Stručnjaci Haaškog tribunala utvrdili da je u BiH u ratu stradalo 104.732 ljudi

Ewa Tabeau

Petnaest godina po okončanju rata na prostorima bivše Jugoslavije, demografski eksperti Haškog tribunala došli su do konačne brojke o broju žrtava rata u našoj zemlji. Bosanskohercegovačka knjiga mrtvih je, ako je suditi po podacima koje su prikupili Ewa Tabeau i njezin suradnik Jan Zwierzchowski, zaklopljena na brojci od 104 tisuće i 732 ubijenih. Ovim se izvještajem koji je rađen za potrebe suđenja za ratne zločine pred Tribunalom u Haagu htjelo konačno stati ukraj špekulacijama o broju mrtvih u našoj zemlji koje su nerijetko prenapuhivane i kojime su gotovo svakodnevno manipuliralo u politikantske svrhe, prenosi u najnovijem broju sarajevski tjednik “Slobodna Bosna”.

List piše da su eksperti Ujedinjenih naroda zaključili su da nema govora o 200 ili 300 hiljada ubijenih u BiH, a rezultati njihovog istraživanja, iako je ono provedeno potpuno odvojeno od onoga što već godinama radi Mirsad Tokača sa svojim timom, gotovo se poklapaju sa brojkama stradalih do kojih je došao njegov Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC).

“Konačna brojka od 104.732 žrtve rezultat je dvanaestogodišnjeg rada na bazama informacija, na građenju i obnavljanju tih baza, na izvorima provjere, na poboljšanju metodologije, učenju o ratu… Mi smo 2005. godine objavili brojku od 106.222 žrtve, ova iz 2010. godine nije mnogo drugačija, ali je značajno pouzdanija i bolja kao dokument”, tvrdi za sarajevsku «Slobodnu Bosnu» Ewa Tabeau.

POLITIZIRANJE BROJA UBIJENIH

U projektu čija je provedba trajala nekoliko godina Tabeau i njeni suradnici morali su se riješiti nepouzdanih podataka, dupliranja imena žrtava, krivotvorenih i nepotpunih podataka. Podatke do kojih su dolazili uspoređivali su s rezultatima popisa stanovništva iz 1991. godine, vojnim i civilnim popisima poginulih, izvodima iz knjiga rođenih, rezultatima DNK analiza posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica… Sav taj trud rezultirao je jedinstvenim i, kako se tvrdi, veoma pouzdanim registrom imena ubijenih u ratu. Izvještaj Ewe Tabeau sadrži detaljne podatke o svakoj žrtvi, od mjesta na kojem je poginula, načina na koji je ubijena te da li se radi o vojnim ili civilnim žrtvama.

“Postojala su dva glavna metodološka pristupa procjeni ratnih žrtava”, kaže Tabeau. “Prvi je empirijsko računanje broja žrtava koje smo pravili koristeći individualne informacije o žrtvama iz izvora koji su se njima bavili kao što su zabilješke sa ekshumacija, podaci o nestalim osobama, smrtovnice žrtava rata, zatim vojni i podaci iz mrtvačnica… Isključili smo brojke do kojih smo došli dupliranjem podataka i preklapanjem izvora. Drugi pristup oslanja se na postkonfliktne podatke. U Tribunalu smo koristili empirijski pristup računanju kako bi izveli minimalan broj ratnih žrtava i aplicirali statističke modele kako bi odredili približan broj onih čije smrti nisu pobrojane. Suma minimalnog broja žrtava bila je 89.186 dok smo metodom procijenjenog podregistra došli do broja 15.546, što sve u konačnici daje brojku od 104.732 žrtve rata.”

Njezin je izvještaj, međutim, već naišao na kritike nekih od ovdašnjih dužnosnika koji smatraju kako je brojka od 104 tisuće ubijenih ili premala ili previsoka. Primjerice, u nekim krugovima u Republici Srpskoj već se godinama barata brojkom od “samo” 25 tisuća ubijenih u četverogodišnjem ratu, dok pojedini političari iz Federacije “odgovorno” tvrde da je u našoj zemlji ubijeno više od 200 tisuća ljudi, ali ne podastiru nikakve dokaze za takve tvrdnje.

“Imala sam mnogo profesionalnih diskusija o rezultatima naših znanstvenih istraživanja. Također sam i prije objavljivala neke zaključke o svom radu. Politički motivirane diskusije o statistikama ratnih žrtava kreiraju konfuziju i kaos, a ne potrebnu jasnoću i mir. Štoje najvažnije, politiziranje argumenata o statistici ratnih žrtava vrijeđa obitelji žrtava, sprečava zarastanje ratnih rana u društvu i ne dozvoljava početak bolje budućnosti koju svi trebate”, tvrdi doktorica Tabeau.

U isto vrijeme ona reagira i na tvrdnje da je u konačan popis stradalih u ratu trebalo uključiti i imena onih koji nisu ubijeni, nego umrli od gladi, hladnoće, loših higijenskih uvjeta ili nedostatka lijekova. Tvrdeći kako je takve procjene gotovo nemoguće napraviti, Tabeau pojašnjava: “Od siječnja ove godine, demografi haaškog Tužiteljstva kalkuliraju s brojkom od 104.732 žrtve u ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. U ovoj su brojci uključene žrtve u borbama kao i civilne žrtve uključujući i ljude čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama. U ovu brojku nisu uključena imena ljudi koji su umrli od indirektnih posljedica rata. Takvi slučajevi su zabilježeni u nekim izvorima, ali ih je nemoguće razdvojiti od osoba koje su umirale prirodnom smrću.”

ATLAS RATNIH ZLOČINA

Rezultati istraživanja tima doktorice Tabeau gotovo u potpunosti se poklapaju s brojkama do kojih su došli istražitelji Informaciono-dokumentacijskog centra u Sarajevu. Rad Mirsada Tokače i njegovih suradnika na prikupljanju podataka o broju poginulih u ratu u BiH rezultirao je Bosanskim atlasom ratnih zločina. Ovaj dokument u digitalnoj formi sadrži činjenice o žrtvama rata, masovnim ubojstvima, silovanjima i sudskim presudama, kao i podatke o uništavanju kulturnog i povijesnog naslijeđa BiH od 1992. do 1995. godine. Bosanski atlas ratnih zločina sadrži 50.000 geokodiranih točaka, a tim IDC-a dosad je posjetio više od 2.500 mjesta na kojima su zločini počinjeni. “Istraživanje i rezultati do kojih je došla doktorica Tabeau su u neku ruku i priznanje nama u IDC-u za naš rad jer su nam rezultati gotovo komplementarni”, kaže Tokača, pojašnjavajući da je brojka do koje je IDC došao neznatno manja od one kojom barataju demografi Tribunala.

“Naša baza podataka sadrži 97.973 imena i potpuno je pouzdana jer su podaci provjereni nekoliko puta. Dakle, radi se o ljudima s imenom i prezimenom i tom brojkom da mi imamo je nemoguće manipulirati”, tvrdi Tokača. Direktor IDC-a kaže da lista nije konačna, jer je moguće svakoga dana uvrstiti ime neke od žrtava na listu, no da nije optimističan u pretpostavci da bi se ona mogla radikalno proširiti. “Ovo je otvoren projekt i svako eventualno novo ime će se dodati na listu. Što je više projekata poput našeg i doktorice Tabeau, lakše ćemo doći do istine, do imena i načina na koji su ljudi stradali. Ovaj proces se ne smije opstruirati. samo na ovakav konkretan način, obznanjivanjem imena žrtava do kojih se došlo znanstvenim putem, možemo spriječiti manipulacije njihovim sudbinama.”

Možda i najvažnija činjenica, kada je u pitanju izvještaj Ewe Tabeau jeste ona koja kaže kako će se rezultati njezinog istraživanja koristiti kao službeni dokaz Tužilaštva u Haagu. Stoga će svaka eventualna manipulacija biti nemoguća jer je broj od 104 tisuća mrtvih službeni podatak Tribunala koji će u svojim dokumentima u budućnosti koristiti i ostale institucije Ujedinjenih naroda.

“Mi smo ovom projektu pristupili tako da on na kraju postane sudski dokaz”, zaključuje Tabeau. “Kao takav, morao je ispuniti nekoliko kriterija potrebnih da bi to postao. Ono što je najvažnije, da bi bila prihvaćena kao dokaz, svaka informacija o žrtvama mora biti dobro definirana, transparentna i pouzdana a svaka metoda koja je korištena mora biti znanstveno priznata kao standardna. U svom sam poslu potpuno nezavisna u odnosu na bilo kakve političke krugove u BiH i izvan nje. Povremeno sam viđala medijske izvještaje koji su se ticali mog posla a koji su nekada bili pozitivni, nekada negativni. Zanimljivi su mi jer želim vidjeti kako publika percipira naše napore. Vjerujem da ljudi u BiH cijene naše napore jer oni dolaze od skupine profesionalaca koji nemaju osobne ili političke veze s BiH. Naša mišljenja o ovom pitanju su krajnje nepristrana i nezavisna.”

STRADAO 68.101 BOŠNJAK, 22.779 SRBA, 8.858 HRVATA TE 4.995 OSTALIH

Rezultati istraživanja Ewe Tabeau govore da je u našoj zemlji od 1992. do 1995. godine stradalo ukupno 104.732 ljudi, odnosno 42.106 civila te 62.626 vojnika. Ako se gleda nacionalna pripadnost, onda se zna da je stradao 68.101 Bošnjak, 22.779 Srba, 8.858 Hrvata te 4.995 osoba drugih nacionalnosti. Ukupno gledajući, stradalih Bošnjaka je 58 posto, Srba 19, a Hrvata 7,5 posto. Od 62.626 poginulih vojnika, njih 526 bile su žene a od 42.106 poginulih civila, 9.842 su žene. Ewa Tabeau izračunala je i da je od rujna 1992. godine do kolovoza 1994. godine hicima snajperista sa sarajevskih zgrada ubijeno 3.798 osoba.

1 Comment

  1. apsolutno pdrzavam istinu o broju poginulih,,to se u politicke svrhe ne smije zloupotrebljavati,,isto tako tu bazu podataka sa imenom i prezimenom otvoriti u IME ISTINE svima–ISTINA JE NA KRAJU IPAK NAJJACE ORUZJE.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*