Države i Ujedinjene narode. Daljnja opstrukcija provedbe Sporazuma o sukcesiji jednostavno nije prihvatljiva. Pogotovo što se tek treba razgovarati i o podjeli diplomatsko-konzularne imovine i u ostalim zemljopisnim regijama svijeta koje nisu obuhvaćene dogovorom u Zagrebu.

Podsjetimo, od sve diplomatsko-konzularne imovine, Srbija je sljednicama bivše SFRJ dosad prepustila, i to još dogovorom iz 2004., samo po jedan objekt. Hrvatska je tada preuzela veleposlanstvo u Parizu, Slovenija veleposlanstvo u Washingtonu, BiH je dobila veleposlanstvo u Londonu, dok je Makedoniji pripala zgrada konzulata u Parizu. Od tada je prošlo cijelo desetljeće.

Što je dogovoreno Zagrebačkom rezolucijom 2006.

Na sastanku Zajedničkog odbora za raspodjelu diplomatsko-konzularne imovine bivše SFRJ, održanom u Zagrebu 2006., postignut je dogovor o podjeli 44, od ukupno 67 objekata u zemljama Europe, Sjeverne Amerike i u Australiji.

Srbija je dobila 21 objekt: veleposlanstva u Helsinkiju, Pragu, Sofiji, Rimu, Budimpešti, Meksiku, veleposlanstvo i rezidenciju u Ateni, rezidencije u Canberri, Londonu, Lisabonu, Ottawi, Washingtonu, Ankari, zgrade generalnih konzulata u Sidneyu i Solunu, dva stana u Trstu, kuću u Ankari, zemljište u Istanbulu, konzularni odjel u Budimpešti i vojnu misiju u Berlinu.
Hrvatskoj je pripalo 10 objekata: veleposlanstva u Beču, Haagu i Lisabonu, rezidencije u Helsinkiju, Madridu, Stockholmu i Oslu, generalni konzulat u Torontu i dva stana u Trstu.

Bosni i Hercegovini su pripala veleposlanstva u Ankari, Madridu, Ottawi i Oslu, rezidencije u Budimpešti i Beču, kuća u Washingtonu i stan u Milanu.
Slovenija je dobila rezidenciju u Rimu i zgrade generalnih konzulata u Celovcu i Milanu.

Makedoniji je pripalo veleposlanstvo u Canberri (Australija), dio diplomatsko-konzularnog predstavništva u Ateni (konzularno odjeljenje), generalni konzulat u Zürichu i stan u Rimu.

Izvor: Vjesnik – Zagreb

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*